Slikom kroz tekst

U osječkom Muzeju likovnih umjetnosti do 11. veljače može se vidjeti izložba Danteova Božanstvena komedija u crtežima Mirka Račkog: iz fundusa Kabineta grafike HAZU. Autorski potpis izložbi dala je kustosica Kabineta grafike HAZU Ružica Pepelko, a kustos je izložbe Dario Vuger iz osječkog MLU-a. Izložena je druga serija ilustracija za Božanstvenu komediju Dantea Alighijerija nastala 1911. Nju je Rački radio na preporuku Izidora Kršnjavog, koji se primio prijevoda kapitalnoga djela svjetske književnosti na hrvatski jezik. Trideset ilustracija iz te serije objavljeno je u drugom izdanju prijevoda Danteova djela iz 1919, dok ih je trinaest svoje mjesto našlo u trećem izdanju iz 1937. Zanimljivo je da crteži iz ciklusa Čistilište i Raj nikada nisu objavljivani, a i na ovoj izložbi zajedno čine svega trećinu izložbene cjeline.

Mirko Rački, Škrti i rasipni, 1911.

Prvi je ciklus ilustracija o temi Danteova spjeva Rački pripremao između 1904. i 1907. godine za Društvo umjetnosti, no ta je serija nakon izlaganja na Međunarodnoj izložbi u Rimu 1911. prodana u Firencu Kabinetu grafike Galerije Uffizi. U razdoblju kada dovršava prvu seriju ilustracija za Božanstvenu komediju, Rački radi i na nizu ulja na platnu u duhu simbolizma poput Pred vratima smrti (Triptihon) (1904) i Grad Dis (1906). U tom je razdoblju sâm slikar bio na studiju kod Vlaha Bukovca u Pragu (1903–1905) te Williama Ungera u Beču (1906), gdje je bio izložen izravnom utjecaju secesije i Jugendstila, osobito nakon što je 1906. otišao u München.

Rački najviše pažnje pridaje scenama opjevanim u Paklu izjavivši da je on „više crtačka stvar. Predstavljao sam si ga crno-bijelo, zato tamo ima malo boje, osim ako je vatra, onda je osvjetljenje od vatre. Pošto je Čistilište na bregu, podvrgnuto je svjetlu dana. Ono par stvari za Paradiz – to je skolastika, nije me privlačilo.“ Scene iz Pakla predstavljene su u nokturalnom ambijentu s naglašenom dramatikom koju Rački dodatno dinamizira brzim i kratkim potezima. Naglasak na povišenim emocionalnim stanjima može su uočiti u scenama Vučica, Pred vratima pakla, Paolo i Francesca odlaze, Šuma samoubojica, Ugolino pripovijeda kao i u prikazu Vrag odnosi grešnika / Starješina iz Lucce. I u ostalim prizorima snažno je prisutan osjećaj nelagode i tjeskobe koji primiruju tek pjesnik i Vergilije, koji odišu smirenošću prisutnih, ali iz radnje isključenih promatrača.

Uz istaknutu simbolističku atmosferu, već se u ovim scenama nazire utjecaj secesijskog izduživanja likova, što će do izražaja još više doći u Čistilištu i Raju. Za razliku od dinamičkoga i emocionalno tmurnog Pakla, u Čistilištu Rački poseže za akvarelom i gvašem te pastelom dajući scenama i snažniju kolorističku dimenziju s naglašenim pastelnim nijansama, čime atmosfera prizora poprima nadzemaljski i produhovljeni karakter. U tim je dijelovima danteološkoga ciklusa vidljivo oslanjanje umjetnika na secesiju i Jugendstil. To nam zorno pokazuju scene U dolini kraljeva, Pred vratima čistilišta, Zemaljski raj – Matelda kao i Dante prvi put vidi Beatrice. U prikazima Raja – kojih je brojčano najmanje – prevladava eterična atmosfera ispunjena snažnim osvjetljenjem, gubi se dojam prostornosti stvarajući ugođaj materijalnoga rastvaranja, čemu pridonosi akvarel lazurnošću i prozračnošću. Scene Dante gleda Beatrice u oči ili Dante među zvijezdama stavljene su u beskonačan prostor nebeskih prostranstava u kojima nema mnogo mjesta za uvođenje simbolističkoga stilskog repertoara, premda pulsiranje snoviđenih stanja pokazuje da Rački nedvojbeno dolazi iz okrilja simbolističke poetike prožete kasnijim secesijskim impulsima. Komparativnom analizom izložbene cjeline i ostatka opusa nastala u istom stvaralačkom razdoblju umjetnikova života, dade se zaključiti da u ovim ilustracijama Rački predstavlja slične poetičke podražaje koji rezultiraju jednako vrijednim djelima zahvaljujući kojima se umjetnik već tada našao na važnom mjestu unutar korpusa hrvatske umjetnosti.

Osječka je izložba nastala na temelju one iz 2021, kada je Kabinet grafike predstavio virtualno izdanje izložbe ilustracija Mirka Račkog u povodu sedamstote obljetnice Danteove smrti. Tu je obljetnicu u likovnom smislu obilježila još jedna izložba posvećena Danteovu spjevu, na kojoj su se okupili suvremeni hrvatski umjetnici. Izložbu Dante u djelima suvremenih hrvatskih umjetnika, koju je inicirala Matica hrvatska, kustoski je realizirao Milan Bešlić okupivši šestoricu hrvatskih suvremenih umjetnika s jasnim zadatkom – pokazati na koji je način i danas Danteov spjev inspirativna umjetnička tema.

Zahvaljujući djelima Tomislava Buntaka, Zlatka Kesera, Kuzme Kovačića, Vatroslava Kuliša, Igora Rončevića i Antuna Borisa Švaljeka moglo se uočiti kako i u suvremenim interpretacijama Božanstvene komedije umjetničku pažnju ponajviše plijeni Pakao, koji više od sedamsto godina ne gubi simboličku i ekspresivnu snagu, vidljivu i u djelima Mirka Račkog, pokazavši tako svu virtuoznost umjetnikova poteza i moć sugestivnosti koja proizlazi iz atmosfere paklenskih opačina.