EPIC – irski muzej emigracije

Nanese li vas kojim slučajem put u Republiku Irsku, mitsku otočnu zemlju Ėire, popularno nazvanu Smaragdni otok, koja se ugnijezdila u Irskom moru osamdesetak kilometara zapadno od Ujedinjenog Kraljevstva, pođete li u njezin glavni grad Dublin, nemojte propustiti posjet Muzeju irskog iseljeništva nazvanu EPIC (ep). Smješten je u podrume negdašnjeg skladišta dablinske carinarnice iz 1820. u kojemu se čuvala neoporezovana roba poput duhana, čaja, viskija i konjaka.

Utemeljitelj muzeja Neville Isdel kupio je 2013. spomenuto zdanje te u suradnji sa stručnom ekipom  uspio na inventivan način  ispričati dobro provjerene i bogato dokumentirane interaktivne priče mnogih koji su tijekom burne irske povijesti napuštali rodnu zemlju u potrazi za boljim životom, ali i onih koji su je bili prisiljeni napustiti zbog ozbiljnih povreda zakona.

Muzej se nalazi u nekadašnjoj carinarnici u Dublinu, glavnom gradu Republike Irske / Izvor: epicchq.com

Najveća europska turistička atrakcija

Otvoren 2016, EPIC je u tri navrata (2019, 2020. i 2021) proglašen najvećom europskom turističkom atrakcijom. S pravom, jer taj je muzej uistinu priča epskih razmjera, pripovijest o irskom iseljeništvu, mjesto na kojemu ćete doznati sve o doprinosu Iraca svjetskoj kulturi, o zavidnom broju američkih predsjednika irskoga podrijetla (uključujući i Joea Bidena), o izumiteljima poput Johna Forda, o muzičarima, plesačima, filmskim glumcima i glumicama, o velikom broju pjesnika i pisaca koji su obogatili europsku književnost jer Irci su pripovjedači par excellence. Uz velikane poput pjesnika W. B Yeatsa i Seamusa Heanyja, podsjetit ćete se na Johnatana Swifta, autora Gulliverovih putovanja, na Oscara Wildea, Bernarda Shawa, Jamesa Joycea i Samuela Becketta te na suvremene irske pisce Johna Banvillea, Sebastiana Barryja, Anne Enright kao i na Johna Lyncha, koji je potkraj 2023. ovjenčan Bookerovom nagradom za distopijski roman Prophet Song (Prorokova pjesma).

Osobit razlog irskih migracija razdoblja su surove gladi

Velika glad pokosila
2 milijuna Iraca

Središnja tema muzeja jest sjećanje na nekoliko tragedija u povijesti Irske, među kojima i na onu najveću – na Veliku glad (gelskim jezikom zvanu Gota Môr).  Između 1845. i 1852. gljivična bolest filoksera uništila je krumpir, temelj irske prehrane u 19. stoljeću, a tako izazvana glad pokosila je oko dva milijuna stanovnika i potaknula iseljavanje oko milijun žitelja. I ne samo sjećanje na tu glad, nego i na onu prethodnu, iz 18. stoljeća, koja je u jednoj godini (1740/41) ubila između 13 i 20 posto stanovništva, te na još dvije krumpirove gladi praćene bolestima poput tifusa, dizenterije, skorbuti i epidemijom kolere. Zamalo da i nema irskog pisca ili  pjesnika koji te strašne događaje nije na ovaj ili onaj način upisao u svoje djelo.

U muzeju možete doznati o životima mnogih poznatih Iraca koji su napustili Smaragdni otok

Hrvati u Irskoj

Među ostalim etničkim skupinama pogođenih istim ili sličnim problemima uvrštena je i Hrvatska kao dio Austrougarske Monarhije, osobito dalmatinski otoci, čije je vinograde 80-ih godina 19. stoljeća napala filoksera ili peronospora, što je bilo uzrokom masovnog iseljavanja Hrvata. Do danas nema pouzdanih podataka o broju iseljenih zbog te pošasti koja je uništila gospodarsku supstanciju hrvatskih otoka. No znamo da se od sredine 19. stoljeća do kraja Drugoga svjetskog rata iz Hrvatske iselilo oko 825 tisuća osoba.

Ulaznica u EPIC u obliku je zelene irske putovnice, s popisom svih prostorija u kojima ćete moći doznati sve o povijesti irskog iseljeništva, jer Irska je zacijelo zemlja s najvećim brojem iseljenika u Veliku Britaniju, Kanadu, Australiju, Argentinu, Novi Zeland, Meksiko, Južna Afrika, karipske države i kontinentalnu Europu. 

Ako i niste skloni obilasku muzeja, ovaj vas sigurno neće razočarati. Možda će vas zamoriti obiljem sjajno postavljenih i iscrpno dokumentiranih priloga, no što je malo umora u usporedbi s onim što vam taj muzej pruža? Uz  najsuvremenije tehničke mogućnosti i bogato vrelo autentičnih pisanih pripovijesti iseljenika i njihovih potomaka o razlozima egzodusa iz rodne im zemlje, EPIC će vam zorno prikazati povijest zemlje koja vjerojatno prednjači po broju iseljenika. 

Živa irska tradicija

No nije sve tuga, jad i čemer u tom muzeju. Uz žive prikaze irske folklorne tradicije, plesa, pjevanja, muziciranja na staroirskim glazbalima, među kojima je, dakako, irska harfa, njezin simbol i zaštitni znak, na izlazu iz muzeja mahanjem će vas ispratiti vesela skupina muzejskog osoblja s videosnimke načinjene upravo za tu prigodu.

Izaći ćete iz te epske priče s mišlju, možda, na tisuće naših, često akademski obrazovanih  ljudi, koji u 20. i 21. stoljeću napuštaju Hrvatsku ne bi li u nekoć gladnoj Irskoj ostvarili bolju zaradu  kao konobari, barmeni ili portiri. Tako je to u ovome svijetu. Panta rhei, samo mijena stalna jest.