Štunden-hotel s pet zvjezdica

„Kad grad jednom postane prostitutka, teško mu je ponovno postati djevicom“, rekla je o Firenci Cecilie Hollberg, ravnateljica Galerije dell’Accademia, najpoznatije po tome što čuva Michelangelovu skulpturu Davida. U Italiji su najomiljeniji Vatikanski muzeji s pet milijuna posjetitelja godišnje, slijede Uffizi s dva milijuna, a Akademijina galerija nije se s 1,5 milijunom prodanih karata uopće loše smjestila u takvoj konkurenciji. Uspjeh joj je donijela upravo 57-godišnja njemačka povjesničarka umjetnosti Cecilie Hollberg, agilna i na konzerviranju umjetnina i na njihovu predstavljanju turistima. Studirala je povijest, njemački, političke znanosti i talijanski u Rimu, Münchenu i Göttingenu, gdje je i doktorirala, a šefica Akademijine galerije postala je 2015. Zbog talijanskih spletki, jer ondje ne trpe strance na čelu umjetničkih institucija, bila je smijenjena 2019, da bi već 2020. bila vraćena na položaj, s tim da joj mandat istječe ove godine. Na kraju je poželjela reći Talijanima što misli o njima, ali kako jedna fina i kulturna njemačka gospođa može uopće izreći javnu uvredu?

Turisti u dvorištu Galerije Uffizi  / Izvor Pixabay

Riječ prostitutka zapravo nije uvredljiva jer je to hladni službeni termin policije i socijalne službe, i zbilja Hollberg nije na talijanskom rekla prostituta, ali ni puttana, nego meretrice. No naši i svi drugi portali njezine su riječi provukli kroz Google Translate koji nema osjećaja za stilske finese, pogotovo u vokabularu vulgarnom i sramnom. Kad želite nekome reći što ga ide, važno je pogoditi pravi izraz, a u ovom je slučaju prostituta previše iznad, a puttana previše ispod vaše intencije. Da je Inoslav Bešker živ, on bi s velikim uživanjem upotrijebio za prijevod domaću i živopisnu riječ štraca, a osim nje na raspolaganju nam stoji sasvim adekvatna bludnica, no ni flundra nije za odbacit, pa čak ni već zaboravljena fufa, na koju nas je u emisiji Peti dan podsjetio Petar Tomev Mitrikeski. Google Translate zna psovku i potpuno promašiti, kao u slučaju ukrajinskog vojnika Romana Hribova koji je ruskom brodu rekao іди на хуй, što je na engleski prevedeno s Ruski brode, jebi se!, i kao takvo ušlo u modernu povijest i popularnu kulturu, no pogrešno: da je marinac rekao ебать ти, to bismo razumjeli i bez pomoći umjetne inteligencije, ali on je ruskom brodu zapravo rekao da ide u ku%&c.

Neosjetljive riječi su za prevođenje najosjetljivije. U Prvoj knjizi o kraljevima Zagrebačka Biblija o muškarcima govori perifrastički, kao o onima koji mokre uza zid – što je svojevrsni izraz i uljuđenosti, jer je napisana u doba dok još nije bilo javnih sanitarnih uređaja, te bi se muškarci, zatečeni na otvorenom u prirodnoj potrebi, pristojno okrenuli leđima nazočnima, kao i danas, uostalom. No ako zavirimo u prijevod kralja Jakova iz 17. stoljeća, vidjet ćemo da tamo stoji one that pisseth against a wall – u 17. stoljeću još se moglo bez uvijanja napisati pišati u Bibliji. U međuvremenu su i priređivači novih izdanja King James Bible stavili urinirati na to mjesto, da bi u američkom izdanju iz 2000. otišli korak dalje, i preveli onoga koji mokri uza zid jednostavno kao muškarca, a tako je riješeno i u recentnom izdanju biblijskog prijevoda Ivana Šarića.

Okužen je i Vinodolski zakonik iz 1288. U tom najstarijem zakonu napisanu na hrvatskom za silovanje je u članku 26 bila propisana enormna kazna od 25 dukata: „Iošće: ako bi ki učinil silu ženi koi jebući ili bi hotil jebati, ima knezu platiti libar L, a toi ženi tolikoe, ako se ne bude mogal napraviti š nu po niki zakon.“ Isti onaj Google Translate koji meretrice obzirno maskira u prostitutku, ne sjetivši se mnogo adekvatnije engleske riječi harlot, i koji ne zna što bi s ukrajinskim muškim spolnim organom u psovci, u Vinodolski zakonik sasvim prostodušno umeće riječ fuck, umjesto neke pristojnije i administrativno primjerenije moderne hrvatske zamjene, kao što su napastovanje, silovanje ili obljuba. Priređivači tog glagoljskog rukopisa Vatroslav Jagić i Franjo Rački ili su vulgarna značenja i slova nadomještali točkicama, ili pak nepristojnu riječ objašnjavali latinskim i talijanskim glagolom stupro i stuprare. Analogno biblijskim prevoditeljima, i moderni prijepis iz 1988. glasi umiveno: „ako bi ki učinil silu ženi, ili hotil vazeti poštenje“.

Cecilie Hollberg na kraju se ispričala, objasnivši da je joj je Firenca prekrasna te bi voljela da se vrati svojim građanima, a ne da je uništi turizam. Možda je prekasno. Nakon tri sušne turističke godine Italiju je lani posjetilo 70 milijuna turista, još više nego prije pandemije. Venecija ima točno stotinu puta više turista od stanovnika i najavljuje naplaćivanje ulaska u grad, a za početak je zabranila sjedenje i ležanje na pločnicima, mostovima i stepenicama fontana. Baunei na Sardiniji je ograničio broj ljudi na plažama te se za kupanje morate najaviti i platiti unaprijed. Otoci Lampedusa, Linosa i Procida ne dopuštaju turistima da dođu autima i motorima.

Na jezero Pragser u Južnom Tirolu smijete samo pješice ili biciklom, uz unaprijed plaćenu kartu. Živopisni Portofino naplaćuje globe svakom turistu koji zastane na rivi da bi napravio selfi ili se divio panorami – kao u vojsci, nema zastajkivanja, samo naprijed marš. Nažalost, Hollbergova je imala pravo, cijela se Italija pretvorila u bludilište ili štundenhotel, gdje se mušterijama naplaćuje po satu, a i Hrvatska je na tom putu. Nevinost je samo na reklamama.