Umjetnost umijeća

Ova je koncertna sezona Zagrebačkih solista posvećena proslavi 70 godina djelovanja ansambla koji je utemeljen 1953. pri Radiju Zagreb, s umjetničkim voditeljem violončelistom svjetskoga glasa Antoniom Janigrom. Tijekom 70 godina djelovanja Janigrovu zamisao umjetnički su nastavili koncert-majstori: Dragutin Hrdjok, Tonko Ninić, Anđelko Krpan i Borivoj Martinić-Jerčić, dok je sadašnji koncert-majstor Sreten Krstić na čelu Solista od 2012. godine.

Snimio Ivan Mihaljević

Od prvoga koncerta 5. siječnja 1954. u Bjelovaru ansambl je, osim u Hrvatskoj, koncertirao izvan domovine, po svim kontinentima i na svim poznatijim pozornicama. S otprilike četiri tisuće koncerata, Solisti su pronosili svijetom glas ne samo o vlastitoj glazbenoj izvrsnosti komornog muziciranja nego i o glazbenoj kulturi naše domovine. Vrijednost i kvaliteta ovoga ansambla utemeljena je još u početnoj postavi. Počiva na glazbeničkom umijeću svakoga pojedinog člana, jer su Zagrebački solisti svi do jednoga izvrsni umjetnici na svojim  instrumentima, koji pojedinačne sposobnosti udružuju u komorni sastav u kojemu se njihove izvodilačke vještine spajaju u cjelinu zajedničkoga glazbenog izraza.

Koncertnu su svečanost, sukladno obljetničarskom predznaku, pozdravili gradonačelnik grada Zagreba Tomislav Tomašević, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, izaslanica premijera, te se u ime Solista brojnoj publici obratio Krunoslav Marić, a svečano ozračje upotpunilo je i prikazivanje dokumentarnog filma o povijesti ansambla. Sam koncertni program bio je svojevrstan dar izvođača publici, ali i sebi samima. Već sam pogled na odabrane skladbe ukazuje na to da su Solisti odlučili izvoditi one koje pripadaju u red najpopularnijih djela za taj tip gudačkog ansambla.

Od baroka do suvremenosti

Koncert je počeo praizvedbom skladbe Musica barocchiana za dvije violine i gudače akademika Frane Paraća. Ta skladba bila je i posveta suvremenom hrvatskom skladateljskom opusu, koji je gotovo uvijek prisutan u programima Solista još od vremena kada su izvodili skladbe Milka Kelemena. Skladba akademika Paraća, koji se priključio Solistima na pozdrav publici nakon izvedbe, jedno je od djela koje će zasigurno u budućnosti biti ogledni primjerak hrvatske glazbe za komorni ansambl. Naslovom naslućeni glazbeni sadržaj, uz skladateljevu istančanu imaginaciju i kreaciju, u djelu se prepoznaje kao zvuk i atmosfera barokne motoričnosti na tragu vivaldijevske skladateljske manire, koja savršeno balansira između prošlih i sadašnjih glazbenih izričaja. Kroz interakciju konsonantnih i disonantnih suzvučja i neobično lijepih motivskih momenata skladba se samo dotiče baroknih motivskih okvira te pripada zvukovnom izričaju novoga doba i suvremene glazbe. Glazbeni leksik Musicae barocchianae slušatelje dovodi u stanje posebne pobuđenosti i napetosti. Na efektima različitih gudačkih tehnika sviranja i vješte interpretacije skladba je na trenutke zvučala kao da izvire iz različitih dijelova dvorane, a ne samo s pozornice, čineći pritom poseban slušalački ugođaj i efekt. Tomu su svakako pridonosili i sjajni solisti skladbe, Sreten Krstić i Krunoslav Marić, koji su vještim interpretacijama solističkih dionica kolege dodatno nadahnjivali na međusobno zvučno prožimanje i evidentno izvrsnu glazbenu komunikaciju kojom su svi Solisti iskazali veliku motivaciju, a prije svega uvježbanost i umijeće muziciranja.

