Što nakon donošenja Zakona?

Prošle su točno dvije godine i 16 dana od trenutka kada je Predsjedništvo Matice hrvatske formalno pokrenulo inicijativu za donošenjem Zakona o hrvatskom jeziku do onda kada su Glavni odbor Matice hrvatske i njezina Radna skupina za izradu Zakona stajali na galeriji Hrvatskoga sabora i svjedočili pljesku u povodu donošenja Zakona koji je trajao čak 32 sekunde. Fotografija Hinina fotografa Damira Senčara toga petka, 26. siječnja 2024, na kojoj su saborski zastupnici ulovljeni u kadru kako gledaju prema galeriji, zorno prikazuje veličanstveni i slavodobitni trenutak za sve članove Matice hrvatske. Masovni pogled prema galeriji svjedoči o ugledu i važnosti kakvu Matica hrvatska zauzima danas u hrvatskom društvu.

Cilj – uspostaviti organiziranu skrb
o hrvatskom jeziku

Donošenjem Zakona otvaraju se zanimljiva pitanja. Bi li bilo manje društvenih sukoba povezanih s jezikom da smo imali ovakav Zakon na početku hrvatske državnosti? Koji su to točno bili strahovi zbog kojih ga prije nismo donijeli? Ipak, najzanimljivije pitanje tiče se nečeg drugog. Donošenje Zakona nije samo po sebi cilj. Cilj je uspostaviti organiziranu skrb o hrvatskom jeziku. Uostalom, perspektivan zakon može se pokazati fijaskom ako se ne osiguraju preduvjeti za kvalitetnom provedbom. Dakle, pravo je pitanje hoćemo li doista dobiti kvalitetnu skrb o hrvatskom jeziku. Prvu ocjenu moći ćemo dati u siječnju 2026. kada istekne dvogodišnji zakonski rok unutar kojeg Vlada mora donijeti Nacionalni plan jezične politike.

Izglasavanju Zakona svjedočili su članovi Glavnog odbora Matice hrvatske i članovi Matičine Radne skupine za izradu Zakona o hrvatskom jeziku / Snimio Patrik Macek / PIXSELL

Da bi čitatelji bolje razumjeli što je Nacionalni plan (razvoja) jezične politike (koji bi se vjerojatno mogao odnositi na razdoblje od 2026. do 2030), usporedit ću ga s drugim aktualnim sektorskim planovima kao što su Nacionalni plan razvoja zdravstva 2021. – 2027. (48 stranica) ili Nacionalni plan razvoja pravosudnog sustava 2022. – 2027. (64 stranice), odnosno s iznadsektorskim Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021. – 2026. (1273 stranice). Svi planovi proizlaze iz najvažnijeg strateškog dokumenta koji Republike Hrvatska ima, a to je Nacionalna razvojna strategija RH do 2030. S gledišta zakonodavca, Zakon o hrvatskom jeziku sredstvo je ostvarivanja dijela ciljeva predviđenih Nacionalnom razvojnom strategijom RH. Nacionalni plan operativni je dokument u kojem se na temelju prethodno izrađenih analitičkih podloga i strateških dokumenata uspostavljaju izvedivi zadatci s rokovima i očekivanim ishodima.

Imajući na umu vrijeme potrebno da se Vijeće za hrvatski jezik organizira i pripremi za rad (najviše šest mjeseci od donošenja Zakona), posve je jasno da je projekcija donošenja Nacionalnoga plana u zadanu roku iznimno ambiciozna, te koja će od članova Vijeća očekivati snažan radni angažman i predanost tijekom otprilike preostalih godinu i pol dana. Koliko zapravo malo vremena ima Vlada za donošenje Nacionalnog plana govore dva podatka. Prvi je da se za organizaciju prosječne znanstvene konferencije obično uzima oko godinu dana. Drugi je podatak da je za izradu Nacionalne razvojne strategije bilo potrebno vrijeme od dvije godine i 9 mjeseci. U svibnju 2018. angažirana je Svjetska banka koja je za 32,5 milijuna kuna izradila 16 analitičkih podloga, savjetovala o metodologiji, alatima i razvoju kapaciteta, te dala podršku reformi sustava strateškog planiranja. Svjetska banka izradila je u godinu dana više od 1500 stranica dokumentacije.

Saborski zastupnici aplaudiraju Miri Gavranu i članovima Gl. odbora MH
i Radne skupine na balkonu sabornice / Snimio Damir Senčar / Hina

Ambiciozni rokovi

Hrvatski jezik neće imati potporu Svjetske banke u strateškom planiranju, ali analitički dokumenti svejedno se moraju izraditi s jednako visokom razinom pouzdanosti i u roku od godine dana. Jasno je da je potrebno imati više analitičkih dokumenata, primjerice o modelima (ubrzanog?) učenja hrvatskoga za strane radnike u zemlji, o stanju i unaprjeđenju hrvatske elektroničke leksikografije i drugih jezičnotehnoloških usluga, itd. Jedna od vrlo važnih analitičkih podloga jest i ona o položaju hrvatskoga jezika na inozemnim (sve)učilištima. Hrvatska diplomacija imala je nedavnih uspjeha s uvođenjem hrvatskoga jezika u austrijskoj pokrajini Štajerskoj, otvaranjem novog lektorata u Kanadi (Britanska Kolumbija) i otvaranjem prvog lektorata za hrvatski jezik u Njemačkoj (Regensburg), a koje je pod ingerencijom Ministarstva znanosti i obrazovanja RH. Međutim, hrvatskim ministarstvima bit će znatno lakše provoditi jezičnu politiku ako imaju širu sliku s razrađenim Nacionalnim planom i institucionalnu potporu Vijeća za hrvatski jezik.

Povijesna prilika

Kao što je već napomenuto, izrada nekoliko kvalitetnih analitičkih podloga unutar godine dana, na temelju kojih će se moći izraditi Nacionalni plan u preostalih šest mjeseci, ambiciozan je rok. Da bi se mogli zadovoljiti ciljevi Zakona koje je potvrdio Hrvatski sabor, očito je da Vlada mora jako paziti koga će imenovati u Vijeće i kome će povjeriti vođenje. Bila bi prava šteta kada bi se propustila ova toliko iščekivana povijesna prigoda da se kvalitetno uredi pitanje skrbi o hrvatskom jeziku. Ova i buduća Vlada učinit će si veliku uslugu ako za članove Vijeća za hrvatski jezik odabere one stručnjake koji u Zakonu o hrvatskom jeziku vide više od običnog zakonodavnog akta. Ideali koji su vodili matičare u zadnje dvije godine i 16 dana u borbi za donošenje Zakona sada bi mogli i trebali biti pogonsko gorivo ove nacije u izvođenju ciljeva predviđenih Zakonom o hrvatskom jeziku. Za razliku od nacionalnih planova za područje pravosuđa ili zdravstva, hrvatski jezik nosi snažan identitetski potencijal koji sigurno može pripomoći da se na posao izrade Nacionalnoga plana prione jednako mobilizirajuće kao na pitanje donošenja Zakona o hrvatskom jeziku.