Ukrajina znači hrabrost

Taras Ševčenko (1814–1861) ukrajinski je pjesnik, slikar i grafičar čiji je opus bio presudan u stvaranju ukrajinskoga nacionalnog identiteta. Rođen i odgojen u kozačkoj tradiciji, zarobljenoj u okovima kmetstva od strane Ruskog Imperija, Ševčenko od malih nogu prikuplja životna iskustva, u kojima se miješaju ljutnja, borbenost i prkos prema tiraniji koja guši njegovu zemlju i narod. Njegov pristup književnom mediju – pjesme koje veličaju ukrajinsku junačku prošlost, žaljenje nad sudbinom vlastita naroda i želja za autonomijom, kao i drugi tekstovi koji odzvanjaju slobodarskim duhom – posebice je važan za suvremenu ukrajinsku književnost. Iako je prošlo gotovo 180 godina otkako je napisao poemu Kavkaz, u kojoj parodijski opisuje sudbinu podčinjenih naroda u carskoj Rusiji, ona je relevantna i dan-danas – gradeći temelje na kojima počiva žilav i nepopustljiv ukrajinski duh.

Kustosica izložbe Daria Lisenko i ministrica Nina Obuljen Koržinek na otvaranju izložbe

Deset suvremenih
ukrajinskih umjetnika

U rujnu 2022, prilikom oslobođenja grada Balaklija, ukrajinski vojnici s jednog su billboarda skinuli propagandni ruski plakat, ispod kojega se nalazio ispisan upravo dio Ševčenkova Kavkaza. S obzirom na njegovo značenje, možemo reći da je taj pjesnik i likovni umjetnik ikona (ili svetac) ukrajinskog naroda – tako da nije neobično što njegov lik susrećemo na plakatu autora Oleksandra Grekhova, predstavljenim na izložbi održanoj u Orisu, kući arhitekture: Suvremeni ukrajinski plakat: Ukrajina. Ljudi. Hrabrost. Uz Grekhovljev plakat, na izložbi je od 24. veljače do 2. ožujka predstavljeno dvadeset grafičkih rješenja deset suvremenih ukrajinskih umjetnika (Nikita Titov, Maksim Palenko, Oleksandr Grekhov te umjetnici grupe Pictoric). Kustosica izložbe, ukrajinska povjesničarka umjetnosti Daria Lisenko, izložbom želi naglasiti aktivnu društvenu ulogu umjetnosti, ne samo zbog tematike o kojoj progovaraju izložena djela nego i zbog humanitarnog karaktera izložbe. Naime, prodajom plakata prikupljaju se medicinska sredstva za stradale u ratu u Ukrajini. Sama izložba otvorena je na drugu godišnjicu ruske invazije na Ukrajinu, a plakati prezentirani na njoj dokaz su brze reakcije ukrajinskih umjetnika.

Maksim Palenko, Putinovo samoubojstvo GORE LIJEVO

Plakat Nikite Titova GORE DESNO

Rad Tanje Jakunove DOLJE LIJEVO

Nikita Titov, Zahvaljujemo volonterima! DOLJE DESNO

Plakat Putinovo samoubojstvo nastao je na prvi dan ruskoga napada. U trenutku kada su prve bombe počele padati na Ukrajinu, umjetnik Maksim Palenko iskaljuje svoj očaj i bijes prikazujući ruskog predsjednika mrtva na podu, dok lokva krvi iz rane na glavi poprima geografski obris umjetnikove zemlje. Crvena boja – istodobno simbol života i smrti – prisutna je na većini plakata. Česta je u pozadini, gdje daje dodatnu napetost sadržaju, što možemo vidjeti na dvama plakatima Oleksandra Šatokhina (Guilty), s prikazima Putina i Lukašenka, koji podsjećaju na zlikovce iz animiranih serijala. Boja krvi također je prisutna u ulozi isticanja motiva kao što je to na plakatu Nikite Titova. Titovljev rad posveta je ukrajinskom graničaru Romanu Hribovu, čiji je odgovor („Ruski ratni brode – jebi se!“) na naredbu da se preda ruskom raketnom brodu Moskva citiran ne samo na tome plakatu, već na mnogim grafičkim rješenjima koja tematiziraju otpor i borbu protiv ruske agresije, a našao se i na poštanskim markama ukrajinske pošte.

Balerina u obrani domovine

Odlučnost u obrani domovine autorica Tanja Jakunova prikazala je u liku balerine koja baletne papučice zamjenjuje vojničkim čizmama. Zanimljivo je da se plakat odnosi na stvarnu osobu – Olesju Vorotnjukovu – balerinu koja je usprkos opasnostima svoju posljednju plesnu točku bila spremna predstaviti i na bojištu, za slobodu i mir u Ukrajini. Od samih početaka u ratu ne sudjeluju samo redovne vojne snage, nego i običan narod te mnogi volonteri, o kojima plakatom, u minimalističkom izričaju, ali na efektan način, govori Titov (Zahvaljujemo volonterima!). Na plavoj pozadini žutom bojom prikazan je grb Ukrajine, trozubac koji ponovno zarasta u cjelinu zahvaljujući (volonterskim) ručicama. Autor o plakatu piše: „Volonteri su nam postali toliko poznata i svakodnevna riječ, da su sastavni dio života. Ne možete ni zamisliti kroz što moraju prolaziti svaki dan. Ovim ljudima samo se klanjam i veliko im hvala!“ Boje Ukrajine – žuta i plava – prevladavaju na plakatima koji govore o hrabrosti, a uz primjer Titovljeva plakata možemo još izdvojiti Pobjedu nad Golijatom (Oleg Griščenko) i Ukrajina znači hrabrost (Romana Ruban).

Zbog kvalitete sadržaja, koji ispunjava i estetsku i informativno-edukacijsku ulogu, prava je šteta što izložba nije trajala duže. Daria Lisenko, nekoć studentica povijesti umjetnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, publici je ponudila radove afirmiranih umjetnika, izvrsna grafička rješenja što komentiraju život Ukrajinaca na ratom zahvaćenu području, prikazujući strahote kroz koje njezin narod svakodnevno prolazi u posljednje dvije godine, ali i ističući hrabrost, borbenost i odlučnost malog čovjeka da zaštiti svoj dom od agresije suvremenog Golijata.