Uzor modernim teolozima

Vjekoslav Bajsić rođen je 11. veljače 1924. u građanskoj obitelji u Čakovcu. Kao vrlo nadarena sjemeništarca, Zagrebačka nadbiskupija šalje ga 1942. na studij teologije i filozofije u Rim, na čuvenu Gregorianu. U Italiji obolijeva od tuberkuloze, a kao mnogi svećenici i bogoslovi, ne može se vratiti u domovinu. Od opake bolesti oporavlja se u Lengmoosu u Južnom Tirolu, koji mu postaje svojevrsni drugi zavičaj. Nikada neće prekinuti kontakt sa svojim Tirolcima, često će odlaziti na odmor pod Dolomite, a u Domovinskom ratu oni će izdašno pomagati napadnutoj Hrvatskoj.

Vjekoslav Bajsić jedan je od pokretača Kršćanske sadašnjosti

Knjiga tekstova koje je V. Bajsić pisao u Kani za rubriku Pitanje sadašnjeg trenutka

Iako se oporavio, bolest ostavlja posljedice, glas mu je ostao slab. Na Gregoriani doktorira 1958. s disertacijom Pojam „kršćanske“ filozofije u djelu Edite Stein. U Hrvatsku se vraća 1962, zapošljava se na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu na Katedri za filozofiju, a 1966. postaje pročelnik katedre na čijem se čelu nalazi sve do umirovljenja 1993. Dvaput je bio dekan KBF-a, a ostao je na glasu kao izvanredan predavač, prepun erudicije i krajnje duhovit.

U javnosti je poznat kao strastveni promicatelj nauka Drugoga vatikanskoga koncila. Bajsić će biti dio vodećeg trolista Kršćanske sadašnjosti. Pokojni akademik Ivan Golub definirao je vodeći trojac: „Bajsić je bio glava, Šagi srce a Turčinović ruke Kršćanske sadašnjosti – hladna glava, vruće srce i vješte ruke.“ Bajsić je odabrao časopis Kanu za medij u kojem je iznosio misli u redovnoj kolumni, poslije izdane u tri knjige: Strah za granicu. Pitanja sadašnjeg trenutka (1980), Ekologija slobode i Obrnuto vrijeme (1994). Prva knjiga u kojoj su sakupljeni Bajsićevi članci izdana je 1972. pod naslovom Na rubovima Crkve i civilizacije. Njegov nasljednik na Katedri za filozofiju Stjepan Kušar priredio je od 1998. do 2003. sabrana djela Vjekoslava Bajsića u četiri sveska Granična pitanja religije i znanosti. Studije i članci, Filozofija i teologija u vremenu. Članci i rasprave, Život i problemi crkvene zajednice. Članci, rasprave, materijali i Dijalog, reagiranja, polemike koji vjerno ocrtavaju Bajsićeve teološke preokupacije.

Crkva u Hrvatskoj pod komunističkom se vlašću našla u više oblika izolacije, a jedan je bio i gubitak sa suvremenim teološkim tijekovima. Hrvatski postkoncilski teolozi uzeli su na sebe veliku zadaću da se Crkva nađe u trenutku tadašnje sadašnjosti kršćanstva. Bajsić tumači suvremene nalaze biologije i paleontologije, filozofsku misao gradi na tragu Aurelija Augustina, Bonaventure, Tome Akvinskog i Ruđera Boškovića, zalaže se za Drugi vatikanski koncil i ne boji se nikoga.

U šezdesetima počeo je intenzivan dijalog među filozofima marksističkoga usmjerenja i teolozima u svijetu, Europi, ali i u tadašnjoj Jugoslaviji. Kao maestralni poliglot, Bajsić se hrabro primio dijaloga na domaćoj i europskoj razini. Nije da su Bajsića komunisti nešto previše voljeli. Kako piše povjesničar Davor Marijan, u osamdesetim godinama vojna sigurnost 32. divizije JNA u Varaždinu pokušavala je više puta dovabiti Bajsića na čašicu razgovora, a u „dostupnim dokumentima nema potvrde da je razgovor održan ili da je služba sigurnosti JNA imala neke koristi od njega“. Dijalog su mu neki zamjerali, ali Bajsić je bio svjestan realnosti trenutka.

Uz bogomdani um, Vjekoslav Bajsić posjedovao je zlatne ruke. Popravljao je sve čega se primio, od tiskarskih strojeva Kršćanske sadašnjosti do pokvarenih tranzistora zagrebačkih bogoslova. Među prvima na Kaptolu (živio je u Nadbiskupskom dvoru) posjedovao je računalo i bio je fasciniran njegovim mogućnostima. Fra Bonaventura Duda rekao je „Bajsić je bio pjesnik“, biskup Ratko Perić definirao ga je kao „čovjeka, kršćanina, svećenika i filozofa“, hercegovački franjevac Stanko Vasilj ustvrdio da je Bajsić „intelektualac i erudit nesvakidašnjih horizonata“, biskup Vlado Košić smatra „da nitko u nas nije tako dubokoumno i iskreno pisao o dijalogu kao prof. Vjekoslav Bajsić“. Umro je 20. svibnja 1994. Svakako je jedan od stupova hrvatske teologije 20. stoljeća.

Danas je teško naći nekoga teologa koji je spreman jednim okom gledati u suvremenu znanost, s drugim okom biti u kršćanskoj teološko-filozofskoj tradiciji, a usto spreman uhvatiti se ukoštac s problemima suvremene crkvenosti, ali i politike. Bajsić može biti svima uzor.