Zagrebački solisti s osnivačem Antoniom Janigrom

Poletnost muziciranja

Na pozornici se u sljedećoj skladbi pojavio Julian Rachlin sa Stradivarijem iz 1704. Jedno od najvećih violinističkih imena današnjice bio je solist u Trećem koncertu za violinu i orkestar u G-duru, K. 216 Wolfganga Amadeusa Mozarta, za čije su se izvođenje Solistima pridružili i puhači: dvije flaute, oboa i rog. U svirci violinskoga genija osjetila se, čula i vidjela neobična lakoća, primjetna od trenutka kročenja na pozornicu do posljednjih odsviranih tonova koncerta. To je ona lakoća muziciranja koja se osjeti samo kada je izvođač u iskrenu suodnosu s instrumentom, vlastitom tehnikom sviranja i izvođačkim umijećem, ali jednako važno i kada je siguran u orkestar s kojim muzicira na način da prestaje ikakva kontrola glazbenog sadržaja, kada izvedba i suodnos izvođača transcendiraju i događa se umjetnost. Publika je, evidentno, osjetila taj moment i protok energije; kako one koju emitira izvođač, koja počiva na njegovim solistički dionicama, tako i one međusobne koja se izmjenjuje između orkestra i solista. Izvedba poznatoga glazbenog djela publiku je nekoliko trenutaka ostavila osupnutu na razini da je pljesak nakon izvedbe uslijedio tek kada je zvučni fluid satkan od prekrasne palete boja i jačina zvukova te ukupnoga dojma interpretacije, koji je lebdio dvoranom tijekom cijele izvedbe, iščeznuo. Dvoranom se raširio gromoglasni pljesak uz ovacije.

Serenadom za gudače u C-duru, op. 48 Petra Iljiča Čajkovskog Solisti su pokazali na kojoj su razini sviračkog umijeća i interpretativnih dosega, kako pojedinačno, tako i ukupni ansambl. Homogenost zvuka kao i homogenost u interpretaciji označile su cijelu izvedbu. Sjajnim akcentiranjem uvodne teme, ujednačenim i uravnoteženim zvučanjem svakoga pojedinog solista te ansambla u cjelini, sukladno tematskom materijalu pojedinih stavaka, Serenada je bila prožeta romantičarskim iskazima palete glazbenih emocija. Ansambl je dobio drukčiju boju od one kakvu smo čuli u prethodnoj skladbi. Na mjesto Mozartove preciznosti, ujednačenosti i konciznosti tematskog materijala u prošloj skladbi, u ovoj su se čuli izraženi preobražaji, visoko razvijena lirika, plesna razigranost, ozbiljnost te energičnost, sukladno stavcima različitih karaktera.

Slavljenički je koncert završio nadahnutom izvedbom Trećeg brandenburškog koncerta u G-duru, BWV 1048 Johanna Sebastiana Bacha. U izvedbi su se trenutnoj postavi ansambla pridružili i bivši članovi. Bio je to emotivan moment kojim su Solisti, simbolično, odali počast svima koji su sudjelovali u radu ansambla u proteklih sedamdeset godina. Posebice je bilo dirljivo pozivanje publike da pozdravi prisutnoga slavnoga koncert-majstora Solista, profesora emeritusa Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu Tonka Ninića te sina osnivača Solista dr. sc. Damira Janigra, profesora Sveučilišta u Clevelandu, koji je u Hrvatsku došao kako bi podržao i pozdravio orkestar svoga oca u slavljeničkom koncertu.

Glazbeni obol domovini

Zagrebački su solisti i ovim koncertom pokazali zašto su stjegonoše hrvatske kulture i glazbeničke izvrsnosti po kojoj nas poznaju u svijetu. No Solisti su djelovanjem dali glazbeni obol i domovini: svirali su za razorene glazbene škole i kulturne institucije, odlazili u gradove devastirane ratnim vihorom i svojim muziciranjem davali podršku i snažno pomagali premostiti teška vremena. To se ne zaboravlja. Čestitke Solistima na 70 godina ustrajnosti u izvrsnosti, na svim događajima kojima se obilježava važni jubilej, ali i čestitke i zahvala na koncertnim aktivnostima ansambla tijekom Domovinskoga rata.

Ovaj, ali i budući koncerti Solista, oni koji tek predstoje, trebaju biti uzor kod izbora glazbe na kojoj će se odgajati nove generacije, uzor u senzibilizaciji nove publike i uzor na kojem će se dalje oblikovati hrvatske kulturne politike za glazbeno umjetničko područje. Iskazivanjem priznanja glazbeničkim ostvarenjima, kao i uređenom i kvalitetnom financijskom i organizacijskom potporom, djelovat ćemo u smjeru razvoja važnoga dijela nacionalnog identiteta, onoga koji se ponosno može predstaviti svagdje i svima u svijetu, o čijim će se izvedbama čuti: „To su oni izvrsni glazbenici iz Hrvatske!“