Zbrajanje i oduzimanje

Je li Sylvester Stallone, zvan i Sly, velik, značajan, ozbiljan filmski glumac? Neosporno jest velika filmska zvijezda, ponajprije u slikopisima naglašeno akcijskog profila usmjerenima širokoj publici, među kojima su brojni postigli izniman komercijalni uspjeh. Sly je u njima mahom tumačio trokrilne momke, muškarce, pa i djedice visoke borbene spremnosti i još veće razorne moći, uglavnom one na strani dobra, barem kako je dobro u tim djelima određeno. Unatoč brojnim preprekama i poteškoćama, započetu bi misiju redovito dovršio, zahvaljujući, među inim, nepopustljivoj upornosti, vjeri u sama sebe i u viši cilj, koji god on bio. I u glumačkoj izvedbi i u likovima koje bi utjelovljivao najčešće je bio izvana tvrd, drvenast, nezgrapan, ali nikad bez barem prstohvata toplih, prisnih, prijateljskih pogleda te pokojeg usmeno ili djelom izražena dokaza o velikoj, mekoj duši. Čvrsto odlučan macho nerijetko bi protisnuo i kakvu šalu na vlastiti račun. Nikad intelektualac, počesto bi izrekao kakvu jednostavno, ali vješto sročenu životnu mudrost, uglavnom domišljatiju od većine motivacijskih poruka kakvima nas već odulje zasipaju sa svih strana.

Mlađahnoga Stallonea filmu je, veli on, privuklo gledanje filmova, a ključan trenutak opčinjenosti, samospoznajni preokret, doživio je vidjevši Herakla (Le fatiche di Ercole, 1958) Pietra Franciscija, talijanski pseudopovijesni spektakl uz koji je shvatio da želi biti poput Herakla, odnosno Stevea Reevesa koji ga je tumačio — čovjek mišićava, izgrađena, fotogenična tijela, koji spašava svijet. „Želim biti tip koji je spasio autobus pun djece!“

U prisjećanjima snimljenim za biografski dokumentarni film Sly Stallone precizno navodi nekoliko životnih raskrižja i trenutaka koji su ga usmjerili prema Hollywoodu, gdje je isprva epizodnim ulogama sastavljao kraj s krajem, sve do oskarovskog uspjeha priče o naslovnom boksaču sportske (melo)drame Rocky (1976), u režiji Johna G. Avildsena, a po Stalloneovu scenariju koji je filmskom studiju prodao isključivo uz uvjet da osobno tumači protagonista.

U filmu Sly Sylvester Stallone razvrstava svoja iskustva / Izvor IMDB

Rockyjem izbačen u sam vrh popularnosti tvornice snova, Stallone se, uz pokoji posrtaj i pad, gdjekad i sunovrat, uspješno dokazivao kao glumac, redatelj, producent i scenarist, a početkom 1990-ih svjesno je, kaže, odlučio nastupati samo u akcijskim ostvarenjima krojenima po njegovoj matrici, kakve je publika najviše voljela. Jednosložni macho (muškarčina koja izgovara tek riječi od jednoga sloga) prihvaćeni je opis Stalloneova izvedbenoga profila, s kojim se i on slaže. „To mi ide, u tome sam najbolji. Zaključio sam da nema ni smisla ni potrebe širiti glumačku lepezu. Rothko slika to što slika i nitko drugi to ne može poput njega.“ Ako se paralela s američkim slikarom ekspresionizma i lirske apstrakcije Markom Rothkom i čini preuzetnom, Stallone je izriče šarmantno nepretenciozno, a ne treba smetnuti s uma ni to da se i sam hobistički bavi slikanjem te je s tim područjem, koje mu je priraslo srcu, vjerujemo, dobro upoznat.

U Slyu, Stallone vodi glavnu riječ i to je odlična odluka filmotvoraca. Na polovici osmoga desetljeća života (rođen je 1946), Sylvester Stallone doima se snažnim i stamenim, dobre tjelesne spreme i bistra uma, čovjekom koji smireno i razložno razvrstava nemala prikupljena iskustva, bez samozavaravanja razlučuje vrline i mane, prednosti i nedostatke te svoja razmišljanja otvoreno, prijateljski dijeli sa zainteresiranima, lišen potrebe za samohvalom i samoveličanjem. Gotovo skromno, iako samopouzdano, najvrednijim postignućima drži serijale o srdačnom boksaču Rockyju Balboi i o mrgodnom vijetnamskom veteranu Rambu, smatrajući da je u njihove karaktere uvjerljivo ugradio važne osobine vlastite ličnosti. Ako i nije velik glumac, Rockyjem je — osobito dojmljivo u začetnom Rockyju i u Rockyju Balboi (2006), šestom nastavku što prikazuje Rockyja u zagrljaju uznapredovale sredovječnosti, koji je i režirao — odigrao sjajnu, uistinu jedinstvenu ulogu, od onih kakve su naprosto nezamislive u interpretaciji bilo koga drugog. Baš i jedino on mogao je ostvariti točno tu čaroliju privlačnosti kojom se Rocky — s nastavcima — tako osobito izdvojio od drugih filmova o boksačima.