Dodijeljeni Oscari – komu se pozlatilo?

Najpopularnija i najiščekivanija, središnja godišnja filmska nagradna priredba, 96. dodjela nagrade AMPAS-a (Academy of Motion Picture Arts and Sciences), Oscara, održana je 10. ožujka u dvorani Dolby Theatre u Los Angelesu, uz voditelja Jimmyja Kimmela, a može se procijeniti da je po općem dojmu, kako same izvedbe, tako i po izboru dobitnika, bila primjer poželjno srednjostrujaški, profesionalno besprijekorno obavljena posla, dobro podmazane, ugodne, primjereno šaroliko blještave svečanosti, poškropljene, taman koliko treba, pokojim zgodnim nestašlukom. Jer osim što je riječ o umjetnosti i znanosti, riječ je i o zabavi namijenjenoj što većem gledateljstvu, a pokoja vragolija dobro dođe kad se želi privući pozornost publike. Ove su se godine izdvojila dva incidenta.

Nagrađeni Robert Downey Jr. ( najbolja sporedna muška uloga) Da'Vine Joy Randolph (najbolja sporedna ženska uloga) Emma Stone (najbolja glumica) i Cillian Murphy (najbolji glumac) / Snimio Pat Benic / NEWSCOM / PIXSELL

Incidenti za pamćenje

Jedan je bio nadahnut vjerojatno najšašavijim prijestupom u povijesti dodjele Oscara, koji se odigrao prije pedeset godina, 1974, kada je iza Davida Nivena, dok je najavljivao Elizabeth Taylor, pozornicom protrčao posve gol muškarac. Bio je to Robert Opel, široj javnosti neznan fotograf, umjetnik i aktivist koji je, smatralo se, bizarnu podvalu izveo na svoju ruku, iako su neki pokazatelji navodili na to da je štos izveden u suradnji s tadašnjim producentom dodjele Oscara, Jackom Haleyjem Jr.-om i da je Niven također bio upućen u spačku te je unaprijed osmislio svoju „improviziranu spontanu reakciju“. U počast toj nepodopštini, ovogodišnja je priredba urešena službeno pripremljenim, odlično režiranim skečom u kojem je hrvač i glumac John Cena tobože nevoljko na pozornicu izašao naizgled posve nag kako bi proglasio pobjednika u kategoriji kostimografije. Golotinju je prekrivao tek velikom zapečaćenom omotnicom s imenom pobjednika.

Drugi uočljiviji izgredić priredio je u samoj završnici, zacijelo nenamjerno, Al Pacino, zadužen da objavi pobjednika u kategoriji koja se, hoćeš-nećeš, drži najvažnijom, onoj najboljeg filma. Preskočio je elementarno – nabrajanje svih nominiranih. Vjerojatno zaboravivši na protokol, nakon uvodnog slova kojim je nastojao šarmirati i zabaviti, odmah je otvorio omotnicu i pročitao naslov dobitnika, čime je nemalo umanjio standardno finalno kulminacijsko uzbuđenje. I taj slučaj usporediv je sa sličnim u kojem je, zanimljivo, sudjelovala Elizabeth Taylor, sad kao protagonistica. Na dodjeli Zlatnih globusa 2001, Liz je također čitala pobjednika u kategoriji najboljeg filma. Iako je, kao i Pacino, prerano posegnula za omotnicom s imenom dobitnika, pravodobno je upozorena da prvo treba navesti sve nominirane, na što se okretno našalila: „Nova sam u ovome. Obično dobivam nagrade.“

Oppenheimeru najviše kipića

Ako Pacino svojim previdom i jest gledateljstvu, kako uzvanicima u dvorani tako i zainteresiranima ispred televizijskih ekrana širom svijeta, uskratio koju mjericu napetosti i neizvjesnosti, teško da je itko bio iznenađen kad je objavio da je za najbolji film izabran Oppenheimer Christophera Nolana. Posrijedi je ostvarenje koje ne samo što je bilo nominirano u najviše kategorija (trinaest) nego je tijekom večeri u većini njih i nagrađeno (Nolan za režiju, Cillian Murphy za glavnu mušku ulogu, Robert Downey Jr. za sporednu mušku ulogu, Hoyte Van Hoytema za filmsku fotografiju, Jennifer Lame za montažu, Ludwig Göransson za izvornu glazbu).

