Treći austrijski EPK

Među novostima koje je donijela 2024. tri su nove europske prijestolnice kulture (EPK): norveški Bodø, estonski Tartu i austrijski Bad Ischl. Istini za volju, puno ime austrijskog EPK-a glasi Bad Ischl Salzkammergut, što znači da ovogodišnji srednjoeuropski nositelj atraktivne titule nije samo jedan grad, već cijela regija koja obuhvaća 23 općine. Istina je da su i prethodnih godina pojedine manifestacije održavane izvan gradova nositelja – pa i u slučaju Rijeke 2020. – no od ove je godine regionalna komponenta uzdignuta za stepenicu više. Prihvaćen austrijski prijedlog uveo je novu praksu u gotovo četiri desetljeća star projekt EPK-a, prema kojoj će zahtjevnu zadaću ubuduće moći obavljati cijele regije. U ovogodišnjem slučaju izazov je utoliko veći jer je kulturno-povijesna regija Salzkammergut administrativno podijeljena u tri austrijske savezne pokrajine: Gornju Austriju, Štajersku i Salzburg. S druge strane, prednost je što će se austrijski EPK financirati iz jedne savezne i tri pokrajinske kase, što je veliko rasterećenje domaćinu projekta. Pod geslima „23 za 24“ i „Kultura je nova sol“ (imenica sol krije se u imenima pokrajine Salzkammergut te grada Salzburga, područja poznatih po rudnicima soli), u programu ovogodišnjeg austrijskog EPK-a naći će se tristotinjak projekata.

Performans Interventa Hallstatt / Ljubaznošću EPK-a Bad Ischl Salzkammergut, snimila Maria Viola Kaufmann

Domaćini austrijskog EPK-a očito su bili svjesni činjenice da na mladima svijet ostaje. Mladi su, kako domaći iz 23 općine tako i njihovi gosti, u svojevrsnu fokusu projekta. Tim ljudi na pragu odrasle dobi, sastavljen od učenika završnih razreda ugostiteljskih škola, dobio je priliku otvoriti gastronomski objekt u nekadašnjoj kolodvorskoj gostionici u Bad Ischlu i samostalno osmisliti jelovnik utemeljen na tradicionalnoj austrijskoj kuhinji. Ne treba naglašavati da se jela od kiselog kupusa mogu pripremati na tisuću načina, pa je jelovnik ponovno oživljena objekta prilagođen svima – od okorjelih mesojeda do urbanih vegana. Lokacija objekta nije odabrana slučajno. Riječ je o kolodvoru na koji je u svoju omiljenu ljetnu rezidenciju svojedobno stizao car i kralj Franjo Josip, a i danas je mjesto s kojeg se dolazi i odlazi iz grada. Prema namjeri domaćina projekta upravo je slika suvremene (gastronomske) tradicije ona koja treba ostati posjetiteljima u sjećanju kada otputuju iz slikovita austrijskog gradića.

Bad Ischl i Salzkammergut dobili su priliku treći put predstavljati Austriju u projektu EPK. Većini organizatora u živu su sjećanju iskustva Graza i Linza, koji su titulu EPK-a nosili 2003. i 2009. No oba grada broje više od 200.000 stanovnika i kao središta velikih austrijskih saveznih pokrajina raspolažu zavidnom infrastrukturom potrebnom za koordinaciju cjelogodišnjeg projekta. S druge strane, u Bad Ischlu obitava petnaestak tisuća duša, no ako je suditi prema izjavama organizatora, manjak kapaciteta ne bi trebao izazivati poteškoće. Jedna od smjernica trećeg austrijskog EPK-a jest usmjeriti pozornost javnosti na ruralnu sredinu i sadržaje koje ona donosi, koji u odnosu na one urbane ne moraju biti drugorazredni. Uostalom, nedavna je pandemija potvrdila da život na selu itekako može biti ugodniji i humaniji od stanovanja u velikim gradovima.

Svečano otvaranje EPK-a, održano 20. siječnja u Lječilišnom parku Bad Ischla, prilično je uzburkalo austrijsku javnost, posebno pokrajinsku. Sunčan siječanjski dan bio je kao naručen za veliki događaj. U središnjem gradskom parku skupilo se oko pet tisuća posjetitelja, a u gradu je prema službenim podacima bilo deset do petnaest tisuća ljudi više nego inače. Središnja točka pripala je zboru sastavljenu od tisuću jodlera, koji je pratio sastav limenih puhača iz svake od ukupno 23 općine domaćina. Nakon impozantnih jodlera na scenu je stupio mali ansambl golih plesačica i plesača s Pudrenim plesom, koreografijom u kojoj su se nagi akteri posipali puderom i izvodili prilično slobodne pokrete. Kritičari su organizatorima zamjerili golotinju ponajprije zbog velikog broja djece u publici: na prethodnoj je točki na pozornici bio veliki dječji zbor, pa su se djeca nakon nastupa pridružila roditeljima u publici i nastavila pratiti program.

No uvrštavanje Pudrenog plesa u svečanost otvaranja nije bio slučajan ili nepromišljen potez. Organizatori su sigurno računali s kritikama medija i javnosti, a znanost o marketingu davno je dokazala da loša reklama zapravo i ne postoji. Otvaranje, koje su posjetili uglavnom stanovnici Salzkammerguta, trebalo je poslati poruku svijetu da treći austrijski EPK neće biti nimalo predvidljiv odnosno tradicionalan projekt i da svi koji će se ovoga ljeta naći u blizini Salzkammerguta trebaju odvojiti vrijeme (i novac) da posjete treći austrijski EPK. I na otvaranju i u izjavama uoči otvaranja ključnu su ulogu imali predsjednici turističkih zajednica Gornje Austrije, Štajerske i Salzburga, koji su poslali jednoglasnu poruku: turistički je cilj EPK-a privući nove turiste, redovito mlađe, koji – za razliku od njihovih roditelja, baka i djedova, ne dolaze u Salzkammergut radi kulta Franje Josipa ili alpskih vrhunaca. Organizatori EPK-a znaju da će takva publika u Bad Ischl doći i neovisno o cjelogodišnjem projektu, pa su priliku iskoristili da privuku neke druge turiste. Uostalom, prema riječima šefice Austrijske turističke zajednice Astrid Steharnig-Staudinger, prosječan konzument kulturnog turizma u Austriji dnevno potroši oko 200 eura. Nema dvojbe da je kulturni turizam grana u koju se isplati ulagati.

No za brojne turiste treba osmisliti šarolik i atraktivan program, što je, prema najavama, Austriji ponovno uspjelo. Uz navedena dva, treći moto ovogodišnjeg austrijskog EPK-a mogao bi glasiti „Za svakoga ponešto“. U programu se tako našao i ovogodišnji slavljenik, veliki skladatelj Anton Bruckner, rođen prije dvjesto godina u Ansfeldenu u Gornjoj Austriji, ali i zvijezda Eurosonga prije deset godina Conchita Wurst, rođena kao Thomas Neuwirth prije 35 godina u Gmundenu – također u Gornjoj Austriji.