Značajan korak u pravom trenutku

Dvostruki album, objavljen uz skladateljev 75. rođendan, sretno se preklopio s još dvama važnim trenucima za hrvatsku kulturu: 130. obljetnicu rođenja Miroslava Krleže, koju smo obilježili protekle godine, te 2024. godinu kao godinu koju je Vlada Republike Hrvatske proglasila Godinom Marka Marulića u povodu 500 godina od smrti toga oca hrvatske književnosti.

Snimljena i objavljena djela – suita iz baleta Carmina Krležiana te Missa Maruliana odnose se prema ostavštini tih dvaju nacionalnih književnih veličina. Koliko su, međutim, Carmina i Missa važne zato što glazbom tematiziraju goleme ostavštine dvaju književnih bardova, toliko su one, s druge strane, važne i za oris sama Paraćeva skladateljstva.

Izd. HRT / HDS / Cantus, 2023.

Ne iznenađuje stoga da i autorica u popratnom eseju na albumu, muzikologinja Hana Breko Kustura, ističe kako dva opsežna Paraćeva vokalno-instrumentalna djela predstavljaju „gotovo kanonski repertoar hrvatske glazbe 20. stoljeća“ te „nevidljivim lûkom“ povezuju Paraćevo skladateljstvo sa stvaralaštvom velikana hrvatske riječi.

Album je, zajedno s notnim izdanjima djela, promoviran na predstavljanju održanu 15. veljače u dvorani Knjižnice HAZU-a, u nazočnosti sama autora, kojemu su se pridružili urednica albuma Srđana Vrsalović, autorica teksta Hana Breko Kustura, maestro Tonči Bilić koji je ravnao izvedbama djela, dok je nazočne uvodnom riječi pozdravio predsjednik HAZU-a, akademik Velimir Neidhardt.

Dvostruki album objavljen je u sklopu edicije Ligatura, kao četvrto izdanje tog izdavačkog pothvata, o kojemu je na ovim stranicama već bilo riječi, a koji su zajedničkim snagama prije nekih godinu dana pokrenuli Hrvatska radiotelevizija i Hrvatsko društvo skladatelja s izdavačkom kućom Cantus. Ligatura već i u imenu upućuje na povezivanje dviju institucija u zajedničkom cilju predstavljanja i promocije hrvatske glazbe – njezinih autorskih potencijala, kao i izvođačkih snaga.

Svjetska dostupnost
hrvatske glazbe

Što se izvođača tiče, nositelji obiju izvedba Paraćevih djela bili su Zbor i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, koji su skladbe predstavili u svojemu vrijednom ciklusu Kanconijer što se održava u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Nakon što su ih izveli, odmah su ih i studijski snimili. Te snimke sada su objavljene na dvostrukom nosaču zvuka, no što je danas još i važnije, a to je naglašeno i na predstavljanju, moguće ih je preslušavati i na desetak najvećih digitalnih platformi od Youtubea do Spotifya i od Amazona do Deezera – što ih čini dostupnim u svim dijelovima svijeta.

U izvedbi suite iz baleta Carmina Krležiana osim navedenih izvođača u snimanju su sudjelovali članovi Oratorijskog zbora crkve sv. Marka Cantores sancti Marci te dramski umjetnik Danijel Ljuboja u ulozi naratora. Djelo koje je 1985. izazvalo veliku pozornost javnosti, balet Carmina Krležiana, nastao je inicijativom našega velikog baletnog umjetnika Milka Šparembleka, koji je u Paraću našao idealna suradnika, a u njegovoj glazbi jednako idealan glazbeni sloj svojega fantazmagoričnog baleta na poeziju Miroslava Krleže. Taj balet, koji je okupio niz velikih kreativnih imena, zadržao se na daskama HNK-a u Zagrebu čitavih pet sezona, a i danas je ostao žal da nikad nije ponovljen na toj ili nekoj drugoj nacionalnoj sceni. Parać je već 1988. ostvario suitu baleta, znajući da sam balet može doživjeti takvu nepravednu, ali ne tako rijetku sudbinu. Ta je suita iz baleta, uz stanovite korekcije autora kao što je primjerice vraćanje uloge naratora u djelo, odabrana za izvedbu u povodu autorova 75. rođendana u ciklusu Kanconijer.

