Kako je W. B. Yeats saznao za Ivana Meštrovića

Irski dramatičar, pisac, pjesnik, pomalo i mistik, tvorac lirskih stihotvorenja opojne ljepote, nobelovac William Butler Yeats (1865–1939), sin slikara Johna Butlera Yeatsa i brat još poznatijega slikara Jacka Butlera Yeatsa, borac za neovisnost Irske od kolonijalne britanske vlasti, utemeljitelj i danas živa dablinskog kazališta Abbey, među svojim je brojnim društvenim i političkim dužnostima obnašao i dužnost predsjednika komisije Središnje irske banke, koja je radila na osmišljavanju prvih irskih kovanica za tada već uspostavljenu Slobodnu Državu Irsku (Irish Free State (1922–1937)). Kao predsjednik spomenute komisije, Yeats je dao angažirati pet svjetskih umjetnika za dizajn kovanog novca, među kojima i Ivana Meštrovića, čije je radove u mladosti mogao vidjeti 1915. na izložbi u londonskom Muzeju Viktorije i Alberta. (Zanimljiv je podatak da je spomenutoj izložbi prisustvovala Marguerite Yourcenar, buduća nobelovka, tada djevojčica u pratnji roditelja. Bila je toliko impresionirana Meštrovićevim monumentalnim skulpturama da je kao spisateljica jednu novelu u svojoj knjizi Orijentalne priče posvetila Kraljeviću Marku.)

William Butler Yeats 1903. / Izvor Wikipedija

Ivan Meštrović

Djevojka s harfom, simbol Irske

Poziv da sudjeluje u natječaju za izradu dizajna irskih kovanica stigao je Meštroviću prekasno – rok za natječaj već je bio prošao. Usprkos tome, Meštrović je izradio „veličanstveni motiv kovanice te ga velikodušno darovao Slobodnoj Državi Irskoj“, zapisao je Yeats. Ženski lik na kovanici prepoznatljivo je Meštrovićeva stila: kršna djevojka s harfom, simbolom Irske. Original spomenute kovanice čuva se u Nacionalnom muzeju Irske, u Dublinu, a irska središnja banka još od 1965. koristi taj motiv na svome službenom pečatu. Ujedno, za stotu obljetnicu irske nezavisnosti 2022. Meštrovićev je dizajn rabljen za oblikovanje 13.000 prigodnih srebrnih kovanica „Ivan Meštrović“, od kojih je 3.000 primjeraka izrađeno u Zagrebu, a 10.000 u Dublinu. Irske su kovanice bile u apoenu od 15 eura, a hrvatske u apoenu od 150 kuna. Taj projekt inicirao je Nenad Prelog, veleposlanik Republike Hrvatske u Dublinu. Diplomatski odnosi dviju zemalja uspostavljeni su u siječnju 1995.

Prigodni srebrni kovani novac posvećen Ivanu Meštroviću koji su 2007. u suradnji izdale Hrvatska narodna banka i Central Bank and Financial Services Authority of Ireland

Čeda nacionalnog
romantizma

Uz spomenuta događanja u vezi s irskim kovanicama te s Yeatsovom i Meštrovićevom ulogom u toj priči, zanimljivo je osvrnuti se na poetike dvojice umjetnika. Obojica rodoljubi, čeda nacionalnog romantizma, i Yeats i Meštrović od ranog su djetinjstva bili izloženi pričama i epovima o mitskim junacima svojih naroda.

Srebrenjak s motivom djevojke s harfom, Meštrovićev prilog za izradu prvih kovanica Slobodne Države Irske, 1927.  Original kovanice čuva se u Nacionalnom muzeju Irske u Dublinu

Yeats u okrugu Sligo na zapadnoj obali Irske okrenute Atlantskom oceanu, u predjelu punom arheoloških nalazišta, megalita, ruševnih dvoraca, jezera i planinskih lanaca, opčinjen pričama iz irske mitologije, a Meštrović u kamenitoj Dalmatinskoj zagori, mali pastir zatravljen pjesmama o junacima većim od života – obojica su sa sobom ponijeli želju za oživotvorenjem tradicijske kulture svojih naroda. Yeats je to činio svojim pjesmama i dramama kao što su dvije o djevojci Kathleen – Countess Cathleen / Grofica Cathleen i Cathleen of Holulihan / Cathleen od Houlihana, personifikaciji preporođene Irske izašle iz podčinjenosti svome osvajaču, idealiziranoj slici mitske irske vladarice, mlade djevojke koja „hoda uznosito poput kraljice“, a Meštrović svojim Kosovskim ciklusom i Vidovdanskim hramom s monumentalnim skulpturama kosovskih junaka. U kontekstu jugoslavizma za sličnom su tematikom posezali i drugi hrvatski umjetnici. Mirko Rački slika Majku Jugovića, Kosovku djevojku i sl., Jozo Kljaković prikazuje Boška Jugovića i druge junake, likove opjevane u srpskim epskim narodnim pjesmama, što poslije dovodi do pogibeljne politizacije mita o Kosovu.

Hrvatsko izdanje Yeatsova pjesništva

Gotovo cjelokupno Yeatsovo pjesništvo i njegov esej o simbolizmu u poeziji te predavanje što ga je održao u Stockholmu u povodu dodjele Nobelove nagrade 1923, u hrvatskom je prijevodu objavljeno 2001. u ediciji Školske knjige Nobelovci. Knjigu je priredila Ljiljana Ina Gjurgjan, a lavovski dio pjesama prevela Božica Jelušić, pored nekoliko pjesama u prijevodu Antuna Šoljana, Ivana Slamniga i Nikice Petraka. Prijevod Yeatsovih drama potpisali su Nikica Petrak i Mia Pervan, dok je eseje i Yeatsovo predavanje na dodjeli Nobelove nagrade prevela Nada Šoljan.

Ovdje valja odati priznanje prevoditeljima Yeatsovih pjesama u spomenutoj knjizi, osobito Božici Jelušić jer magija Yeatsova ritma i sroka tvrd je kamen kušnje i za najvještijeg, najugođenijeg prevoditelja.

Sastavljajući ovaj članak sjetila sam se da ga pišem upravo nakon nedavno zatvorene velike izložbe Meštrovićevih djela u Klovićevim dvorima, otvorene potkraj 2023, kojoj je potkraj 2022. prethodilo obilježavanje stote obljetnice nezavisnosti Republike Irske. U jednoj su se točki sastale silnice koje povezuju jednoga i drugoga umjetnika. Slučajnost! „Ma kakva slučajnost“, pomislih, kazao bi mistik Yeats, „slučajnost ne postoji“, na što bi mu trezveni Meštrović, zamišljam, gromkim glasom odvratio: „Koješta!“