Značaj slova M

Riječ je o enciklopedijskom izdanju s nacionalnom tematikom, a po prostornom obuhvatu regionalnoga, ali i prekograničnoga tipa. Zemljopisno, bavi se ponajprije hrvatskom zajednicom u Bačkoj, no ne zaustavlja se na državnoj granici nego obuhvaća i sjevernije krajeve u Mađarskoj gdje također žive Hrvati sve do Budimpešte. Po potrebi Leksikon u nekim natuknicama prelazi i dvije spomenute rijeke, zahvaćajući pomalo i Baranju, Srijem i Banat, jer su to susjedna područja. Osim osoba, udruga, ustanova i događaja nedvojbeno hrvatske naravi, obrađeni su i pojmovi opće ili neke druge etničke naravi ako su utjecali na podunavske Hrvate.

Do 2022. objavljen 1931 članak

Leksikon izlazi u nakladi Hrvatskog akademskog društva u Subotici. Prvi svezak objavljen je 2004. Slijedeći koncepciju pa i grafički oblik postavljen prvim sveskom, Leksikon je do 2022. u petnaest svezaka obradio više od polovice abecede (A-Mal). Objavljen je 1931 članak različita opsega, u rasponu od kratkih biografskih i topografskih crtica do opsežnih, višestraničnih makropedijskih članaka. Tekstovi su popraćeni s 1119 crno-bijelih ilustracija, među kojima pretežu portreti obrađenih osoba. Krug vanjskih suradnika, autora tekstova, obuhvaća oko 150 osoba iz Mađarske, Hrvatske te ponajviše iz Srbije, poglavito Vojvodine.

Leksikon donosi mnoštvo podataka o Hrvatima s područja Mađarske i Srbije. Na slici: Duhovski ophod kraljica kod bunjevačkih Hrvata / Izvor Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata

Nedavno je objavljen i 16. po redu svezak, kojim je zaključena obrada slova M. Taj najnoviji svezak predstavljen je javnosti 24. studenog 2023. u Zagrebu na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. O 16. svesku Leksikona, a dakako i o cijelome projektu, govorili su današnji članovi uredništva Mario Bara i Eduard Hemar te Slaven Bačić, glavni urednik izdanja od početka. S 272 članka na 308 stranica to je dosad najopsežniji svezak. Najveći su broj natuknica biografije, njih više od dvjesto, što ne iznenađuje s obzirom na dio abecede koji svezak pokriva. Poznato je, naime, da slovo M, u enciklopedijama i leksikonima jedno od „najjačih“, redovito sadrži iznadprosječno velik broj prezimena pa Leksikon donosi mnogobrojne priloge o osobama iz obitelji Mamužić, Mandić, Marcikić, Marković, Matarić, Matijević, Matković, Merković, Miković, Milanković, Milašin, Milodanović, Mukić. U dosadašnjim svescima odnos između biografskih i svih ostalih članaka bio je uravnoteženiji pa su više prostora zauzimale topografske odnosno zemljopisne natuknice, etnografski pojmovi, naslovi glasila, ustanova i udruga ili pak makropedijski prilozi u kojima se obrađuju, primjerice, važni povijesni procesi ili razdoblja. Upravo o makropedijskoj vrsti priloga, a u 16. svesku to su natuknice „migracije“ , „Mirovna konferencija u Parizu“, „manjina“ i „manjinska prava“ govorio je na predstavljanju uvodničar, član uredništva Mario Bara, dotičući se neizbježno i pojedinih općih koncepcijskih pitanja te načina kako ih uredništvo nastoji riješiti.

Zanimljive biografije

Eduard Hemar u sastavu uredništva zadužen je za natuknice iz sportske struke. Izdvojio je nekoliko biografskih natuknica iz posljednjeg sveska, upozoravajući na vrhunske rezultate i dosege tih pojedinaca. Tako je primjerice Dragica Mijač Palaversa (1953–2014), rođena u Stanišiću kraj Sombora u obitelji dalmatinskih kolonista, 1970-ih bila ponajbolja jugoslavenska rukometašica, a nogometaš Remija Marcikić zvan Kapetan (1893–1941), uoči i nakon Prvoga svjetskog rata najbolji igrač i strijelac nogometnog kluba Bačka. Valja istaknuti da su Bačku osnovali subotički Hrvati i da je tradicionalno bila klub oko kojeg su se oni i okupljali, što je vidljivo i na klupskom grbu, a budući da je osnovana 1901, najstariji je danas aktivan nogometni klub u Srbiji, kao i u cijeloj nekadašnjoj Jugoslaviji, te najstariji nogometni klub kojem se na bilo koji način može pridodati hrvatski atribut. A sportaš, i to atletičar, reprezentativac i državni rekorder u troskoku, bio je, uz ostale pripadne mu odrednice, i Jovan Mikić (1914–1944). Poginuo je 1944. kao partizanski borac u završnim borbama pri oslobađanju Subotice, a po njegovu ratnom nadimku Spartak nazvano je nakon rata subotičko sportsko društvo iz kojeg je poslije nastalo nekoliko klubova s istim imenom.

Izd. Hrvatsko akademsko društvo Subotica, 2023.

