Poezijom nadahnuta proljeća

U Zagreb su na Svjetski dan vrabaca stigla dva proljeća – jedno prirodno, drugo Goranovo – oba ciklička. „Jedan od najdugovječnijih pjesničkih festivala na svijetu, posvećen uspomeni na Ivana Gorana Kovačića, živim domaćim i međunarodnim pjesničkim glasovima te ideji pjesništva kao jednog od oblika za osnovnu i univerzalnu slobodu“ – riječi su kojima je Ana Brnardić u ime programskog odbora pozdravila sve prijatelje poezije okupljene u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Auditorij je prije početka programa mogao čuti dva kratka komorna djela studenta kompozicije Ivana Mlakara, na stihove Ivana Gorana Kovačića. Voditelj programa i predsjednik odbora Marko Pogačar posvetio je ovogodišnje Goranovo proljeće pjesniku koji je proživio i opjevao mnoga proljeća – Danijelu Dragojeviću – i borbi naroda Gaze za njihovo proljeće i slobodu.

Laureati Goranova proljeća / Izvor Facebook Goranovo proljeće

Šesnaest pjesnika s četiriju kontinenata

Među prijateljima poezije našlo se šesnaest internacionalnih pjesnika s četiriju kontinenata (dolazili su s one strane Dunava, preko Atlantika, iz Turske donosili žute dunje, iz najopjevanijih stanica svijeta – iz Pariza, iz Kine, Mađarske, SAD-a...), ovogodišnji laureati nagrada Goranov vijenac i Goran za mlade pjesnike Miroslav Kirin i Silba Ljutak te još petnaestak domaćih pjesnikinja i pjesnika svih generacija. Ove je godine u fokusu bilo pjesništvo češkog jezika, pa se poezija slavila s čak trima češkima autorima (Adam Borzič, Magdalena Šipka i Jan Škrob). Posebno mjesto zauzele su i gošće europske platforme za promicanje poezije Versopolis France Mancinelli iz Italije te Karen McCarthy Woolf iz Velike Britanije.

Prije nego što su se laureati popeli na pozornicu i započeli zajedničko čitanje poezije, prikazani su kratki videoportreti koje je izradio student Akademije dramske umjetnosti Nikola Serdar (i sam pjesnik!) sa svojim timom. Miroslav Kirin došao je te večeri s r/Razlogom. Znamo da je njegov doprinos hrvatskom pjesništvu ovjekovječen našom najuglednijom nagradom, znamo i da je sigurno bio obuzet emocijama, počašćen, no dok nije stao na pozornicu i krenuo čitati, nismo znali da će publici pročitati još neobjavljenu pjesmu Razlog.

Festival je okupio brojne pjesnike i ljubitelje poezije

Ja imam jedan razlog dovoljan

Dovoljan da vas sve mirno prebijem

Prebijem li vas sve hoću li ja biti

Biti sam sebi dovoljan da ostanem

Ostanem živjeti sa svojim razlogom

Razlogom koji mi ne da da mirujem

Mirujem od jutra do večeri a ujutro

Ujutro krećem s revolucijom brate

Brate, nađi i ti svoj dobar razlog

Razlog koji će ujediniti sve nas

Nas koji smo od rođenja u potrazi

U potrazi za svojim pravim mirom

Silba Ljutak pročitala je pjesmu Kanibal, a njezinu poeziju čitat ćemo ubrzo u izdanju Novih hrvatskih pjesnika. U ostatku večeri poezija se slušala na brojnim jezicima, a prikazana su i dva pjesnička filma iz selekcije berlinskog Zebra Poetry Film Festivala. Večer je zaokružena minikoncertom slovenskog kantautora Zorana Predina, koji je u zadnje vrijeme poznat i kao pjesnik i romanopisac.

Uloga pjesništva danas

Sljedećeg je dana pjesnička karavana stigla u Lukovdol, rodno selo Ivana Gorana Kovačića, gdje su u Domu kulture dodijeljene nagrade laureatima, ali i nagrade učenicima osnovnih i srednjih škola. Te nagrade nisu samo materija, one su dokaz i simbol koji podsjećaju javnost na ulogu pjesništva u našem društvenom i kulturnom životu. Dodjeljuju se na višestruko simboličan i svestran datum, na prvi dan proljeća, međunarodni Dan poezije i rođendan Ivana Gorana Kovačića. Ušli smo u sedmo desetljeće Goranova proljeća, kojim se posebno prisjećamo stvaratelja u čijoj su osobi povezani pjesnik i borac za slobodu.

Najprije su nagrađeni učenici osnovnih škola: Gita Radiković, prva nagrada; Fran Vicić, druga nagrada; Alek Stanivuković, treća nagrada. Posebno su pohvaljeni i radovi učenica Une Bebek i Eme Šipoš. U kategoriji srednjih škola nagrađeni su učenici: Sofija Lalić, prva nagrada; Klara Simić Bodrožić, druga nagrada; Dino Peruško, treća nagrada, a posebno su pohvaljene Lana Makarun i Lidija Mijić. Ove godine najbolje radove biralo je povjerenstvo u sastavu Ane Brnardić i Gorana Čolakhodžića. Pored hrvatskih učenika, slavlje je uveličala i pohvaljena učenica u kategoriji osnovnih škola Pia Jovanović slovenske pjesničke manifestacije Župančićeva frulica, koja je u dugogodišnjem prijateljskom odnosu s Goranovim proljećem. Okupljene je vokalno-instrumentalnim izvedbama počastio i Dječji folklorni ansambl SKUD-a Ivan Goran Kovačić.

