Rasadnik talenata

„Nas su zadužili za to da vas potjeramo kući“, obratio se Ivan John Katić s pozornice Tvornice mnoštvu okupljenih novinara, predstavnika diskografskih kuća, medijskih djelatnika, brojnih insajdera i njihovih gostiju u posljednjem neformalnom dijelu svečane dodjele nagrade Rock&Off. Njegov sastav M.O.R.T. zaista je imao ulogu „isporučitelja“ svojevrsna produžena koncertnog bisa nakon formalnog dijela programa. I već se iz uvodnih  taktova valjajućeg blues-grungea Svijet se sužava dalo naslutiti da je izbor završnice večeri bio prirodan – uostalom, što je pogodnije od tvrdoga, visokokaloričnog rock and rolla za svršetak dvoipolsatnog događaja namijenjena promociji manje eksponiranih, ali ništa manje ambicioznih, izvođača različitih profila? Odnosno, izvođača  od kojih će neki, nadamo se, sutra ili prekosutra završiti na mjestu gdje je danas, primjerice, Urban ili gdje su donedavno bili Jinxi.

Dobitnici ovogodišnje Rock&Off nagrade / Snimio Samir Cerić Kovačević

Trostruki dobitnici

Što se, dakle, zanimljiva događalo u proteklom dvanaestomjesečnom razdoblju? M.O.R.T. je nominiran u nekoliko kategorija, uključujući one za album i pjesmu godine, ali istinski slavljenik bio je IDEM, što je drugo ime za zagrebačkog pjevača i multiinstrumentalista Antuna Aleksu. Struka ga je nagradila u trima „rubrikama“: u prasku godine (staromodnim rječnikom, najveća nada), Rock&Off (kategorija rock-glazbe), te za album godine koji je stilizirano naslovljen poyy. Jednaki broj Rock&Off-ovih kipića pao je u ruke riječkih očeva rock-teatra Leta 3, omiljenih premda već pomalo potrošenih „provokatora“ kojima je invazijom na Eurosong pošlo za rukom nemoguće: uz pomoć bizarne dosjetke Mama ŠČ (pjesma godine, logično) jednom nogom zakoračiti u kič i „estradu“, a drugom čvrsto ostati u podzemlju. Let 3 su koncertni izvođač godine, a zaradili su i nagradu publike.

Podsjetimo, pokretač nagrade Hrvatsko je društvo skladatelja, koproducenti su Tvornica kulture i Unison, a svi su ujedinjeni u istom cilju: glasovima hrvatske glazbene struke, sastavljene od kritičara, novinara, radijskih urednika i drugih opinion-makera, ukazati na vrijednost onih koji još zvuče previše čudno za srednju struju, ili tek kucaju na velika vrata nacionalne scene.

Nagrada za životno djelo Tomi Bebiću

Valja napomenuti da Rock&Off ni u šestom izdanju nije zaboravio one koji stvaraju povijest. Nagradu za životno djelo postumno je dobio splitski kantautor Toma Bebić (1939–1990), osobenjak kojemu su samo dva albuma, Volite se, ljudožderi (1976) i Oya Noya (1980), bila dovoljna da stekne reputaciju oca domaće alternative. Bebić je bio autentični dalmatinski boem, nešto poput hrvatskog Toma Waitsa, koji je, za razliku od američkog kolege, živio prekratko da bi rekao sve što se kuhalo u njemu. Ako već autor nije poživio, klasici kalibra Leute moj glasno odjekuju i danas, podsjećajući na trajnu vrijednost i dubinu Bebićeva nevelika opusa. Nagradu je obitelji uručio Saša Antić iz TBF-a.

Čini se da je bez svestranoga Tonija Starešinića (u ovom ili onom „pojavnom obliku“) teško zamisliti bilo koji Rock&Off. U tandemu sa suprugom Željkom Veverec, Toni nastupa i u sastavu Mangroove, koji je lani ostvario suradnju s Jazz orkestrom HRT-a – plod te kombinacije, album Nešto veće od nas, osigurao im je nagradu u kategoriji Jazz&Off izvođača godine.

Među ostalima, solidan nastup održala je Natali Dizdar, koja se sve bolje snalazi u neobičnom mikrokozmosu domaće pop-glazbe (Pop&Off), ali i šire – njezina izvedba barem u jednakoj mjeri duguje estetici profinjenog indie-rocka kao i radiofoničnim pop-stilizacijama. Splitski reper Vojko V posve očekivano dominira na području rapa i hip-hopa, a dobitnicima se u kategoriji „elektroničke glazbe“ pridružila Lucija Ivšić (nekadašnja Punčka) koja djeluje pod pseudonimom Živa. Snimljen uz pomoć međunarodne postave i suradnika (u vrijeme pandemije preselila se u Melbourne), prošlogodišnji solo prvijenac Živa odraz je šireg spektra utjecaja, od stilizirane hladnoće darkwavea do suptilno ugrađenih elemenata slavonskoga glazbenog nasljeđa.

Miljenik ovogodišnjeg žirija

Pored M.O.R.T.-a i Natali Dizdar na ovogodišnjoj su se dodjeli uživo predstavili i Detour, Jelusick, Miach, Zimizelen, IDEM i, uz ostale, Klinika Denisa Kataneca – zagrebački indie-sastav s intrigantnim pjesmama i nelagodno komičnim vokalom, što se može provjeriti na razvikanom albumu Kao Zao Kor. Ipak, posve je jasno da je novi miljenik ovogodišnjeg žirija Antun Aleksa, nemirni kantautor koji je pod nazivom IDEM napokon debitirao samostalno, izdanjem poyy. S pomalo štreberskim imidžem i raspjevanim skladbama izvedenim u pankerskom i power-pop-ključu, Aleksa je solo prvijencem, objavljenim prošloga svibnja na vlastiti trideseti rođendan, poželio simbolično obilježiti ulazak u novu, „odraslu“ životnu fazu, nakon što je dvadesete godine proveo u sklopu raznih sastava stasalih u istom ili sličnom krugu kreativno povezanih ljudi. Najpoznatiji je svakako Porto Morto, razbarušeni art-rock-kolektiv na tragu Haustora, gdje se Aleksa afirmirao kao trombonist.

Međutim, u solo izdanju dobili smo nešto posve drugo. Izdvojen iz skupnog konteksta gdje ipak vrijede kakva-takva pravila, IDEM funkcionira na posve drukčiji i nesputaniji način; Par put godišnje jedna je od najljepših pjesama o „neurednom životu“ (ili tko-zna-čemu), a ostatak albuma ispunjen je konciznim nostalgičnim odama izgubljenom djetinjstvu, infantilnom eskapizmu, prijateljstvu i običnoj postadolescentskoj žudnji za životom. Novinarima se hvali širokim spektrom utjecajima (NOFX, 50 Cent, balade Ive Robića, svega tu ima), ali njegov je zvuk ponajviše sazdan na melodioznoj tradiciji američkih bendova kao što su Weezer i Fidlar. Prividno bezbrižne pjesme na albumu poyy kvalitetom zaslužuju da se sa zagrebačke nezavisne scene u punom smislu presele i na nacionalnu scenu. Trostruki trijumf na svečanoj dodjeli nagrada Rock&Off  dobar je korak u tom smjeru.