Naše jazz- etikete (2. dio)

Kad se sagleda cjelokupna diskografska jazz-scena, osobito zagrebačka, stvari ne izgledaju toliko loše. Da bi ispunila neke praznine u našoj jazz-diskografiji, uz prethodno navedene, pobrinula se i zagrebačka etiketa Dallas Records. U inače skromnu prodaju pustila je nekoliko diskova, koji dijelom ispunjavaju i stilski određuju našu trenutačnu jazz-scenu dajući nešto prostora i toliko željenoj tradiciji jazza, no i u tim je programima svoje mjesto našao Matija Dedić, ali i mali sastav be-bopski raspoložena riječkog saksofonista Denisa Razumovića Razza, kao i izvedbe bubnjara Branimira Gadzika i njegovih malih sastava te nadarenoga riječkog jazz-gitarista Brune Mičetića.

Zagrebački jazz-klub u vrijeme postojanja objavio je također nekoliko CD-ova, među koje bismo mogli svrstati one riječkoga pijanista Vladimira Ivina i skupine džezista koja je ostvarila snimke za CD Kastav Blues predstavljene prije više godina u opatijskom hotelu Kvarner.

Od zagrebačkih etiketa koje su izdale određen broj CD-ploča treba svakako spomenuti Cantus, izdavačku kuću Hrvatskoga društva skladatelja, koja je dosad objavila niz nekomercijalnih CD-ova poznatih domaćih autora i skladatelja. Među njima se nalaze snimke poznatih imena našeg jazza poput međunarodnih sastava gitarista Ratka Zjače, skladatelja, dirigenta i bubnjara Silvija Glojnarića, Varaždin Jazz Banda, vokalistice Tamare Obrovac i njezina Transhistria Ansambla te Jazz orkestra Hrvatske radiotelevizije.

Nota Bene zanimljiva je zagrebačka mala CD-produkcija jer daje šansu i onim manje poznatim izvođačima. Iz njihova skromna kataloga valja izdvojiti naslove posvećene novim snagama, primjerice kvintetu varaždinskoga jazz-trubača Marka Prepelića.

Svim tim etiketama valja pridodati i varaždinski Aulos, koji je od zaborava spasio niz snimaka nekih od naših vrhunskih izvođača ozbiljne glazbe, ali istaknuo se i izdanjima Čakovečkoga dixieland ansambla, kao i spasom snimaka nekad prestižna varaždinskog jazz-pijanista Marija Jajetića i njegovih sastava.

Grad Rijeka još uvijek pamti proizvodnju diskova Maraton s izdanjima uglavnom zabavne glazbe, ali im se u proizvodnji ipak „potkrala“ mala stilska pogreška kad su snimili jazz-disk s izvrsnim riječkim jazz-gitaristom Spartacom Črnjarićem. Riječka etiketa Maraton čini se ne postoji više.

Neki su se naši džezisti pak, suočeni sa stalnim odbijanjem afirmiranih etiketa za diskografske realizacije svojih jazz-uradaka, okrenuli neovisnim proizvođačima, a takvih u našoj zemlji isto ima, poput saksofonista Željka Kovačevića, koji je dosad na taj način izdao nekoliko svojih CD-ova.