Neizvjesna ekološka budućnost Zagreba

O ekološkoj budućnosti Grada Zagreba, o neodgovarajuće zbrinutom otpadu, o onečišćenju pitke vode, prekomjernom automobilskom prometu, uz smanjivanje javnog prijevoza, raspravljalo se na tribini Ekološka budućnost Zagreba održanoj 25. siječnja u Matici hrvatskoj u Zagrebu.

O svim tim temama, s posebnim naglaskom na gospodarenje otpadom, koje je već dugo u žarištu interesa javnosti, govorili su stručnjaci: Slaven Dobrović, Ivan Perkov i predsjednica Građanske inicijative Maksimir za Zagreb Maris Špero. Na tribinu su pozvani i predstavnici gradske vlasti, no iz Ureda gradonačelnika Tomislava Tomaševića svoj su nedolazak ispričali drugim obvezama, izvijestili su organizatori tribine koju je moderirao Branimir Bilić.

Stručnjaci Slaven Dobrović, Maris Špero i Ivan Perkov osvrnuli su se na vruću temu otpada u Zagrebu / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Nakon istupa stručnjaka u raspravu su se uključili i posjetitelji tribine, među kojima su bili gradski vijećnik Trpimir Goluža, Stanko Uršić, koji je čitav radni vijek posvetio problematici gospodarenja otpadom, Gojko Bežovan u čijem je radnom fokusu upravljanje gradom. Javio se i Ivica Kovačević iz Brezovice, koji je sa stotinjak sumještana raznim akcijama uspio zaustaviti gradnju svinjogojske farme koja tamošnjem stanovništvu, kako je rekao, ne bi donijela ništa dobro, a zbog njezine gradnje dio njih ostao bi i bez dijela vlastitoga zemljišta.

S obzirom na stanje u Zagrebu Ivan Perkov zabrinjavajućim je ocijenio što na tribini nije nazočan nitko iz gradske vlasti. Podsjetivši na izjavu gradonačelnika Tomaševića da je „prve izbore dobio na smeću, a da će na smeću dobiti i druge“, ocijenio je kako sadašnji put u rješavanju problema s otpadom nije onaj kojim bi se trebalo ići i da je vrijeme za referendum. Na njegovu konstataciju da je gradonačelnik Tomašević predstavio projekt CGO u Resniku možda i kao izbornu promidžbu, Slaven Dobrović rekao je da je to bacanje pijeska u oči i manipulacija. Zagreb je u krizi s otpadom jer nisu riješene ključne stvari, a to se po njegovu mišljenju može riješiti brzo i djelotvorno izgradnjom kompostana i sortirnice. „Zagrebački sustav gospodarenja otpadom traži kompletiranje na način da se izgradi jedna ili više sortirnica za obradu prikupljenog reciklažnog otpada na kojem bi se biorazgradivi otpad pretvarao u kompost. Iz 10 tisuća tona takva otpada dobije se oko 4,5 tisuća tona ekološkoga komposta“, rekao je Dobrović navodeći da izgradnja takva sustava košta sedam do deset puta manje od izgradnje centra za gospodarenje otpadom.

Maris Špero rekla je da rješavanje problema sa saniranjem Jakuševca nije nužno povezano s izgradnjom centra u Resniku. Dramatično je u dvorani zazvonila i njezina najnovija vijest da su gradske vlasti pronašle novi deponij za komunalni otpad na području Čreta u Maksimiru. Naime, kako je objasnila, „tamo je odlagalište Zrinjevca za biljnu masu, ali stanovnici su osjetili neugodni miris i utvrdili da se osim biljne mase tamo odlaže i komunalni otpad“. Kao golemi problem naznačila je izostanak odgovora iz Grada, ali i dijaloga, a s njom se složio i Perkov. Kao moguće rješenje, nazvavši ga „ekološkom pravdom“, naveo je da bi u Zagrebu na više mjesta trebalo izgraditi odlagališta kako bi se podijelila odgovornost.

U raspravu se iz publike uključio i Stanko Uršić kazavši kako se problem u Zagrebu može riješiti brzo i elegantno, ali da je preduvjet za to poznavanje ekološke znanosti. Tom u prilog naveo je da se izmišljaju pojmovi, npr. „miješani komunalni otpad“. „To ne postoji kao što ne postoji ni drveno željezo“, objasnio je dodavši da ne valja ni pojam smeće s obzirom da je sve to se otpad. Mišljenja je da sve procese oko zbrinjavanja otpada trebaju nadzirati građani. Također je naveo da su na Jakuševcu bile dvije, a ne jedna eksplozija u kojoj je stradao radnik. To se vidi po odronima koji su rezultat tih eksplozija. Zagrebu su potrebna odlagališta za koje će svi sudionici preuzeti odgovornost, rekao je.

„Ekološku budućnost grada odredit će njegovi građani, a tu vidim najveći problem jer smo neaktivni“, rekao je Trpimir Goluža potkrijepivši to podatkom da zbog odluka gradskih vlasti prosvjeduju tek poneke udruge i mali broj građana. Kao problem naveo je i potpuni kaos u prijedlozima za rješavanje problema s otpadom. Oni koji su bili za spalionicu (Tomašević) sada su protiv, sada je on za Resnik, a oni koji su prije bili za, sada taj projekt koče, rekao je i kao totalnu nevjerojatnost naveo da je „Tomaševićev čovjek“, ravnatelj NZJZ-a Andrija Štampar, epidemiolog Branko Kolarić za izgradnju spalionice. „U takvoj situaciji građanima iskustvo govori da im ne treba vjerovati“, rekao je.

Istog dana kada je održano sučeljavanje, zagrebačka Gradska skupština podržala je projekt izgradnje Centra za gospodarenje otpadom Zagreb u Resniku. Tom prijedlogu gradonačelnika oporbeni su se klubovi oštro protivili, no nakon višesatne rasprave prijedlog je prihvaćen. Gradonačelnik je tom prilikom poručio da će CGO u Resniku biti izgrađen do 2028. i da ga u tome nitko neće zaustaviti.

Osvrćući se na izgled grada koji je u jako lošem stanju Gojko Bežovan naveo je i mnoštvo grafita, brojne propale investicije i projekte koji mu narušavaju izgled i prostor, tzv. zagrebačke obrovce, kao što je nikad dovršena bolnica u Blatu. „Nažalost, iz svega proizlazi da mi nemamo civilizacijskih kapaciteta da sobom upravljamo“, zaključio je.

Na tribini je, osim o akutnom problemu s otpadom, bilo riječi i o drugim pitanjima ekološke budućnosti Zagreba, od prometa i rasvjete koji su, zaključeno je, prekomjerni, zatim o ekološki ugroženim vodnim resursima i dotrajaloj vodnoj infrastrukturi, zbog koje se gubi čak 60 posto pitke vode iz vodovoda, stanju ekosustava na Medvednici, gdje je šuma već uvelike ugrožena i opustošena. Za sva ta pitanja ne postoje ozbiljni planovi, a bez njih je ekološka budućnost Zagreba neizvjesna, složili su se govornici i zaključili da je nužno kritičko razmišljanje i što veća participacija građana.