Vijenac 784

Glazba

Maurice Duruflé, Requiem, 33. svečanosti Pasionske baštine, dir. Anoaneta Radočaj-Jerković,
katedrala sv. Petra u Đakovu, 21. ožujka

Glazbeni uvod u Veliki tjedan

Piše Mirna Sabljar

Bilo je inspirativno slušati kako zajednički muziciraju zreli, afirmirani umjetnici i pjevački studentski zbor

U đakovačkoj katedrali svetog Petra 21. ožujka  izveden je Requiem francuskog skladatelja Mauricea Durufléa (1902–1986). Pjevačkim zborom Akademije za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i solistima: mezzosopranistica Sofija Cingula, bariton Berislav Jerković i Sándor Balatoni, orgulje, dirigirala je Antoaneta Radočaj-Jerković.

Maurice Duruflé, iako je mnogo skladao, bio je izrazito kritičan prema vlastitom radu te je ostalo sačuvano samo četrnaest njegovih radova. Uz skladbe za orgulje: Suitu op. 5 i Preludij i fugu na ime Alain, Requiem op. 9 njegovo je najpoznatije djelo koje je zamislio kao višestavačno djelo za zbor, orgulje, mezzosopran i bariton (postoji i inačica za orkestar) nastalo 1947, a 1961. skladatelj je napisao i verziju za izvedbu s manjim orkestrom. Devet stavaka daje priliku za duboko glazbeno promišljanje o duhovnosti i temeljnim životnim pitanjima.


Izvedbu je karakterizirala ujedinjenost i homogenost zvukova te snažna interpretacija utemeljena u kvaliteti svakoga pjevačkog glasa / Izvor AUK Odsjek za glazbenu umjetnost

Svih četvero protagonista sveučilišni su profesori s iznimnim biografijama i posebno je bilo inspirativno slušati kako zajednički muziciraju zreli, afirmirani umjetnici i pjevački studentski zbor Akademije. Izvoditi bilo koji rekvijem nije jednostavno, a posebice ovaj koji balansira između homofonih i polifonih elemenata, između solističkih i zajedničkih dijelova, često vrlo visokih tonova u pjevanju ili kompleksnih harmonijskih sklopova. No u ovom zboru vlada velika disciplina i uvježbanost svih glasovnih dionica, što omogućuje vrlo profesionalno izvođenje glazbene materije. Od početnog Introita do završnog In Paradisiuma zbor je u izražajnoj dikciji mijenjao boje i dinamičke iskaze. Dirigentica Antoaneta Radočaj-Jerković i ovim je postavljanjem Requiema potvrdila sposobnost imaginacije u interpretaciji te općenito veliku profesionalnost i stručnost u vođenju pjevačkog ansambla. U izvedbi se ponovno pokazalo da dirigentica u interpretaciji polazi od izgradnje svake zasebne dionice, pri čemu se postiže kvalitetan i jedinstven temelj pojedinoga pjevačkog glasa. Njihovim spajanjem gradi harmonijske strukture čistoga zvučanja.

Sofija Cingula, sveučilišna profesorica pjevanja iz Varaždina, dojmljivim se, snažnim i moćnim mezzosopranom posebno izrazila u nježnom stavku Pie Jesu. To je jedini stavak pisan za orgulje i glas, bez zborske dionice. Dugim frazama, mirnoćom u glasu i zaobljenim tonom učinila je da Pie Jesu i njegova poruka dopru do najdubljih emocija slušatelja. Jednako uspješna je bila i interpretacija muške solističke dionice, koju je interpretirao profesor pjevanja s Akademije iz Osijeka, Berislav Jerković. Za razliku od mezzosopranske dionice, baritonska nema samostalni stavak, nego se bariton uključuje u pojedine stavke. Interpretacija Berislava Jerkovića može se okarakterizirati kao proživljena, stilski i izražajno uvjerljiva, u kojoj tekst i glazba nisu bili samo u službi stvaranja ugođaja umjetničke izvedbe djela nego su i autentičnom interpretacijom jasno pronosili glazbenu poruku, posebice u stavcima Domine Jesu ChristeLibera me.

Gost u izvedbi bio je iz susjedne Mađarske, orguljaš Sándor Balatoni. Impozantna orguljaška dionica u punom je smislu bila ravnopravni, treći solist izvedbe. Novoobnovljene đakovačke orgulje izvrsne su boje zvuka, volumena i raskošnih registara i kao takve inspirativne za sviranje, a pod rukama i nogama ovoga profesora Sveučilišta u Pečuhu zvučale su toliko različito i raznoliko da se slušajući iz središnje lađe izvedbu s kora katedrale stvarao dojam da je gore cijeli orkestar različitih instrumenata. U zajedničkom opisu tu je izvedbu karakterizirala ujedinjenost i homogenost zvukova te snažna interpretacija utemeljena u kvaliteti svakoga pjevačkog glasa, kako solističkog, tako i zborskog, uz sjajne izmjene i nadopune homofonije, polifonije, konsonantnih i disonantnih suzvučja te sjedinjavanja s dionicom orgulja kroz jasno proživljen tekst Requiema

U punoj katedrali koncertu su prisustvovali i Đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovačko-osječki i generalni vikar mons. Ivan Ćurić te maestro Ivo Andrić, voditelj Nadbiskupijskog ureda za crkvenu glazbu. Izvedba Requiema op. 9 u Đakovu bila je dijelom programa 33. svečanosti Pasionske baštine i izvrsno nas je uvela u Veliki tjedan.

Vijenac 784

784 - 28. ožujka 2024. | Arhiva

Klikni za povratak