Blago slike

Pri samom ulazu u izložbeni prostor posjetitelja dočekuje veliki pano na kojem se nalaze djela manjeg formata, Djevojka  i Čovjek na Mjesecu, obje iz 1961. Izdvojeno oko s jedne strane i crni povez preko očiju Djevojke daju naslutiti da je na izložbi moguće vidjeti radove pod velikim utjecajem nadrealizma. Ipak, pored njih nalazi se i Autoportret iz 1959, nastao u ulju na platnu, u maniri gotovo kraljevićevske portretistike. Dihotomija spomenutih radova također nagovješćuje velike razlike u koloritu koje se ističu među radovima. Takav kolorit prati i raznolikost kombiniranih tehnika kojima se autor služi u izradi slika i grafika. Tomu je potrebno pridružiti i mnoštvo motiva koji su na radovima vidljivi. Nekoliko se motiva ili tema ponavlja na izložbi, naročito oni mitološke prirode, pa tako slike i grafike prikazuju Niku, Floru, Veneru, Europu, Arijadnu i Minotaura, Tri gracije. One mogu simbolizirati umjetnikovu težnju prema uspjehu, trijumfu ili čak osobnoj pobjedi nad izazovima u životu (Nika), ljepotu, obnovu, buđenje prirode ili čak prolaznost života (Flora), ljubav, senzualnost i estetiku (Venera), prihvaćanje nečeg neočekivanog ili čak riskantnog u životu (Europa), pamet i taktiku (Arijadna), izazove i opasnosti koje treba savladati (Minotaur) ili pak ljepotu, šarm i radost odnosno harmoniju i ravnotežu kojima umjetnik teži (Tri gracije).

Autoportret, 1965.

Posveta ženama

Kao što je vidljivo i iz izbora mitoloških likova, možda su najvažniji motiv na samoj izložbi, ali i inače u Jakelićevu slikarstvu, kako on često sam ističe, žene. Njegova duboka emocionalna povezanost sa ženama odražava se i u njegovu slikarstvu. Kao što idealizira žene riječima, idealizira ih i slikama: kao čuvarice kuće, obiteljskog ognjišta, života na selu, ali i ljepote. Svi su aktovi na izložbi ženski i često erotični. Zajedno sa ženskim aktovima i prikazima žena, na njegovim radovima čest je i prikaz bika, koji se nekad čini Jakelićevim osobnim znakom, gotovo prenesenim autoportretom. Radi se s jedne strane o simbolu snage i vitalnosti, životne enegije, plodnosti, što može odražavati umjetnikovu fascinaciju životnim silama i prirodnom snagom. S druge strane bik je dio standardnog ikonografskog repertoara u prikazivanju ruralnog života i rada na selu te ga Jakelić prikazuje kao i druge domaće životinje. Žene i životinje Jakelić često slika na selu, ali još češće u nekom imaginarnom, atmosferičnom krajoliku ili bolje reći apstraktnoj pozadini koju je prostorno nemoguće pobliže odrediti. Simbolika je u njegovim radovima višeslojna i ne otkriva se jednostavno. Sam umjetnik u razgovoru s kustosicom Iris Slade tvrdi da se izražava kroz nadrealizam i simbolizam jer mu omogućavaju potpunu slobodu. Zanimljivo je da on sam jedno od ishodišta svoje imaginacije vidi u djetinjstvu, kad je učio dotrine iz Katekizma Katoličke crkve pripremajući se za sakrament svete pričesti.

