Vijenac 780

Matica hrvatska

UZ MONOGRAFIJU JASKANSKI KRAJ U SLICI I RIJEČI

Riznica i enciklopedija jaskanskog kraja

Piše Mislav Miholek

Velebna monografija, kakvu bi trebala imati svaka hrvatska pokrajina, obuhvaća povijest, kulturu, prosvjetu i baštinu jaskanskog kraja te odaje počast ljudima koji su gradili hrvatsku kulturu i hrvatski identitet

Hrvatska je spoj svojih regija i mikroregija, što je posljedica njezina povijesnog razvoja još od srednjega vijeka. Posebno su bogate regionalne razlike na tlu središnje Hrvatske. Od Rijeke do Čakovca, od Krapine do Petrinje, od Koprivnice do Slunja, nižu se ponosne poviješću natopljene pokrajine kojima je kultura često skrivena ostatku zemlju.


Izd. OMH u Jastrebarskom, 2022.

Jedna od mikroregija toga područja je i jaskanski kraj koji nam Nino Škrabe i Zvonimir Kufrin otkrivaju u velebnom izdanju pod naslovom Jaskanski kraj u slici i riječi. Pred čitateljem stoji više od 450 stranica velikoga formata s više od 1500 slika punih informacija o povijesti i kulturi toga kraja koji se prostire od Žumberka do Kupe, od Sošica do Jamničke Kiselice i od Okića do Krašića, a u središtu stoji Jastrebarsko.

Prva cjelina monografije posvećena je Žumberku, grkokatoličkom biseru Hrvatske. Nekada kraj bogat ljudima, danas nema ni devetsto stanovnika. Dao je mnoge grkokatoličke svećenike (najpoznatiji je pokojni Živko Kustić, koji je svoju crkvenu karijeru započeo župnikovanjem na Žumberku, ali je rodom Dalmatinac), intelektualce kao što su Tadija Smičiklas ili pak sposobne vojnike, od kojih je zadnje vrijeme najpoznatiji čuveni pilot Miroslav Peris, neprežaljeni junak Domovinskoga rata. Uza svoje slavne ljude, Žumberak je prepoznatljiv po lijepim crkvama i netaknutoj prirodi.

Druga cjelina, Krašić, Pribić i Gornje Prekrižje, geografski se naslanja na prvu. Većini čitatelja prva je pomisao uz Krašić kardinal Alojzije Stepinac, dok je Franjo Kuharić iz Pribića, pa je taj kraj dobio simpatičan nadimak – „Dolina kardinala“. Iz toga je područja i popularni književnik Janko Matko, rođen u Brleniću.

Klinča Sela, Zdenčina, Kupinec i Okić nisu samo ZET-ove autobusne linije koje kreću sa Savskoga mosta, već su i treća cjelina ovoga vrijednoga djela. Kupinec je sudbinski povezan s Vladkom Mačekom, Radićevim nasljednikom i drugim predsjednikom HSS-a, koji je rođen u Jastrebarskom, ali je posjed imao u Kupincu. Vladko Maček uspio je mirnim putem stvoriti Banovinu Hrvatsku, iako je danas već pomalo zaboravljena politička ličnost.

Četvrta cjelina posvećena je Pisarovini i njezinim mjestima i crkvama,  peta Draganiću (čiji je pak najpoznatiji izdanak čuveni američki trener Bill Belichick).

Drugi dio knjige posvećen je Jastrebarskom. Šesta cjelina bavi se župama koje se nalaze u okolini grada (Desinec, Plešivica, Sveta Jana, Petrovina), kraj koji je ponajviše u hrvatskom imaginariju povezan s vinogradarstvom, a od poznatijih osoba treba istaknuti pomoćnog biskupa zagrebačkoga i dobrotvora Josipa Langa, koji je rodom iz Ivanić-Grada, ali je djetinjstvo proveo u Novakima Petrovinskima i pučku školu pohađao u Jastrebarskom. U sedmoj cjelini, Župa Jastrebarsko-prigradska naselja, nailazimo na još jednoga biskupa, Dragutina Nežića, koji je rodom iz Donje Reke, ali je poslije Drugoga svjetskoga rata živio i djelovao u Istri.

