Četiri velike filozofkinje u mračnom desetljeću

Hrvatski prijevod knjige Plamen slobode (njem. Feuer der Freiheit) njemačkoga filozofa Wolframa Eilenbergera, koja donosio podatke o, kako to piše u podnaslovu, spasu filozofije u mračnim vremenima objavljen je u nakladi Frakture. Djelo na 368 stranica opisuje život četiri filozofkinje (Simone de Beauvoir, Simone Weil, Ayn Rand i Hannah Arendt) u jednom od najburnijih razdoblja 20. stoljeća, u vrijeme predraća i Drugoga svjetskog rata. Život i djelo spomenutih filozofkinja opisani su unutar jednoga desetljeća (1933–1943), s time da knjiga započinje poglavljem koje se odnosi na 1943, a nakon toga kronološkim slijedom prati događaje od 1933. do zaključnog poglavlja koje se ponovno odnosi na 1943. godinu. Ukratko, riječ je o knjizi koja opisuje vizionarske ideje o odnosu muškarca i žene, spola i roda, slobode i totalitarizma, pojedinca i društva, Boga i čovjeka.

Izd. Fraktura, Zaprešić, 2023.

Životni put glavnih junakinja ovoga romana uključuje brojna, često i prisilna, putovanja, ali i obiteljske i ljubavne događaje koji su sigurno itekako utjecali na njihov život i rad, koji je u vrijeme Drugoga svjetskog rata bio sve samo ne lagan. Plamen slobode djelo je prožeto brojnim filozofskim mislima popraćenim autorovim povijesnim crticama kojima vješto opisuje događaje filozofskoga i povijesnoga desetljeća. Djelo odgovara na mnoga pitanja o, primjerice, ljubavnim odnosima i egoizmu, ali isto tako donosi brojna saznanja o ulozi četiri protagonistice priče u osjetljivom desetljeću. Za prijevod knjige zaslužna je Ines Meštrović, koja je već prevela Eilenbergerovo djelo Doba čarobnjaka.

Poznata francuska feministkinja

Simone de Beauvoir, punim imenom Simone Lucie Ernestine Marie Bertnard de Beauvoir, francuska je filozofkinja i književnica kojoj je život od studentskih dana obilježila velika ljubav prema filozofiji, ali i neobičan partnerski odnos (pakt „do vječnosti“) s francuskim filozofom Jeanom Paulom Sartreom (koji ju je običavao zvati Castor) za kojega se, u konačnici, usprkos dugogodišnjem partnerskom odnosu, nikada nije udala. Njihov partnerski odnos već 1934. postao je, kako to navodi Eilenberger, svojevrsna ljubavna trijada s Olgom Kosakiewicz, učenicom ruskoga podrijetla. U kasnijim godinama partnerski odnos Sartrea i De Beauvoirove obilježit će brojne osobe, ali onaj sa Sartreom ostao je svojevrsna konkluzija njezina ljubavnog života, onaj s kojim je uvijek bila u bliskoj vezi neovisno o njihovoj prilično dugoj fizičkoj razdvojenosti i prisutnosti drugih.

Njezin stvaralački rad i životni put vrlo su bogati i zanimljivi. Poznato je da je 1935. objavila prvu pripovijetku naslova Lisa. Njezin poznati roman Gošća, na kojem je intenzivno radila 1939, svojevrsni je dijalog o „pitanju o uvjetima mogućnosti istinskog pronalaženja sebe naspram Drugoga“, a u vrijeme pisanja romana događa se napad Njemačke na Poljsku, nakon čega i Francuska ulazi u rat, što je u naknadnim godina dovelo do Simonina bijega iz Pariza. Roman Gošća doživio je pozitivne kritike i velik uspjeh. Njezino naknadno napisano djelo Drugi spol (1949) smatra se temeljnim djelom modernoga feminizma, a roman Mandarini (1954) o ljevičarskoj intelektualnoj poslijeratnoj sceni osvojio je cijenjenu francusku literarnu nagradu Prix Goncourt. Poznato je i to da je u vrijeme rata pisala svoj ratni dnevnik iz kojeg nam je poznato da su je dirnule neke misli Friedricha Hegela. Preminula je 1986. te je sahranjena zajedno sa Sartreom.

