Vijenac 780

Naglasak, Naslovnica

Povijesni dan u Hrvatskom saboru – 26. siječnja 2024.

Konačno Zakon o hrvatskom jeziku!

Piše Smiljana Škugor-Hrnčević

Gotovo dvotrećinska saborska potpora zahvala je svim hrvatskim domoljubima koji su se osamnaest desetljeća zauzimali za zaštitu hrvatskog jezika kao temelja hrvatskoga nacionalnog identiteta

U Hrvatskom saboru već duže vrijeme neki zakon nije usvojen s gotovo dvotrećinskom većinom, a da je i to moguće i da se nakon takva izglasavanja u Sabornici prolomi dugotrajni gromoglasni pljesak svjedočili smo u petak 26. siječnja, kada je izglasan Zakon o hrvatskom jeziku. Od ukupno 122 zastupnika koji su pristupili glasovanju njih 95 bilo je za, 17 protiv, dok ih je 10 bilo suzdržano.

Što u medijima i javnosti, što u saborskim raspravama u prvom i drugom čitanju bilo je i osporavanja zakona, od kojih su najglasnija bila ona da je takav zakon suvišan, da se njime ne rješava apsolutno ništa i da je svojevrsna predizborna manipulacija vladajućih. No, usuprot tomu, gotovo dvotrećinska saborska potpora svojevrsna je zahvala svim hrvatskim domoljubima koji su se osamnaest desetljeća, nerijetko i po cijenu vlastite ugroze, zauzimali za uporabu, razvoj i zaštitu hrvatskog jezika kao temelja hrvatskoga nacionalnog identiteta.


Od ukupno 122 zastupnika koji su pristupili glasovanju 95 je glasovalo za, 17 protiv, dok ih je 10 bilo suzdržano

Saborska rasprava o Konačnom prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku održana je dan prije glasanja o njegovu donošenju, a iako je bila znatno kraća od one osmosatne u prvom saborskom čitanju provedene 16. studenoga, po intenzitetu napada predloženih odredbi i njihove obrane nije zaostajala.

U ime zastupnika Mosta Nino Raspudić rekao je da će glasati za zakon, iako mu je našao niz zamjerki. Ovo je politička odluka, rekao je i duhovito primijetio da su se zgodno poklopila prezimena inicijatora zakona Gavrana i ministra Fuchsa, u prijevodu lisice. One koji su protiv donošenja zakona, smatrajući ga nepotrebnim, upitao je zašto su 2017. hodočastili u Sarajevo i potpisivali deklaraciju o zajedničkom jeziku BiH, Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Sabina Glasovac (Klub SDP-a) i Anka Mrak Taritaš (Klub Centra, GLAS-a i Stranke s imenom i prezimenom) ne vide smisao u donošenju zakona jer je po njima bez sadržaja i deklarativan. Zastupnica Radničke fronte Katarina Peović imala je više istupa u kojima je uz ostalo zakon ocijenila „totalitarnim“, rekavši da „kriminalizira upotrebu dijalekata u javnom prostoru“. Na njezinu izjavu reagirao je HDZ-ov Nikola Mažar, koji je podsjetio da je 1971. odlukom Komunističke partije spaljen hrvatski pravopis, dok joj je ministar Fuchs poručio da ne zna iz kojeg je članka to iščitala, kada se, upravo suprotno toj tezi, dijalekti potiču.

Zakon je uključiv, poštuje ljudska prava, jezike nacionalnih manjina, potiče korištenje hrvatskih idioma i dijalekata, kazao je zastupnik Andro Krstulović Opara, zaključivši da se njegovim donošenjem dovršava posao Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Mnogi su za hrvatski jezik stradavali kao i dr. Ivan Šreter, kojeg su na koncu ubili, rekao je.

U ime Domovinskog pokreta Zlatko Hasanbegović ocijenio je da zakon nije podudaran s prijedlogom Matice hrvatske, no unatoč svemu DP ga podržava. Iako smatra da se donosi iz HDZ-ova oportunizma Marko Milanović Litre rekao je da će Hrvatski suverenisti glasovati za. I zastupnici IDS-a, rekao je Emil Daus, daju podršku zakonu ističući da je važno sačuvati čakavsko narječje. U ime kluba nacionalnih manjina Furio Radin izjavio je da se njime ne narušava dvojezičnost koja je desetljećima prisutna u Istri. Nama je to bitno i zato ćemo ga podržati, rekao je. Ocijenivši da se Zakon o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina ne poštuje u potpunosti Milorad Pupovac (Klub SDSS-a) rekao je kako ne bi želio da se isto dogodi i Zakonu o hrvatskom jeziku, koji će podržati. Davorko Vidović (Socijaldemokrati) koji je zakonski tekst podržao u prvom čitanju poručio je da su članovi njegove stranke odlučili biti suzdržani obrazloživši to sumnjom da će izazvati dodatne podjele. Marijana Petir (NZ) upitala je komu smeta moderan i integrativan zakon koji će biti na ponos i korist hrvatskoj kulturi i hrvatskom narodu, na što je ministar Fuchs odgovorio da smeta onima koji de facto ne prepoznaju hrvatski jezik kao jedinstven jezik, kao jezik sa svim svojim specifičnostima i osobnostima.

I uoči sama glasanja o konačnom zakonskom tekstu nanizali su se zastupnički istupi i međusobna repliciranja. Najaktivnija je bila Katarina Peović ponovivši da je riječ o „totalitarnom zakonu“, na što joj je Hrvoje Zekanović (HDS) odgovorio da je ovaj zakon, kao i kod glasanja o podršci Ukrajini, svojevrsna demarkacijska linija u političkom smislu „između vas i nas“.

Na koncu burnih rasprava, silnih replika, mišljenja za i protiv Zakon o hrvatskom jeziku izglasan je sa zavidnom saborskom većinom, uz gromoglasan pljesak i pogled prema balkonu sabornice s koje su raspravu pratili članovi Glavnog odbora MH predvođeni predsjednikom MH Mirom Gavranom, te članovi Matičine radne skupine za izradu Zakona. Vijest o usvajanju Zakona prenijeli su brojni mediji u Hrvatskoj i izvan nje, s neobičnom iznimkom da je o tom događaju 26. siječnja u večernjim Dnevnicima hrvatsku javnost „zaboravio“ izvijestiti javni medijski servis – HRT.

Vijenac 780

780 - 1. veljače 2024. | Arhiva

Klikni za povratak