Život i smrt u prozirnom tanku

Ako nam se i ne sviđa umjetnost Damiena Hirsta, mora mu se priznati da je umjetnik u zarađivanju: 2008. otkupljena mu je cijela izložba na dražbi u Sothebyju za 111 milijuna funti, a njegovo Zlatno tele, životinja u formaldehidu s pozlaćenim rogovima i kopitima, najskuplja je skulptura na svijetu, prodana za deset milijuna funti. Uopće su mu te životinje u formalinu, koje je radio .90-ih, i dok je surađivao s kolekcionarom Charlesom Saatchijem, najbolje išle i donosile najveću slavu. Prvi je bio morski pas 1991, a za njim su slijedili krava i tele, raspolovljeni, u četiri prozirna tanka 1994, dok je zadnja bijela golubica, raširenih krila, kao da je taman sletjela pred vas, iz 1999. Tih je godina dobio i nagradu Turner, no od vrha se nema kamo otići nego nizbrdo, a to je Hirst teško podnosio. Da podsjeti na staru slavu, i nešto zaradi, posljednjih je godina izlagao baš te rane radove, preparirane životinje u formalinu, da bi sada britanski list Guardian otkrio da radovi uopće nisu rani, nego su svi nastali nedavno, tek su antedatirani kao djela iz 90-ih.

Mrtve životinje, smještene u posude od akrila ispunjene tekućinom, posljednjih su godina bile izlagane u galerijama u Hong Kongu, New Yorku, Münchenu, Londonu i Oxfordu, kao primjeri radova „od ranih do sredine 1990-ih“. Osim već poznatih, ondje je bio rad Kain i Abel, dvoje teladi blizanaca iz 1994, te morski pas razrezan na tri dijela, naslovljen Mit istražen, objašnjen, eksplodiran te datiran u godine 1993–1999. No pokazalo se da nema nikakvih dokaza da su ti radovi postojali prije 2017, zbog čega se izmotavaju umjetnikovi odvjetnici. Hirstova tvrtka Science Ltd dala je izjavu da datum koji umjetnik dodjeljuje svojim radovima od formaldehida nije datum njihova nastanka, nego da je to „datum koncepcije djela“ jer „nije presudna fizička izrada predmeta ili obnova njegovih dijelova, već namjera i ideja koja stoji iza umjetničkog djela“. Da nije baš tako, govore svjedoci koji tvrde da je Hirst prilikom izrade nove serije svojih umjetnina suradnike upućivao da životinje umjetno postaraju, da se čini kao da su zbilja desetljeća provela u formalinu. O tome on mnogo zna. Njegova morskog psa iz 1991. bio je kupio američki spekulant fondovima, milijarder Steve Cohen, za 8 milijuna dolara, i bio 2006. neugodno iznenađen kad je ustanovio da se ta skupa riba raspada. Hirst mu je ponudio friškoga morskog psa – to jest friško preparirana – kao zamjenu za starog, što je i učinjeno, ali ostala je sumnja u zraku, je li to više uopće isto umjetničko djelo.

Morski pas u formalinu, Damien Hirst / Snimila Kirsty O'Connor /PA / PIXSELL

Problem s datacijom osjetila je i britanska kraljevska kuća kada je na Majčin dan princeza Kate objavila na društvenim mrežama najobičniju fotografiju sebe kako sjedi u vrtu na najobičnijem stolcu, a oko nje je njezino troje djece, i svi se smiju kao da su najobičnija obitelj. Nje od Božića nije bilo u javnosti, znalo se da je podvrgnuta operaciji, ali ništa više od toga, i zato su profesionalci pažljivije pogledali fotografiju, i odmah otkrili da je fotošopirana jer digitalne snimke pamte sve što je na njima rađeno. Čudno da nekome to danas smeta, ta nema nijedne službene slike koja nije naknadno obrađena, a ja se, recimo sjećam predizbornog plakata Vesne Pusić na kojoj su je bezobzirno pomladili za trideset godina. Associated Press, France-Presse i Reuters su nakon nekoliko dana kraljevsku fotografiju povukli kao lažnu, iako su preinake neznatne: nedosljednost u položaju lijeve ruke princeze, dio rukava nije pravilno poravnat, lakat jednog djeteta pomaknut je, zglob drugog, rub hlača trećeg. Nije to isto kao kad su Lava Trockog brisali s fotografija u SSSR-u, ali ukazivalo je na to da je snimka nastala u neko drugo vrijeme, i da princeza od Walesa nešto prikriva. Associated Press je čak dao uputu da su prema njihovim „vrijednostima i načelima vijesti“ dopuštene manje izmjene fotografija kao što su obrezivanje, toniranje i podešavanje boja, ali ne i „promjene u gustoći, kontrastu, boji i razinama zasićenosti“, da se „pozadine ne smiju digitalno zamućivati ili uklanjati spaljivanjem ili agresivnim toniranjem“ te da nije dopušteno čak ni „uklanjanje ‘crvenih očiju’ s fotografija“, a kamoli peglanje čela ili brisanje bubuljica i mrlja na košulji, da samo spomenem sitnice uobičajene u našim medijima.

I sve to danas kad na pornografskim stranicama nema manje od 4000 celebrityja kojih su likovi poslužili za deepfake pornografiju. Nema više nikakve zapreke da se za bilo koga stvori alternativno virtualno tijelo i podvrgne kakvim god želimo situacijama, kao što je otkrila i talijanska premijerka Giorgia Meloni, otkrivši samu sebe na internetskim stranicama za odrasle. Aploudanje ostavlja digitalni trag pa je policija po njemu došla do dvojice neimenovanih muškaraca, 40-godišnjeg sina i njegova 73-godišnjeg oca, od kojih sad premijerka potražuje 100.000 eura odštete.

U međuvremenu se britanska kraljevna ispričala javnosti. Pokornički nenašminkana i neuređena, blijeda i neglamurozna, nimalo slična onoj zabranjenoj snimci, sjedeći na običnoj drvenoj klupi, objavila je da ima rak. Kritike su prestale, a najveći su se podrugljivci čak ispričali, ali gorak je okus ostao. Pokazalo se da je Kate, kao i svi drugi slavni, izložena u plastičnom tanku i da stalno mora javnosti biti na raspolaganju. Kao i kod Hirsta, njezina je tema smrt, samo što su morski psi u publici.