Autorica uspješnice Veličanstveni izvor

Alice O’Connor (rođ. Alisa Zinovyevna Rosenbaum), poznatija kao Ayn Rand, američka je književnica i filozofkinja rusko-židovskoga podrijetla. U dobi od 27 godina (1932) doživljava svoje prve uspjehe. Nekoliko filmskih studija iskazuje interes za njezin prvi scenarij pod naslovom Crveni pijun (Red Pawn) u kojem razvija priču o Amerikanki koja s otoka na kojemu se nalazi gulag pokušava spasiti supruga iz zatočeništva. Dvije godine poslije doživljava novi uspjeh, praizvedena je njezina kazališna sudska drama u Hollywood Playhouseu u Los Angelesu pod naslovom Woman on Trail, što je njezino prvo djelo (komad) objavljeno u Americi. Iste godine Ayn Rand radi na svom prvom romanu radnoga naslova U vakuumu (Airtight), za koji prvotno nema mnogo zanimanja, a u kojemu se, kako naglašava Eilenberger, „radi o težnji individua iznimno jake volje za samoostvarenjem, ljubavlju i srećom“. Roman je doživio velik uspjeh nakon objave 1936. pod naslovom Mi, živi (We the Living).

Eilenberger nam iznosi podatak da je Ayn Rand 1939. radila u predsjedničkoj kampanji Wendella Willkieja, republikanskoga kandidata na izborima (1940) u Americi. Njezin rad bio je volonterskoga karaktera, u kojemu je „zvonila ljudima na vrata, dijelila letke i značke (Wendell Willkie: America’s Hope)“ te „držala panegirike svome kandidatu“. Poslije je postala jedna od njegovih kritičarki. Iste godine donirala je novac za kupnju oružja Finskoj, koju Sovjetski Savez nastoji okupirati u Zimskom ratu, a Eilenberger također navodi da je bila protiv ulaska SAD-a u Drugi svjetski rat. Godine 1943. njezin roman Veličanstveni izvor (The Fountainhead) doživljava velik uspjeh, a upravo po tom romanu napisala je scenarij po kojem je 1949. snimljen film s Garyjem Cooperom. Njezin roman Pobunjeni Atlas (Atlas Shrugged) objavljen 1957. smatra se, uz Veličanstveni izvor, n kapitalnim djelom. Umrla je 1982, kada je objavljena njezina posljednja knjiga (Philosophy: Who Needs It).

Revolucija – opijum za narod

Simone (Adolphine) Weil francuska je književnica i filozofkinja. Već u ranijoj životnoj dobi od 24 godine (1933), u vrijeme dok je bila učiteljica na gimnaziji i sindikalna aktivistica, odselila se iz Njemačke, u koju se tek godinu prije doselila iz Pariza tražeći sliku o tamošnjoj situaciji. Tada je pisala da ljevica u Njemačkoj, kojom upravljaju Staljin i ruski Centralni komitet, vodi „sektaški rat protiv socijaldemokracije kao glavnog neprijatelja“, umjesto da se suprotstavi nacionalsocijalizmu. Zanimljivo, Weilova u jednoj analizi u novinama, prema Eilenbergeru, „eksplicitno tvrdi da postoji strukturalna srodnost između fašističke Njemačke i Staljinova Sovjetskog Saveza“. Godine 1934. napisala je knjigu naslovljenu Refleksije o uzrocima slobode i društvene potlačenosti u kojoj „nastoji prikazati osnovu za istinsko slobodno radničko društvo samoodređenih individua“. Iste godine zaposlila se u tvornici Renault, želeći provjeriti kako stvari izgledaju u stvarnosti, te je ondje vodila svoj poznati Tvornički dnevnik.

