Autohtoni beat Ivanine glazbe

Ovo izdanje moglo bi proći ispod radara, iako ni po čemu to ne zaslužuje. Autorski CD Ivane Kiš objavljen je u sada već dugovječnoj ediciji Hrvatskih suvremenih skladatelja nakladnika Cantusa Hrvatskog društva skladatelja. Na jednom nosaču zvuka obuhvaćeno je gotovo osamdeset minuta Ivanine glazbe.

Album donosi sljedeće skladbe iz skladateljičina opusa: Krug (Oktet slovenskih limenih puhača i Udaraljkaški duo Drumartica, 2015), Supertramp’s journal (Krešimir Bedek, gitara, 2019), zatim Unreparable 7-Minute Study (about the possibility of not getting to the right place in the right time) (Cantus Ansambl, dirigent Berislav Šipuš, 2006), Rosa’s Way Home (Nikola Fabijanić, saksofon i Krešimir Bedek, gitara, 2009), Jedan za čembalo i elektroniku (Franjo Bilić, 2021), Galijot za elektroniku (2022) te Lamentation (is when grief pours out) (Cantus Ansambl i Berislav Šipuš, 2019). Odabrane skladbe nastajale su uglavnom na narudžbe ili u suradnji s interpretima.

Izvedbe na albumu odreda vrlo su dojmljive. Zanimljiv je podatak prema kojemu se Ivana u izboru programa nije vodila nekim tematskim ili vremenskim ključem. Birala je djela koja bi, kako je jednom rekla, i sama voljela slušati. Osim toga, izborom i prvenstveno slijedom skladbi željela je stvoriti zanimljivu dramaturgiju i kontinuirani doživljaj. To je bila njezina namjera i u tome je uspjela!

Ivana Kiš, autorski album, razni izvođači, Cantus, 2022.

Pišući o Ivaninu stilu, Karolina Rugle naglašava „bogat, uglavnom akordički oblikovan zvuk i osvježavajući, snažni ritmički element“. Na više mjesta spominje i imerzivnost, drugim riječima sposobnost glazbe da uroni slušatelja u svoj tijek. Posebno, pak, ističe energiju kojom glazba Ivane Kiš, kako ona kaže, obiluje. Ivana Kiš u nedavnom intervjuu i sama ističe ritam, točnije beat, dakle glazbeni puls, koji je, prema njezinu mišljenju, u suvremenoj glazbi nerijetko zakržljao. Tu misao ističe i Karolina Rugle u knjižici CD-a. Ivanine skladbe doista pulsiraju njezinim osobnim, autohtonim beatom. Ona dodaje i to da se autoričin skladateljski stil profilirao za školovanja u Nizozemskoj. Ivana sama ističe da je tamošnji odnos prema skladateljstvu jako povoljno djelovao na njezin vlastiti način izražavanja, točnije da joj je u potpunosti otvorio mogućnosti da se izražava onako kako je ona to sama željela. U radu s tematskim materijalom, s motivima i bojom, u osjećaju za potencijal glazbenog materijala i fluks glazbenog vremena, u smislu za mjere i proporcije, slušatelj se, međutim, ne može oteti dojmu da je Ivana Kiš itekako dobro ispekla zanat još za studija kod Marka Ruždjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U Ruždjakovoj glazbi uvijek se mogao osjetiti onaj neki kerolovski pomak, po kojemu ništa nije onako kako jest i sve jest onako kako nije. Na nekoj dalekoj razini, Ivana Kiš dijeli sa svojim nekadašnjim profesorom nešto od toga senzibiliteta.

Karolina Rugle zapisuje i autoričine riječi prema kojima njezine kompozicije gotovo u pravilu nastaju iz njezinih osobnih dojmova, motiva i poticaja, „priča i likova, stvarnih i nestvarnih“, te da se takav pristup pojavio nakon njezina dolaska u Izrael (gdje danas živi i radi). Supertramp’s journal se tako temelji na dnevničkim zapisima Christophera McCandlessa, koji je život u civilizaciji zamijenio onim u divljinama Aljaske, Rosa’s Way Home priča priču o ženi koja se izgubila na putu kući, Galijot se nadovezuje na znamenitu poemu Vladimira Nazora, dok Lamentation tematizira fenomen žalovanja. S druge strane, tu su čisto skladateljski izazovi: onaj zrcalne forme u Krugu, oblikovanja „konzistentnog procesa postupnog raspadanja forme“ u Unreparable 7-Minute Study ili, pak, proširenja zvukovnih mogućnosti čembala u Jedan.

Album je, međutim, moguće slušati i bez predznanja. Drugim riječima, unatoč naglašenoj narativnosti, a u nekim slučajevima i multimedijalnosti, slušati ga kao blind date. Slušatelj će tako, lišen vanjskih sugestija, moći otkriti na koji način Ivana usmjerava putanje svojih misli i kako pulsira bilo njezine glazbe. Gotovo paradoksalno, na taj način Ivanina glazba slušatelja će još snažnije uvući u njezin osobni skladateljski svijet. Razotkrit će se on u svoj svojoj zaigranosti, introspektivnosti, otvorenoj emocionalnosti, ali i duhovitosti. Pred slušateljem rastvorit će se Ivanina glazba s cjelokupnom svojom čistom glazbenom esencijom: bogatim dinamizmom, uzbudljivim unutarnjim životom, hrabrošću tekstura, odvažnošću kolorita, nekom tihom snagom, iskrenim ekspresivitetom i nesputanim emocionalnim nabojem.