Uljudno drsko

Negdje potkraj filma, žiri Literarne nagrade knjiškog društva Nove Engleske odlučuje o tome koju će knjigu izabrati za pobjednika. Tri glasa dobiva roman Fuck Stagga R. Leigha, djelo što uličnim rječnikom, nabijenim pravopisnim pogreškama, govori o tegobnom životu siromašnih crnaca danas u SAD-u, iz pera dotad neznana autora, crnca, navodno odbjegla zatvorenika. „Mislim da je u ovom trenutku jako važno da slušamo što nam govore crni glasovi“, poentira bjeloputa članica, naglašavajući time i društveno-političku dimenziju izbora. Pritom zanemarujući činjenicu da je za Fuck glasalo troje bijelaca, a protiv Fucka dvoje crnaca peteročlane družine. Ta dama širokih vidika niti je poslušala što kažu crnci u žiriju, niti je pomislila da bi oni ipak mogli biti upućeniji u to koliko točno Fuck govori o statusu pripadnika njihove rase.

Thelonious Ellison zvani Monk kojega utjelovljuje Jeffrey Wright

Američka fikcija (American Fiction), cjelovečernji redateljski prvenac televizijskog scenarista, tamnoputoga Corda Jeffersona, nagrađena Emmyjem za scenarij TV-serije Čuvari (The Watchmen, 2019), temeljen je na romanu Brisanje (Erasure, 2001) također tamnoputa Percivala Everetta. Središnje razmatranje obaju djela odnosi se na prevladavajući način predstavljanja američkih crnaca u umjetnosti – ovdje s naglaskom na književnost i kinematografiju – i drugdje, čime, po mišljenju autora, pretežno upravljaju shvaćanja bijelaca koji, dakako, i dalje, strukturalno, u svemu vode glavnu riječ. Čak i kad nemaju loše namjere, većinom naprosto pogrešno doživljavaju cjelokupni kompleks rasa i rasnih odnosa te i nesvjesno ponavljaju, obnavljaju i učvršćuju obrasce i stereotipe, pritom nerijetko misleći da su ih nadišli. Gore prepričan prizor čini se zornim, duhovito izlučenim primjerom toga na što Everett i Jefferson žele ukazati.

U takvim nazorima američke bijelce, zamjećuju, počesto podupiru i sami crnci koji, principom ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se, pristaju na igru pa iz komercijalnih razloga, ne bi li pomogli barem sebi, stvaraju djela koja će se bijelcima činiti autentičnim crnačkim glasovima, odnosno ponavljaju i variraju ono što je dotad, uvelike klišejizirano, prihvaćeno kao pravi izraz neprilika crnaca u SAD-u. Ulični sleng, siromaštvo, neobrazovanost, nasilje, kriminal…

Everett i Jefferson, u knjizi i u filmu, ne nastupaju borbeno, već pitomo humorno i domišljato, satirički britko i pronicavo, no prijateljski, pokazujući da se može i drukčije, da životi crnaca, s problemima, a i ugodama svih vrsta, postoje i izvan geta. Obojica autora visoko su obrazovani, a takav je i njihov glavni lik, Thelonious Ellison zvani Monk kojega utjelovljuje Jeffrey Wright (nominiran za Oscar), izgledom – obrijane glave, s bradom i okruglim naočalama – nemalo nalik Cordu Jeffersonu, što bi se moglo tumačiti i kao moguća uputa o tomu da Cord Monka smatra svojevrsnim alter egom. Pisac, sveučilišni profesor engleskog jezika i književnosti, tamnoputi Monk član je dobrostojeće obitelji – brat i sestra su mu liječnici. Samac je u krizi srednjih godina, nezadovoljan pritiscima političke korektnosti, koju drži uvelike patvorenom i time što mu, upravo s tih razloga, nitko ne želi objaviti novu knjigu, a k tomu ga sveučilište, protiv njegove volje, pošalje na privremeni dopust zbog toga što se mrzovoljno odnosi prema studentima. Za posjeta obitelji u Bostonu, koji, naravno, donosi nove nevolje, iz prkosa i frustracije, s lakoćom, malne usputno, napiše roman o teškoćama crnaca, baš onakav kakav, mnije, publika i izdavači žele i očekuju. Iako je njome kanio ironizirati, knjiga učas postane vruća roba.

Premda svoje teze i razmišljanja koja idu usuprot glavnoj struji iznosi i zastupa odlučno, nepokolebljivo, gdjekad i donekle drsko, Američka fikcija lišena je agresivna tona i borbena pristupa. Izvedena je u prigušeno začudnom ritmu blagosti meka uvjeravanja, obojena nježnim pastelima, smještena u čiste, uredne, ugodne sredine, među inteligentnu, pristojnu, uviđavnu čeljad koja nesuglasice, razmirice i prijepore nastoji izgladiti razumnim djelovanjem. Pripovjedni tijek lako gledljiva, ali ne i površna ostvarenja bogat je tihim iznenađenjima – tek što pomislimo da smo shvatili kamo nešto vodi, to će se preokrenuti u drugo – a sam Monk, u odličnoj Wrightovoj izvedbi, oslikan je kao neobičan, ali uvjerljiv spoj dobrohotne uljudnosti i natmurene osornosti.

Uz nekoliko desetaka drugih nagrada film je osvojio Oscar i BAFTA-u za scenarij prema postojećem djelu (Jefferson), a bio je nominiran za Oscar i u kategorijama filma, izvorne glazbe (Laura Karpman) i sporedne muške uloge (Sterling K. Brown).