Staro knjižno blago franjevačkog samostana u Klanjcu

Monumentalne zidine Cesargrada i danas nadvisuju okolicu i poput orla promatraju pitomu sutlansku dolinu. Nekad su njihovi vlasnici grofovi Celjski bili toliko jaki da su i kraljevi od njih posuđivali novac. Ali očito bogatstvo nije zalog trajne moći. Podno napuštenoga Cesargrada početkom 17. stoljeća siromašni bjegunci iz Bosne, praćeni ujacima – franjevcima, sljedbenicima asiškoga Siromaška, grade svoje novo obitavalište. Zahvaljujući obitelji Erdödy, postavljeni su temelji crkve i samostana koji i danas dominiraju predjelom. U krilu samostana čuva se vrijedna knjižnica.

Rijetke hrvatske knjige franjevačkog samostana u Klanjcu

Radeći u neposrednoj blizini samostana, članovi Ogranka MH iz Klanjca odlučili su približiti čitateljima i zainteresiranima dio fonda iz skupine starih rijetkih knjiga, točnije dio građe pisan starim kajkavskim jezikom i pravopisom, te su stoga pozvali na suradnju knjižničare iz Ogranka MH u Zaprešiću.

Tako je nastala publikacija Stare kajkavske knjige i rukopisi: kajkavska rara iz Franjevačkog samostana u Klanjcu, izišla u ediciji Ogranka Matice hrvatske u Klanjcu Iz kulturne baštine Klanjca i okolice.

Publikacija se sastoji od dva dijela. U prvom je prikaz sačuvanih knjiga te je iz njih posve razvidno da su braća franjevci onih vremena skupljali knjiško blago strogo namjenski – za potrebe širenja Radosne vijesti. Temelj svakoga kršćanskoga naviještanja svakako je Biblija i u samostanu se čuvaju dvije inkunabule na latinskom jeziku te nekoliko kajkavskih evanđelistara i lekcionara, namijenjenih za liturgijske potrebe. Budući da je trebalo tumačiti biblijske tekstove puku koji je jedinu vjersku pouku mogao primiti u obitelji i od dušobrižnika, u ovoj zbirci nalazi se pravo obilje propovjedničke književnosti od 17. do 19. stoljeća, izvornih djela hrvatskih autora, ali i vrsnih prijevoda, među kojima se ističu Cvet sveteh Hilariona Gašparorija, Prodeštva kratka Ivana Muliha, kao i prijevodi Johana Hollanda i J. P. Schilchera. Uz to ima nekoliko primjera pučkih pobožnosti: Srcu Isusovu, sv. Ani, Križnoga puta (Leonardo a Portu Mauritio), čisla (krunice). Sačuvana su i dva primjerka najznamenitije crkvene pjesmarice Cithara octhocorda. Između leksikografskih djela ističu se Belostančev Gazophylacium i Jambrešićev četverojezični Lexicon latinum... gdje na naslovnici uz ime autora stoji Croata Zagoriensi (sjetite se teoretičara koji su vas uvjeravali da tada nije bilo nacionalne svijesti!). Drugi dio donosi kataložni opis pedesetak djela pisanih kajkavskim jezikom.

Kako se ove godine puni 450 godina od izlaska iz tiska prve sačuvane kajkavske knjige, Pergošićeva Decretuma, klanječki i zaprešićki ogranak zajedno su u svečanoj dvorani gradske knjižnice predstavili tu građu izlaganjem i malom prigodnom izložbom 14. ožujka. O vrstama sačuvane građe govorila je Anka Ivanjek, o poslovicama iz Gazophylaciuma Mirko Ivanjek, dok je Ivica Kontent izveo tri skladbe iz Cithare. Slušajući te stare tekstove, slušateljstvo se uvjerilo da je to naše „kolektivno nesvjesno“ živa organska veza s kulturom našega podrijetla.

Očuvane dragocjenosti ne smiju biti tek mrtvi kapitali, nego ih treba iznova otkrivati. Upućen je apel svim imateljima baštinskih zbirki da se otvore javnosti, a knjižničarima da porade na ujednačivanju katalogiziranja i okupljanju svih ustanova čuvarica žive starine.