Poezija u srcima
i za slobodu

Na natječaj Goran za mlade pjesnike pristiglo je ukupno 47 rukopisa, a žiri u sastavu: Asja Bakić, Sanja Baković i Dinko Telećan, kao pobjednički jednoglasno je izabrao rukopis pjesnikinje Silbe Ljutak naslovljen Kuća na otoku. Ulomak iz obrazloženja Sanje Baković pročitao je Dinko Telećan: „Kuća na otoku iznimno je zaokružen i cjelovit rukopis koji se ističe kompaktnošću te jasnom i ujednačenom tematskom i poetskom provedbom. U 45 pjesama pisanih slobodnim stihom, odijeljenih sa sedam kratkih pjesama donesenim u kurzivu koje funkcioniraju kao naslovi ciklusa, lirska subjektica (kći) pažljivo i precizno prati biografiju majke, tako da gotovo u svim pjesmama susrećemo sintagmu ‘moja Mama’. Pjesme su poredane u funkcionalnoj ritmičkoj i kompozicijskoj dinamici, bez interpunkcije, sve naslovljene samo jednom riječju, što otkriva formalnu samosvijest pjesnikinje.“ Silba Ljutak već je triput bila pohvaljena na natječaju s trima različitim rukopisima, a Kuća na otoku je uspjela. Kako bi rekao Marko Pogačar dok je uručivao nagradu: „Upornost se isplati, poezija se isplati, mimo tržišta, ali u srcima i za slobodu.“

Goranov vijenac, priznanje i dugoročni podsjetnik na cjelokupni umjetnički rad koji je obogatio opus hrvatske književnosti, zabljesnuo je ove godine na Miroslavu Kirinu. Žirirali su Ana Brnardić, Drago Glamuzina, Andrea Milanko, Davor Šalat i Martina Vidaić. O Kirinovu opusu čuli smo iz obrazloženja Davora Šalata: „Miroslav Kirin autor je jednog od najkompaktnijih i najpromišljenijih poetskih opusa u hrvatskoj poeziji zadnjih desetljeća. Kirin je jedan od onih, čak i ne tako raritetnih u suvremenom hrvatskom pjesništvu, koji se uspio probiti u ‘ono drugo’, u ‘govor nečeg drugog’, kako se negativnom, a zapravo vrlo pregnantnom i točnom definicijom o karakteru poezije očitovao veliki Danijel Dragojević. To kirinovsko poetsko ‘drugo’ – koje nipošto nije previdjelo poticajnost Dragojevićeva poetskog iskustva, njegova ‘lijepog izuma svih smjerova ‘ – možda i nije moguće racionalno, upotrebom sveg analitičkog aparata, posve opisati i objasniti. No može se vrlo intenzivno doživjeti neposrednim umjetničkim uvidom, bezinteresnim sviđanjem, sve u svemu Barthesovim ‘užitkom u tekstu’.

Voljeti neizvjesno

Pjesnik koji je svoj pjesnički put započeo upravo Goranom za mlade pjesnike još 1989. svojim je govorom, onako ciceronski (možda će ovo zvučati patetično, no vjerujte da je ovih dana poezija buknula) učvrstio svima vjeru u poeziju, zato izdvajam nekoliko riječi: Svako pisanje, a osobito pjesničko, kreće iz stanovitog gubitka ravnoteže – nešto se bitno u životu zaljuljalo, stvorile su se pukotine, nismo više ni u što sigurni i tražimo oslonac koji, paradoksalno, tražimo u nečemu tako neizvjesnom kao što jesu riječi. Jer s poezijom se nikad ne zna – moguće je da ste upravo danas napisali svoju posljednju pjesmu, a moguće je i da ćete posve lako nastaviti. Kako se onda nešto tako neizvjesno ne bi moglo voljeti? (...) Još je Velimir Hlebnjikov govorio o dvama obilježjima poezije – da bude razumljiva i nerazumljiva te kako su nužne obje jer teže različitim ciljevima. Pjesnik o sebi uglavnom misli da je razumljiv, jer on, naravno, misli da razumije samoga sebe. Kakva obmana! Istina je da razumijevanje ipak mora doći s druge strane, nužan je drugi, pa bio to potencijalni čitatelj ili tumač, ili pak drugi kojega smo stvorili unutar samoga sebe. (...) S riječima nije nikad lako, no upravo je odsutnost lakoće stvaranja pravi izazov. U Autobiografiji Crvenog Anne Carson je napisala: ‘Riječi će, ako im dopustiš, učiniti ono što žele i što moraju učiniti.’ Tomu dokaz ne treba tražiti daleko, on je u svakoj pjesmi.“

Snažna sinergija među poetikama

Istoga dana program se nastavio u Rijeci u Ex librisu, gdje su s našim Versopolis-gošćama razgovarali Ana Brnardić i Goran Čolakhodžić. Poezija je opet pobijedila i pokazala kako su dva kilometrima udaljena glasa povezana snažnom sinergijom među poetikama. Nakon toga knjigu Zorana Predina Bezgrešna, obilježenu prema Pogačaru humorom koji graniči sa satirom, erotikom koja nikad ne sklizne u pornografiju i hipertrofijom pripovijedanja, radošću pripovijedanja, predstavili su upravo Pogačar i prevoditeljica Jagna Pogačnik.

U petak je poezija i dalje bila u Rijeci, no ove godine prvi put na Kozali. Održani su veliko čitanje i minikoncert Zorana Predina. U subotu se vratila u Zagreb i stupila na Scenu F22. Naši gosti i naši domaći čitali su svoje pjesme, a za glazbenu podlogu tijekom čitanja bio je zadužen bend OAZA mix trio. Da se bez poezije ne može pričati, da ona sve smije i da je svuda dobrodošla, dokazalo je i olujno nebo koje je sa završetkom Goranova proljeća gorljivo zaplakalo.