Filmska sudbina najljepšega glagoljskog kodeksa

Svakom je kroatistu filologu poznato da je Hrvojev misal najljepši, tj. najbogatije iluminirani glagoljaški hrvatski kodeks. U potonje su se mogli uvjeriti slušatelji i gledatelji filmske projekcije s popratnim predavanjem akademika Matea Žagara i Marije Vuković Siriščević, koji su se održali u Dvorani Jure Petričevića 5. ožujka u organizaciji Odjela za hrvatsko glagoljaštvo Matice hrvatske.

Mateo Žagar i Marija Vuković Siriščević  / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Okupljene ljubitelje i prijatelje hrvatske baštine kroz večer je vodila Kristina Repar. Prije same projekcije predstavila je goste. Mateo Žagar redoviti je profesor u trajnom zvanju na Katedri za staroslavenki jezik i hrvatsko glagoljaštvo pri Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U središtu znanstvenog interesa upravo su mu glagoljska i ćilirična paleografija te jezik hrvatskih ranonovjekovnih tekstova. Marija Vuković Siriščević diplomirala je komparativnu književnost i ruski jezik i književnost. Neko je vrijeme predavala hrvatski i ruski jezik, a potom je gotovo 40 godina bila novinarka. Poznata je po jezičnim rubrikama i emisijama u kojima s gostima raspravlja o važnim pitanjima hrvatskog jezika i nacionalnog nazivlja. U nekoliko emisija sudjelovao je akademik Žagar, a jednom je zgodom i predložio snimanje niza emisija o rasutoj glagoljskoj baštini, rukopisima koji se nalaze izvan domovine. Prijedlog su slali nekoliko godina zaredom, no Hrvatska radiotelevizija nakraju odobrava samo jednu emisiju.

Hrvatskoglagoljska tradicija bogata je liturgijskim knjigama od kojih je sačuvan samo dio, a danas se brojne svjetske knjižnice diče ponekim hrvatskoglagoljskim liturgijskim kodeksom. Akademik Žagar pred sobom je imao težak izazov kada je zamišljeni popis ipak morao svesti na jedan primjer. U suradnji s Marijom Vuković Siriščević odlučuje se na Prvom programu HRT-a ispričati priču o sudbini Hrvojeva misala, djela pisana hrvatskom redakcijom staroslavenskog jezika, koji spada u one liturgijske tekstove koji su najjače pohrvaćeni. U toj su im potrazi pomogli hrvatski, bosanskohercegovački i mađarski znanstvenici.

Hrvojev misal najljepši je i najbogatije iluminiran glagoljski rukopis / Snimila Ida Hitrec

Priču o Hrvojevu misalu ne možemo započeti bez priče o iznimno bogatom i moćnom čovjeku Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, velikom vojvodi bosanskom, hercegu splitskom, knezu i vjernom vitezu hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I. Anžuvinca. Sudbina ove velebne knjige usko je povezana sa sudbinom njezina vlasnika. Kao i cijeli rod Hrvatinića vojvoda je bio pripadnik Crkve bosanske, srednjovjekovne kršćanske zajednice čiji se pripadnici nazivaju krstjani ili dobri Bošnjani. I katolici i pravoslavci smatraju je heretičkom, a oni sami pravom narodnom Crkvom. No stjecanjem povijesnih prilika Hrvoje postaje splitski herceg, sredine koja je rimokatolička, pa se pretpostavlja da se mogući glavni motiv za nastanak glagoljskog misala, koji je naručio za svoju kapelu, krije iza Hrvojeve potrebe za dokazivanjem pripadnosti rimokatoličkoj Crkvi. Osim o razlozima nastanka Misala auditorij je saznao nešto više o njegovu pisaru, o iluminatorima, jeziku i pismu, izradi faksimila te o okolnostima njegova nestanka i dospijeća u Carigrad. Danas se nalazi u Knjižnici turskih sultana. Ondje ga je otkrila mađarska znanstvena delegacija koja je pak tragala za izborom djela knjižnice Matije Korvina. Neki tvrde da su Turci odnijeli Misal iz Bosne ili Hrvatske, drugi pak da je iz naših krajeva pao u ruke Matiji Korvinu, a potom ga iz njegove knjižnice Turci odnose u Carigrad.

Nakon projekcije gosti su istaknuli tim, a i marljive suradnike koji su zaslužni za uspješnost projekta. Progovorili su i o problemima s kojima su se susretali prilikom snimanja te o vrijednim novim spoznajama. Obično se u literaturi, ističe akademik Žagar, kao godina nastanka spominje 1404. zbog veza s događajima iz Hrvojeva života, međutim razgovarajući s jednim pazinskim svećenikom Domšićem, koji ga upozorava na kalendar u Hrvojevu misalu gdje se prema datumu Uskrsa može rekonstruirati točna godina, uviđa da je riječ o 1407. Svakako se možemo složiti da su auditoriju pobudili interes za njegovanjem (rasute) hrvatske baštine i podsjetili na ljepotu ovog čudesnog Misala.