U izvedbi djela Missa Maruliana za sopran, bariton, zbor i orkestar, sudjelovali su i članovi Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić, dok su solističke dionice tumačili Kristina Kolar i Ljubomir Puškarić. Djelo se u Paraćevu opusu pojavilo 1993, kao narudžba HNK-a u Splitu u povodu 100. obljetnice od utemeljenja. Prigoda je prema tome bila svečana, ali su okolnosti bile dramatične, s obzirom da se ostvarenje pojavilo u najizazovnijim trenucima Domovinskoga rata. Potaknut takvim okolnostima Parać je odlučio skladati ne samo djelo na latinskom jeziku na tekst katoličkog bogoslužja – što bi u odnosu na golemu tradiciju mise u umjetničkoj glazbi i samo po sebi već bio veliki skladateljski pothvat – nego je u njega odlučio umetnuti i dramatične ulomke iz Molitve suprotiva Turkom te Judite Marka Marulića. Na taj način, kako zaključuje Breko Kustura, Parać je uputio „svojevrsnu domoljubnu poruku ‘u strašnom času’ hrvatske ratne realnosti“ te je na taj način zazvao i sama Marulića kao, kako autorica citira Branka Jozića, „humanista i oduševljenog poklonika antike te gorljivog promicatelja kršćanskih istina i kreposti“. Parać je svoj odnos spram Marulića ponovno potvrdio i 2000, kada je u Splitu praizvedena njegova zapažena opera Judita.

Prepoznata vrijednost u nominacijama za Porin
u 4 kategorije

Objavljenim notnim izdanjima omogućen je život djela Missa Maruliana i Carmina Krležiana i na koncertnom podiju. Što se reprezentativnoga diskografskog izdanja tiče, njegov život nastavlja se i kroz hrvatsku nagradu Porin, s obzirom na to da je autorski album Frane Paraća ove godine nominiran u čak četiri kategorije pa se tako pokazao i jednim od najvećih pretendenata na tu nagradu. Uz najprestižniju – onu za najbolji album klasične glazbe – tu su i nominacije za najbolju snimku (Božidar Pandurić) i najbolju produkciju (Krešimir Seletković i Pero Mihojević), a također nominacija za najbolje likovno oblikovanje albuma. Na naslovnici album donosi kolaž Home Poise Habitat Damira Očka. U tom smislu Ligatura općenito (jer na svojim naslovnicama redovito „ugošćuje“ suvremene hrvatske likovne umjetnike) stvara još jednu vrijednu „ligaturu“ – hrvatske glazbene prema hrvatskoj likovnoj umjetnosti.

S obzirom na broj sudionika koji su sudjelovali u ovome diskografskom projektu, bit će doista mnogo onih koji će s nestrpljenjem očekivati dodjelu Porina 23. ožujka. Sam Parać imat će i razlog više: zato što je njegova skladba Ruke za zbor a cappella s albuma Osluškivanja Zbora HRT-a pod ravnanjem maestra Tomislava Fačinija, također objavljena u Ligaturi, nominirana i za najbolju skladbu klasične glazbe.

Očkov kolaž s naslovnice tematizira metateziofobiju, strah od promjena. Ediciji Ligatura, sudimo li po autorskom albumu Frane Paraća u svim njegovim sastavnicama, želimo ipak da nastavi – na isti način. Paraćevim djelima, pak, možemo zaželjeti promjenu u smislu češćeg života na repertoaru. Izdanja djela Carmina Krležiana i Missa Maruliana važan su korak na tome putu. U odnosu na velike obljetnice, velik korak u pravom trenutku.