Kratkotrajnost ushita

U posljednjem autorskom projektu Ksenije Zec mjesto je našla generacija Z i to pripadnici adolescentske dobi. Premda svako malo isplivavaju nove generacije kojima se pripisuje specifičan i distinktivan skup karakteristika, uvjerenja i ponašanja izdvajajući ih u zasebne grupacije, nije se uvijek lako snalaziti među njima. Generacijom Z, zumerima, često i fejs-generacijom te ajfon-generacijom, nazivaju se mladi rođeni između 1995. i 2010. i za njih je tipično da su prva generacija koja je baratati mobilnim uređajima naučila prije nego držati olovku u ruci te ne zna kako izgleda svijet bez interneta, društvenih mreža i mobitela.

Luka Knez uspješan je u ulozi razrednog štrebera / Snimio Marko Ercegović

Stoga im je svijet internetskih mreža bliži nego stvarni, lako sklapaju prijateljstva na daljinu, a s onima u vlastitoj okolini zapinju, povode se za popularnima na mrežama te proizvode i objavljuju vlastite sadržaje.

Izguglamo li ih, naići ćemo često na oprečne informacije: otvoreni su i tolerantni prema mnogo čemu, a istodobno nespremni prihvatiti različitost i konzervativni u stavovima; gladni su informacija, a teško se koncentriraju na jedno; umrežavaju se, a zapravo su introvertni i socijalno slabo osjetljivi. Ako su im vodilje trenutačno zadovoljstvo i konzumerizam, a rad blizak samo kao nužnost ispunjenja toga, kako li se snalaze u školskom sustavu, koji se nedovoljno brzo mijenja, a bodovnu ljestvicu postavlja visoko, ne opraštajući pogreške ni pokliznuća? Ako su verzirani u internetskom okruženju, doima li im se odlazak u školu kao davno zastario fenomen? Nije li i priprema za maturalnu zabavu u tome smislu atavizam?

U fokusu su predstave učenici gimnazijskog razreda uoči mature i maturalne zabave, dok u užurbanoj atmosferi posljednje utrke i posljednjeg dotjerivanja iskače mnoštvo problema. Pritom bi svaki od njih zahtijevao posebnu tematsku razradu, ako ne i samostalnu predstavu. Malo je vjerojatno da se četverogodišnje sazrijevanje i suočavanje sa stvarnošću zgusne u jednodnevno gomilanje stereotipa i predrasuda: opterećenost vlastitim tijelom koje ne potpada u nametnutu sliku lijepoga, seksualnost koja odstupa od heteronormativnosti, emocionalna nedostupnost, vršnjačko nasilje, dijalektalna obojenost, ovisnost o opijatima, rasna netrpeljivost, disfunkcionalni perfekcionizam.

Naime, svaki od tinejdžera evidentno je obilježen nekim naglašenim „nedostatkom“ (ili „viškom“), što ih sve promeće u društvo čudnovatih kljunaša u kojem su svi jednaki upravo po različitosti. Primjena tehnike životinja, na kojoj Ksenija Zec ustraje, a kojom glumci usvajaju karakter pojedine životinje izobličujući, oplemenjujući ili ovisno o situaciji modulirajući ljudski lik, pritom reducirajući djelovanje nerijetko na afekte ili instinkte, pridonosi začudnosti ili ironizira izgovorene rečenice. Time autori skreću pozornost na uvažavanje i prihvaćanje svakog pojedinca, ali ostaje se samo na načelnoj korektnosti, dok ispod nje tinjaju razne druge nepravde i odbacivanja.

Na toj liniji gledano, najuspjelije su uloge razrednog štrebera, u izvedbi Luke Kneza, koji svako malo duhovito iskače na razne načine ispitujući druge za prosjek ocjena ne bi li umanjio vlastitu anksioznost, i kao protuteža, a možda i moguća projekcija kako završavaju razredni štreberi uloga razrednice u tumačenju Nataše Dangubić.

Na početku predstave izjavivši kako je u godinama u kojima očekuje neke velike role, a na kraju glumi životinje, sa žirafe spavši na kozu. To srozavanje dosljedno provodi izgrađujući lik raske, čiji se ideali postupno urušavaju, jer joj sustav pruža samo golu egzistenciju, rutinsko preživljavanje kupnjom u samoposluzi i samotni život u smrdljivom stanu.