Da će osvojiti mnoge Oscare, predviđali su i sugerirali gotovo svi koji su se u predoskarovskoj vrućici pozabavili tom temom. Uz ostalo i dosad najpouzdaniji prognozer dobitnika Oscara, 32-godišnji američki matematičar Ben Zauzmer, koji od 2012. primjenjuje vlastitu matematičku metodu izračuna najizglednijeg oskarovca, nazvanu oskarometrija (Oscarmetrics), o čemu je 2019. i objavio knjigu Oscarmetrics: The Math Behind the Biggest Night in Hollywood.

I ove je godine, u članku objavljenu u The Hollywood Reporteru, točno izračunao čak petnaest dobitnika od dvadeset kategorija kojima se bavi, a to su sve osim kratkih filmova, jer za njih, veli, ne može skupiti dovoljno podataka relevantnih za računanje. Ondje gdje je oskarometar promašio, nagrade su osvojili drugoplasirani u njegovoj tablici.

Među važnijim kategorijama, oskarometar je Lily Gladstone, glavnoj glumici Ubojica cvjetnog mjeseca Martina Scorsesea, dao veće izglede nego dobitnici Emmi Stone iz Ubogih stvorenja Yorgosa Lanthimosa, no tek za 1,3 posto (Gladstone 43,3 posto, Stone 42 posto), a to je i bila najtješnja razlika između prvo- i drugoplasiranih. Okliznuo se još u kategorijama animiranog filma (pobjednik je japanski Dječak i čaplja Hayaa Miyazakija), produkcijskog dizajna (Uboga stvorenja), vizualnih efekata (Godzilla minus jedan) i zvuka (Zona interesa). I sam filmofil, Zauzmer napominje da „matematika može približno proračunati kako će postupiti neko glasačko tijelo, no ne može procijeniti koji je film bolji“.

Odvažno, maštovito,
raskošno i suvereno

Oskarovsko glasačko tijelo u konačnom je izboru nominiranih ove godine doista imalo poprilično uravnoteženu i snažnu konkurenciju, pretežno filmova koji istražuju, poetiziraju i tematiziraju unutar prostranih i fleksibilnih, ali načelno prepoznatljivih okvira srednje struje, bez uočljivije neobičnih iskoraka i izbojaka, kao što su prijašnjih godina bili, navedimo samo nekoliko pobjednika, Sve u isto vrijeme Daniela Kwana i Daniela Scheinerta, Zemlja nomada Chloé Zhao ili Parazit Joon-ho Bonga. Što, dakako, nije pokuda, jer većina je filmaša itekako odvažno, maštovito, raskošno i suvereno preslagivala klasično gradivo, oblikujući djela koja se nerijetko diče i većim stupnjem stvaralačke igre i izazovnosti od mnogog tzv. nezavisnog, izvanindustrijskog, nekonvencionalnog slikopisa.

Dobitnici najviše ovogodišnjih kipića, Oppenheimer i Uboga stvorenja (četiri: uz glavnu glumicu Emmu Stone i produkcijski dizajn, nagrađena su za masku i kostimografiju), kao i primjerice Barbie Grete Gerwig (nominiran za osam Oscara, s osvojenim za najbolju izvornu pjesmu) ili Ubojice cvjetnog mjeseca (nominirani za deset statua, no bez ijedne osvojene) bogato su, u svakom pogledu – konceptualno, tematski, dramaturški, vizualno, ritmički, ugođajno… – nadahnuto osmišljena ostvarenja izvedena na velikoj paleti, dojmljivo izgrađenih svjetova što impresioniraju širinom zahvata, ali i brojnim pojedinostima, masom, ali i tananostima, pronicavom slikom i zapažanjima o društvu, kao i tankoćutnim prikazima pojedinaca i njihovih međuodnosa. 

Odlična i trajna ostvarenja

Isto ili slično, u većoj ili manjoj mjeri, i drugi nagrađeni – Američka fikcija Corda Jeffersona (scenarij prema postojećem djelu), francuska Anatomija pada Justine Triet (izvorni scenarij), britanska Zona interesa Jonathana Glazera (najbolji međunarodni film), potresan ukrajinski najbolji dokumentarni film 20 dana u Mariupolju Mstislava Černova… Najuži krug oskarovskih izabranika, nominiranih, možda je mogao biti i donekle drukčiji, jer svjetska je kinematografija u prethodnom razdoblju ponudila više od 53 iznimna filma koliko ih je ovdje okupljeno, no čini se da je ovom prilikom doista riječ o dobrom godišnjem izboru odličnih i trajnih ostvarenja.