Eilenberger navodi da je Simone Weil 1937. otišla u Španjolsku da bi sudjelovala u Španjolskom građanskom ratu, a ondje joj je zbog nemilog događaja zamalo amputirana noga. U analizi iz 1937. (Nemojmo iznova započinjati Trojanski rat) navela je fašizam i komunizam kao dvije „gotovo identične političke i društvene koncepcije“, što Eilenberger navodi kao njezin ozbiljan propust u analizi. U jeku Drugoga svjetskog rata kategorizirana je kao Židovka te joj je zabranjeno držati predavanja u školama, a istodobno ostaju zapažena neka njezina razmišljanja poput onoga da „opijum za narod nije religija, nego revolucija“, a totalitarizam vidi kao „nadomjestak za kršćanstvo“. U listopadu 1942. pridružuje se jedinicama De Gaullea, a kao zadatak neočekivano dobiva osmišljanje plana političkoga oporavka Francuske nakon rata. Zbog izrazito lošega zdravstvenog stanja, sušice, posljednje mjesece života provodi u bolnici i sanatoriju. Umrla je 1943, a njezina djela popularizirao je slavni Albert Camus.

Autorica temeljnog djela o totalitarizmu

Hannah Arendt njemačka je filozofkinja i politologinja. Njezin razvoj u filozofskom smislu obilježili su Karl Jaspers i Martin Heidegger (čija ljubavnica je bila nekoliko godina za života u Njemačkoj). Već 1933. uhićena je zbog toga što je skrivala političke zatvorenike u stanu. Ubrzo nakon toga napušta Njemačku i odlazi s majkom u Čehoslovačku. Bavila se „židovskim temama“ i radila kao tajnica cionističke organizacije pod vodstvom francuskoga senatora Justina Godarta. U spomenuto vrijeme, kako navodi Eilenberger, u Francuskoj je odnos prema Židovima najbolje opisan riječima Waltera Benjamina: „Emigranti su još omraženiji od Nijemaca.“ Već iduće godine radi u organizaciji koja skrbi o židovskim domovima za djecu koju podupire i financira barunica Germaine de Rothschild, a početkom 1935. zapošljava se u uredu cionističke mladeži Aliyat Hano’ar te ondje stječe sliku o pripremi Židova za život naseljenika u Palestini.

U vrijeme Drugoga svjetskog rata našla se u ženskom logoru Gursa nedaleko od Pireneja, logoru u kojemu je svjedočila samoubojstvima i pomišljanjima na kolektivna samoubojstva, a iz njega bježi u vrijeme kapitulacije Francuske (1940). U kolumnama u tjedniku Aufbau posvećuje se zahtjevu za samostalnom židovskom vojskom koja bi se trebala boriti „za oslobođenje od nacističkog jarma“. U eseju Mi, izbjeglice iz 1943. napominje da je s njemačkim Židovima u Francuskoj stvorena „nova vrsta ljudi“ koje su njihovi neprijatelji poslali „u koncentracijske, a prijatelji u internacijske logore“. Kao uzrok dvaju svjetskih ratova i modernoga antisemitizma navodi fiksnu ideju nacionalne države kao nužnog jedinstva naroda, teritorija i države. Nakon rata radila je za razne židovske istraživačke i kulturne ustanove, a 1951. objavljuje djelo Izvori totalitarizama (The Origins of Totalitarianism). To je djelo doživjelo novo izmijenjeno izdanje 1955. te se smatra jednim od temeljnih djela koja se bave istraživanjem totalitarizma. Knjigom Eichmann u Jeruzalemu (Eichmann in Jerusalem) objavljenom 1963. narušila je svoj odnos s cionističkim i židovskim intelektualnim krugovima. Umrla je od srčanoga udara 1975. te je pokopana pored pjesnika i svoga drugog supruga Heinricha Blüchera. Do kraja života ostala je u dobrim odnosima s Jaspersom i Heideggerom.

Plamen slobode knjiga je koja ujedinjuje povijesne događaje s filozofskom poviješću i promišljanjima četiri filozofkinje u najtežim vremenima. Iako čitatelje može pomalo zbuniti što knjiga započinje i završava 1943. te su tekstovi o protagonisticama unutar poglavlja „izmiješani“, vješto napisana i podacima iznimno bogata knjiga sigurno će zaintrigirati sve ljubitelje filozofije, povijesti, a i mnoge druge.