Osma cjelina, Gradsko naselje Jastrebarsko, pokriva Gornju, Srednju i Donju Jasku. Treba odati autorima poštovanje s koliko su detalja prionuli svakoj ulici i svakoj ustanovi koja djeluje u gradu. Zanimljivo da je u drugoj Jugoslaviji grad bio poznat kao sjedište jakog garnizona JNA, koji je doduše posredno imao pozitivnog učinka na hrvatsku kulturu, jer su mnogi sinovi tamošnjih oficira JNA završili u umjetničkim vodama.

Deveta i posljednja cjelina su Prilozi koji svjedoče o jačini jaskanskog identiteta, primarno kroz kulturu i šport. Od mnoštva podataka treba spomenuti da su iz Jastrebarskog, uz već spomenute, i prosvjetitelj Tomaš Mikloušić, čuveni slikar Ljubo Babić, a u Jaski je živio i djelovao David Starčević, kod kojega je pak radio i njegov stric Ante Starčević. Djetinjstvo ili dio djetinjstva u jaskanskom kraju proveli su zagrebački nadbiskup Antun Bauer (koji je podrijetlom iz Gradišća), legendarna Ivana Brlić-Mažuranić, karizmatični pisac Simo Mraović, kontroverzni glazbenik Branimir Johnny Štulić, fotograf  Mio Vesović te još mnogi poznati kulturni pregaoci. Jastrebarsko je imalo svoje prvo kazalište još 1860. Danas ima pak snažan ogranak Matice hrvatske, Gradsko pjevačko društvo Javor, baletni studio i jak športski život.

Treba napomenuti da je riječ čak o osamnaestom izdanju Ogranka Matice hrvatske u Jastrebarskom, koji djeluje od 2010. Ogranak je, među ostalim, obnovio djelovanje spomenutoga GPD-a Javor, organizirao dvjestotinjak različitih događaja, od predstavljanja knjiga do koncerata.

Iza ovoga djela stoji više autora. Komparatist i germanist Nino Škrabe (1947) poznato je lice hrvatske kulture, cijenjeni dramatičar, prevoditelj, publicist, lokalni športski djelatnik u Jaski. Etablirao se u hrvatskom kulturnom prostoru u dramskom trijumviratu s Tahirom Mujičićem i Borisom Senkerom, kada su zajedno napisali pregršt djela, a ona najpoznatija su mjuzikli za Komediju kao O’Kaj ili pak niz uspješnica za Histrione kao Domagojada, ali također podosta je pisao i samostalno, opet za Komediju, Histrione, HNK Zagreb, HNK Varaždin. Ovaj poštovani matičar također je osnovao i vodio suvremeno Gradsko kazalište Jastrebarsko od 1968. Nino Škrabe voli Jastrebarsko, a i Jastrebarsko voli njega. Suautor Zvonimir Kufrin (1953) arhitekt je i urbanist iza kojeg stoji dugogodišnji rad na području urbanizma, a podrijetlom je iz jaskanskog kraja, u kojem se kao umirovljenik bavi vinogradarstvom i u vodstvu je jaskanske MH. Komparatistica i etnologinja Klementina Škrabe (1979) urednica je ove knjige, ujedno predsjednica Ogranka MH, a iza nje stoji više autorskih i uredničkih knjiga. Kristina Cvitanović (1978) grafički je dizajnirala ovo djelo, dok je za fotografije zadužen Matija Grgas (1989). Na popisu suradnika u stvaranju ove gotovo enciklopedijske monografije našlo se tristotinjak pojedinaca, društava i ustanova koji su surađivali s autorima.

Nevjerojatno mnogo energije uloženo je u knjigu Jaskanski kraj u slici i riječi. Govorimo o području gdje se spaja više hrvatskih lokalnih govora, gdje se dotiču rimokatolici i grkokatolici, mikroregiji koja je blizu Zagreba, ali ipak (još) nije dio Zagreba. U ovome kraju velik je broj lijepih crkava i crkvica, dvoraca, ali ono što ipak čini jaskanski kraj njegovi su radišni ljudi koji su gradili hrvatsku kulturu i hrvatski identitet. Svaka hrvatska pokrajina zaslužuje ovakvu iscrpnu monografiju.

Vijenac 780

780 - 1. veljače 2024. | Arhiva

Klikni za povratak