Pijani sivonja, 1973. / Snimio  Robert Matić

Rat u slici

Čim posjetitelj pomisli, nakon oko dvjesto viđenih djela, da je Jakelić umjetnik konceptualno zatvoren u svoj polumitološki, dijelom pastoralni svijet te se ne osvrće na društvene probleme i promjene, pred sam kraj izložbe pažnju plijene dva plakata Domovinskog rata iz 1991. godine, jedan koji prikazuje zapaljenu kartu Hrvatske i okrvavljeni natpis HELP, i drugi s natpisom VUKOVAR ‘91 iznad kojeg se nalaze dva prsta namještena u znak mira odnosno pobjede, između kojih se nalazi sunce u koje je upisana geografska kata Hrvatske. Ta dva plakata znatno mijenjaju dojam posjetitelja o umjetnikovu opusu. Njihovo uključivanje sugerira da se autor itekako osvrće na društvene probleme i promjene, posebice na traumatične događaje iz Domovinskog rata u Hrvatskoj. Uz to, u dvama drugim izloženim radovima autor problematizira nacističke zločine iz Drugoga svjetskog rata. Riječ je o ilustracijama za poemu Glad splitskog književnika Ljube Plenkovića iz 1983. Prva ilustracija prikazuje vranu kako nadlijeće dekapitirano tijelo žene, a druga nacističkog vojnika s nožem u ispruženoj ruci, koji stoji iznad ubijenog djeteta (novorođenčeta) i iznad nekakva sela. Riječ je o izravnim kritikama zločina počinjenih tijekom Drugoga svjetskog rata. Te dvije ilustracije predstavljaju važan dio dugogodišnjega Jakelićeva umjetničkog i profesionalnog djelovanja. Izložene su i ilustracija za ovitak knjige Sjaj baštine autora Josipa Bratulića  iz 1990. i ilustracija za ovitak knjige Dalmacija u oslobodilačkom pokretu bosanske raje (1875–1878) Julija Grabovca iz 1991. Kao ilustrator Jakelić je već kao školarac počeo surađivati sa Slobodnom Dalmacijom, za koju je svojim radovima opremao mnoge tekstove. Pored slika i grafika, na izložbi je prikazana samo jedna skulptura, Dječja igra iz 1958. Umjetnik ističe da ga skulptura kao medij nije više zanimala te se stoga nije više njome bavio.

Kompleksnost kustoskog zadatka

Nije jednostavno shvatiti po kojem su ključu radovi izloženi, u određenim dijelovima čini se da je kustoski izbor kronološki, u drugima tematski, u trećim stilski, no jasnu strukturu nije moguće na prvi pogled razaznati. Tim više što osim uvodnog teksta na panou u prvoj izložbenoj prostoriji i kratkih legendi s osnovnim informacijama u prostoru ne postoje tekstovi druge vrste koji bi objašnjavali postav i sama djela. To ne znači da se radi o lošoj izložbi, već o pristupu koji ne podilazi posjetitelju već ga neizravno upućuje na bogat dvojezični katalog koji prati izložbu. Kako i priliči omažističkom projektu, prateći katalog je ukusno, konvencionalno dizajniran i luksuzno opremljen kvalitetnim fotografijama radova, predgovorom kustosice Iris Slade, transkriptom razgovora koji je vodila u povodu izložbe s umjetnikom, te na kraju publikacije umjetnikovom biografijom s iscrpnim popisom izložbi koje je realizirao i popisom izloženih djela. Sam razgovor koji je autorica vodila s umjetnikom vrlo je životan, detaljan, umjetnikovi su odgovori iskreni, bez mistifikacija, dirljivi, odlično štivo.

U predgovoru za izložbu Iris Slade u kurzivu ističe jakelićevski stil. Doista, Petra Jakelića u hrvatskoj povijesti umjetnosti izdvaja jedinstvenost njegova stilskog izraza. Retrospektiva u Galeriji umjetnina pruža dubok uvid u raznovrsnost i slojevitost njegova stvaralaštva. Kroz različite tehnike, boje i motive, Jakelić oblikuje jedinstvene likovne priče koje sežu od nadrealizma do pastoralnih motiva stvarajući djela s dubokim simbolizmom i estetskom privlačnošću. Raznolikost izraza i snažan pečat nadrealizma i simbolizma čini Jakelićev opus autentičnim blagom hrvatskog slikarstva.