IZDVAJA
Igor Loinjak
Make a wish U Galeriji Waldinger od 3. do 24. ožujka izložba je multimedijalnog umjetnika Nikole Ukića. Kustosice izložbe su Ksenija Orelj i Sabine Salomon, a realizirana je u suradnji s riječkim MMSU-om. Ukić se u sklopu osječke izložbene koncepcije zadržava na tragu skulptorskih istraživanja započetih na istoimenoj izložbi u Rijeci, ovoga puta nastojeći u radovima prikazati dijalog izložaka i osječkog izložbenoga prostora.
Make a Wish (Zaželi želju)
3D-animacija
Cjelinom izložbe dominira instalacija Kolo (ples mrtvih) oblikovana u modularnom formatu od četrdesetak parova ruku koji lebde u prostoru. Interpretativno je područje Ukićeve instalacije široko, a temeljni značenjski okvir počiva na oksimoronskoj strukturi koja spaja spojene ruke kao simbol zajedništva, dogovora i suradnje. Ruka je usto predstavljena kao amputirani fragment tijela i odvojena od cjeline, što priziva osjećaj frojdovskog začudnog (das Unheimliche). Dodatak je instalaciji 3D-animacija u kojoj se umjetnik poigrava prostorom galerije u virtualnoj ga stvarnosti puneći vodom te pružajući promatraču osjećaj nelagode nadopunjene zvučnom pozadinom.
Tema je najnovijeg izdanja DAB-a Nestanak vode – apokalipsa ili prilika? Riječ je o sada već revijalnoj izložbi koja u bijenalno traje od 2013, a proizašla je iz Drava Art Annala organizirana od 2003. do 2007. u Koprivnici. Ovoga je puta predstavljeno šesnaestero suvremenih umjetnika koji su koristeći se različitim medijskim izričajima propitivali futurističke izazove u kojemu voda kao resurs možda više neće postojati. Izložba je postigla temeljni cilj, a to je poticanje umjetnika da kritički reagiraju na kustoski okvir u kojemu voda kao središnja tema nosi semantički ključ izložbe. I ovoga se puta potvrdilo da umrežavanje institucionalne i nezavisne scene predvođeno kustoskim timom koji čine Ana Kovačić (WHW), Valentina Radoš (MLU Osijek), Tanja Špoljar (Atelijeri Koprivnica), Maja Zamljačanec i Helena Kušenić (Muzej grada Koprivnice) te Romana Tekić (Galerija umjetnina Slavonskog Broda) polučuje dobre rezultate.
Poetika i temeljni vizualni jezik Antonije Magdić oslonjen je na medij grafike. Objekt je njezina istraživanja krajolik otoka Prvića i promišljanje o promjenama koje se ondje događaju u dugom vremenskom intervalu koliko umjetnica taj otok posjećuje. Karakteristični problemi poput nekontrolirane urbanizacije, „krađe“ zelenih površina ili narušavanje sklada u otočkom ekosustavu samo su okidači koji bude koloplet uspomena i uranjaju umjetnicu u promišljanje odnosa prošlosti i sadašnjosti.
Antonia Magdić,
Parcelacija zemljišta, 2022. / Snimila Antonia Magdić
Umjetnica izlaže matrice kojima primarna funkcija nije da budu otisnute na grafičke listove, nego da čine jedinstvene umjetničke artefakte u kojima su konzervirana sjećanja umjetnice, kao i proživljena iskustva i osobne uspomene, jedinstvene baš kao i svaki pojedinačni prizor.
783 - 14. ožujka 2024. | Arhiva
Klikni za povratak