Kulturna baština najstarije zagrebačke četvrti

Povijesno naselje istočno od biskupskog sjedišta zagrebačkog Kaptola, nastalo kao Vicus Latinorum – Laška Ves, današnja je slikovita Vlaška ulica s okolnim uličnim pritocima. Živo središte i markacija toga dijela grada zasigurno je crkva sv. Petra s vitkim zvonikom čija povijest pod tim titularom seže od sredine 16. stoljeća. Povijest župe te gradnja i umjetničko opremanje crkve kakvu smo baštinili bio je povod mnogo širem sagledavanju prošlosti i razvoja gradske četvrti koja je danas integrirana u uže središte Zagreba s ishodištem podno katedrale, gdje počinje tzv. „stara“ Vlaška i proteže se istočno do utoka u Kvaternikov trg.

Izd. Župa Sv. Petra apostola, Zagreb, 2023.

Autora je istraživanje odvelo do samih početaka nastavanja područja između Medvednice i Save te na temelju dosadašnjih povijesnih istraživanja zaključuje da je područje Vlaške ulice najstarije srednjovjekovno naselje na području grada Zagreba. Osnutak Zagrebačke biskupije, koji datiramo u 1094, a autor precizira „između druge polovice 1093. i 19. srpnja 1095. kada je umro kralj Ladislav, njezin osnivač“, učvršćuje kršćansku katoličku zajednicu osnivanjem župa i podizanjem crkava na cijelom teritoriju biskupije. Prva (drvena) crkva u Vlaškom naselju bila je posvećena sv. Antunu (ecclesia sancti Anthonii in vico Latinorum Zagrebie), a 1560. uzima se kao godina utemeljenja župne crkve sv. Petra. Širenjem grada tijekom povijesti župa sv. Petra apostola prilagođavat će se promjenama svojih granica, a povećanje teritorija i broja stanovnika poticat će osnutak novih župa i podizanje crkava u cijelom jugoistočnom dijelu grada.

Izgradnja same crkve sv. Petra prošla je nekoliko faza, koje se u poglavljima knjige obrađuju na temelju arhivskih izvora. Današnja je crkva nasljednica dviju velikih rekonstrukcija i povećanja poduzetih u 19. stoljeću. U razdoblju 1856–1859. izgrađen je karakterističan zvonik prema projektu Mihaela Stromayera u stilu romantičarskog Rundbogenstila, a nakon potresa 1880. crkva je obnovljena prema historicističkim intervencijama Hermana Bolléa. Sadašnji izgled crkva dobiva zahvaljujući provedenim modernističkim „purifikacijama“ historicističkog stila koje je proveo Bolléov učenik, arhitekt Vjekoslav Bastl 1930-ih. Crkva je znatno proširena, što je bio veliki građevni pothvat u tadašnjem Zagrebu. Dvadeseto je stoljeće donosilo nove liturgijske propise i kanoniziralo nove svece, pa se crkva neprestano mijenjala i nadopunjavala novim umjetničkim i liturgijskim predmetima. Šezdesetih je godina zamijenjen Bolléov glavni oltar, a sve zahvate izvode hrvatski akademski kipari i slikari. Nakon što je 2019. sanirano i obnovljeno pročelje zvonika, crkve i župnog dvora, uslijedila su dva potresa 2020. te su započeli projekti konstruktivne i cjelovite obnove, što je također uključeno u ovu crkvenu povjesticu.

U knjizi se na temelju sačuvanih računskih knjiga iscrpno donose podaci o majstorima izvođačima, što je dragocjen prilog poznavanju zagrebačke obrtničke kulture u 19. stoljeću, koja je formirala vrsne majstore u svim obrtničkim zanimanjima i granama: krovopokrivače, tesare, zidare, stolare, limare, kovače, bravare, staklare, soboslikare, dekorativne slikare, zvonoljevače, urare. Svi se navode imenom i prezimenom, a gdje god je bilo moguće i godinama rođenja i smrti te pokojim biografskim podatkom, čime dobivamo zanimljive podatke o majstorima čija su imena potonula u zaborav. Važan su prilog knjizi arhivske fotografije koje prate tekst, a prikazuju panorame toga dijela Zagreba te izgled i detalje arhitekture crkve i njezina interijera u svim fazama u 19. i 20. stoljeću i svjedoče da je crkva živ organizam koji se mijenja u skladu s vremenom i liturgijskim propisima.

Autor monografije Anđelko Košćak obnašao je službu vicerektora i rektora Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu od 2007. do 2020, a knjiga je nastala na temelju višegodišnjeg istraživanja neobjavljenog izvornog arhivskoga gradiva, poglavito onoga koje se čuva u Nadbiskupijskom arhivu u Zagrebu (NAZ), Kaptolskom arhivu u Zagrebu, Hrvatskom državnom arhivu, Državnom arhivu u Zagrebu, Arhivu župe Sv. Petra i dr. Svi dosad objavljeni radovi u obliku knjiga, znanstvenih i stručnih članaka te novinskih napisa također su poslužili u građenju kompleksne teme te možemo zaključiti da je ovom knjigom stručna i ostala javnost dobila cjelovit uvid u povijest i umjetničku baštinu važnoga dijela grada Zagreba, čije je živo srce župna crkva sv. Petra.

Život župe kreiraju njezini župnici, svećenici, redovnice, bratovštine, karitativna i kulturno-umjetnička društva, vjernici i građani, Vlaškouličanci i Vlaškouličanke, koji su se u velikom broju okupili na predstavljanju knjige 12. prosinca protekle godine u prostoru novoobnovljene crkve.