I Slaven Bačić, glavni urednik Leksikona, izdvojio je nekoliko posebno zanimljivih biografija iz 16. sveska, ilustrirajući njima neke općenite probleme i dvojbe s kojima se uredništvo susreće u radu. Odvjetnik Lazar Mamužić (1847–1916) gradonačelnik je s najduljim stažem u povijesti Subotice. Na čelu grada bio je u vrijeme modernizacije i izgradnje mnogih javnih zgrada i ustanova, no u okviru hrvatske zajednice o njegovim su zaslugama vladala podijeljena mišljenja. Zamjerali su mu što nije uspio hrvatski jezik uvesti u osnovne škole te se na taj način otvoreno suprotstaviti mađarizacijskoj politici ugarske vlade, ne uzimajući pritom u obzir je li takvo što uopće bilo moguće. Na tom primjeru Bačić je želio pokazati koliko vrednovanje djelovanja neke osobe može biti složeno i koliko vremenska distanca može utjecati na promjenu paradigme. Sindikalni aktivist i glazbenik Blaško Marković (1877–1915) skladao je uoči Prvoga svjetskog rata danas dobro znanu pjesmu U tom Somboru. Sve do 1960-ih godina pjesma nije bila poznata izvan lokalnog okvira, a potom je postala starogradskom uspješnicom u izvedbi drugih, ostavljajući stvarnog autora u anonimnosti. Iznošenjem činjenica u vezi s pjesmom, leksikonska natuknica postavlja stvari na svoje mjesto. Spomenuo je još neke biografije odnosno osobe uvrštene u svezak, primjerice novinara i književnika Lazara Merkovića (1926–2016).

Identitetske nejasnoće

Taj svestrani subotički autor i prevoditelj nekim je svojim djelima kronološke i bibliografske naravi postavio temelje za rad na Leksikonu podunavskih Hrvata, a početkom 2000-ih bio i među pokretačima projekta.

U izlaganju Bačić se osvrnuo i na identitetske nejasnoće s kojima se uredništvo susreće, a u vezi s izjašnjavanjem pojedinih uvrštenika. S obzirom na pritiske kojima su bili izloženi i identitetske mijene kroz koje su Hrvati na tom području prolazili, a kojih ni danas nisu pošteđeni, ne začuđuje da je uredništvo često u situaciji da mora donositi nimalo jednostavne odluke. U nejasnim situacijama uredništvo primjenjuje inkluzivni pristup, nastojeći pritom u tekstu donijeti sve relevantne činjenice, uključujući i proturječne.

Objasnio je i razloge što su u 16. svezak uvrštene biografske natuknice hrvatskih velikana Antuna Gustava Matoša, Ivana Meštrovića i Ivana Mažuranića, koji ne potječu s područja koje Leksikon obrađuje niti su tamo živjeli, ali su svojim radom i djelom ipak dolazili u doticaj s tim područjem ili na njemu ostavili trag. Dotaknuo se i materijalne osnovice projekta. Sredstva za rad pritječu iz više izvora, no dotok je nestalan i oskudan. U Srbiji pomažu i državna ministarstva i pokrajinska tajništva pa i grad Subotica, a pomaže i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, no sustavan rad na projektu počiva ponajprije na odlučnosti i entuzijazmu uredništva i užega kruga suradnika.

Na predstavljanju nije bilo mnogo riječi o razvoju projekta od prvog do šesnaestog sveska u protekla zamalo dva desetljeća. Od predstavljača koji su ujedno i sastavljači Leksikona nije se ni moglo a ni trebalo očekivati da sami vrednuju svoj rad i djelo. Usporedba prvog ili prvih nekoliko svezaka s onim kasnijima, a posebice nedavnima s kojima je prepolovljena abeceda, pokazuje nedvojben napredak. Tekstovi su informativniji i dulji, izbor natuknica širi i slobodniji, leksikonski svesci sve opsežniji, krug suradnika autora tekstova veći, uz postojanu užu jezgru. Nedvojben je i stilski napredak, leksikonski tekstovi imaju sva obilježja dobrih enciklopedijskih uradaka, precizni su i koncizni, jezično besprijekorni, nimalo ne pate od viška zavičajne patetike i nekritičnosti katkad svojstvene regionalnim i mjesnim leksikonima i sličnim publikacijama. Dosad objavljeni svesci dostupni su u elektronskom obliku na internetskim stranicama nakladnika, Hrvatskog akademskog društva.

(Pre)poznavanje

O Leksikonu podunavskih Hrvata već se je i prije u Vijencu pisalo te se isticala njegova golema važnost za identitet i kulturu hrvatske zajednice u Srbiji i u Mađarskoj. Sa svakim novim sveskom dodatno se povećava njegovo značenje jer svaki novi broj donosi mnoge manje poznate ili dosad nepoznate činjenice i podatke. Važan je za jačanje identiteta i podizanje stupnja samopoštovanja same zajednice, kao i za podizanje njezina ugleda u okviru životne sredine, u ovom slučaju Srbije i Mađarske, a pridonosi i boljem (pre)poznavanju podunavskih Hrvata u okviru hrvatskoga nacionalnog korpusa. Rad uredništva pratit ćemo i dalje sve do kraja abecede i zadnjega sveska, cilja koji se nekad činio beskrajno daleko. S objavljenih šesnaest svezaka, s kojima je abeceda više nego prepolovljena, a abecedarij izvjesno još osjetnije pretočen u leksikonske članke, projekt je u zreloj etapi iz koje se nazire i sam kraj. Poželimo urednicima još malo strpljenja i ustrajnosti te što više razumijevanja za njihov rad i potrebe na onim adresama koje projekt podupiru, s više ili manje dobre volje.