Pustolovina iza vrata Begovićeva opusa

U suradnji Matice hrvatske i HNK-a u Zagrebu ponovno je održan kolokvij u kojem autori iz raznih područja oslikavaju aspekte ličnosti i stvaralaštva najpoznatijih hrvatskih dramskih pisaca. Za razliku od prethodne godine, kada je tema kolokvija bio opće priznat hrvatski književnik Miroslav Krleža, 30. siječnja u Dvorani Jure Petričevića govorilo se o autoru o kojem se u kulturnom diskursu nažalost dovoljno ne govori – Milanu Begoviću. Kao što je svojevrsno polazište i povod za kolokvij o Krleži bila premijera njegove drame Leda u HNK-u, tako je i ovo zbivanje bilo potaknuto uprizorenjem Begovićeva slavnog djela, Pustolova pred vratima.

Mladi Milan Begović / Izvor Wikipedija

Punoj dvorani prvi se obratio predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran te uveo publiku u pozadinu Begovićeva kreativna izričaja nazivajući Begovića ,,iznimno važnim dramatičarem i punokrvnim kazališnim čovjekom“. Uspoređujući Begovića s prije spomenutim Krležom, Miro Gavran ističe da se Krleža profilirao u svim književnim rodovima, dok je Begović neopravdano ostao zapamćen isključivo po dramskim djelima. Pozdravne riječi publici uputila je i intendantica Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu Iva Hraste Sočo. Nakon njezinih riječi započeo je sam program kolokvija.

Kao prvi govornik, teatrolog Boris Senker posvetio se dvjema dramama Begovićeva opusa smještenima u doba Prvoga svjetskog rata. Za razliku od ostalih govornika, koji su govore temeljili pretežito na analizi i opisu kvalitete pojedinih djela, Boris Senker mahom se osvrnuo na kontroverze koje su ta djela potaknula te utjecaj tih kontroverzi na Begovićevu buduću karijeru. U skladu s Begovićevim ratnim iskustvom, navedene drame ne odvijaju se na ratištima i bojnim poljima već u pozadini. Riječ je o komediji Laka služba iz 1915. i drami Badnje veče Katice Degrelove iz 1938. Prva od navedenih drama svojevremeno je bila povod napada na Begovića zbog navodne militarističke propagande i antisemitizma, dok je druga bila osuđivana zbog tematiziranja odnosa zarobljene mlade Srpkinje i zapovjednika logora, Hrvata Stjepana Marjanovića, teme koja je u to vrijeme bila politički osobito škakljiva.

Borisa Senkera slijedili su Krešimir Nemec, Helena Petković, Zlatko Vidačković i Martina Petranović s analizama brojnih teatroloških, scenografskih i kulturoloških elemenata u Begovićevoj drami Pustolov pred vratima. Uvod u tematiku drame i njezinu analizu u kontekstu popularne kulture pružio je profesor Nemec, dok su analizu povijesti uprizorenja drame i njihove kritike te scenografska čitanja drame ponudili filmski kritičar Zlatko Vidačković i teatrologinja Martina Petranović.

Redateljica predstave Pustolov pred vratima, premijerno prikazane u HNK-u potkraj prosinca prošle godine, Helena Petković osvrnula se na izazove i kreativne pothvate u uprizorenju drame. Naime, drama se sastoji od dviju razina, prvi donosi stvarno zbivanje, a drugi je plod mašte protagonistice. Upravo je kontrastiranje te dvije razine i njihov prikaz na pozornici bio izazovan jer drama u srži sadrži brojne aspekte pirandelovskog metateatra. Prvi segment programa zaključila je profesorica komparativne književnosti Suzana Coha osvrtima na drame Myrrha, Hrvatski Diogenes i Gospođa Walewska.

Drugi segment programa otvorila je povjesničarka glazbe Jagoda Martinčević povijesnim osvrtom na suradnju Milana Begovića i Jakova Gotovca, koja je urodila „najboljim hrvatskim opernim libretom“ komične opere Ero s onoga svijeta. Jagoda Martinčević ističe da „bez libreta nema opere, a bez dobra libreta nema dobre opere“, što dodatno vrijedi za komična libreta, koja su, tvrdi, rijetko kvalitetna. Uz povijesne okolnosti suradnje Gotovca i Begovića, J. Martinčević otvara pitanje uloge koju je njemački pjesnik i dramaturg Hans Sachs imao u stvaranju libreta, na što određeni dokazi i upućuju, no to pitanje ostavlja otvorenim.

U nastavku drugog segmenta uslijedila je analiza Begovićevih kritičkih osvrta usmjerenih hrvatskim glumicama, koju je iznijela Lucija Ljubić. Naime, uz stvaranje dramskih djela, Begović se uspješno bavio i kazališnom kritikom, te u svakoj recenziji pokazao svoju strast prema kazalištu detaljnim analiziranjem svakog glumca na sceni. Istim odnosom pozabavila se i Ana Batinić, no u obrnutom smislu, te je predstavila publici doživljaj Begovićevih drama iz pera kritičarki.

Posljednji govor kolokvija održala je Mirjana Polić-Bobić o temi Begovićeve psihološke drame Bez trećega u španjolskom prijevodu Pavla Tijana i Rafaela Moralesa iz 1958. Drama je u tom obliku i uprizorena u jednom madridskom kazalištu. Mirjana Polić-Bobić apostrofira da uprizorenje drame hrvatskoga dramskog pisca u glasovitom madridskom kazalištu demonstrira kvalitetu i ugled Begovićeva imena daleko izvan granica naše zemlje. To pokazuje koliko su ključne rasprave o znamenitim hrvatskim velikanima: ne samo kako bi se održalo sjećanje na njihovo značenje nego i kako bi se to značenje dodatno proširilo.