Vječni zastupnik Wolfgang Schäuble

Nova 2024. godina neće biti politički zanimljiva samo u Hrvatskoj. Europski izbori rezultirat će nekim novim zastupnicima u klupama Europskog parlamenta, a očekuje se da će se vodeća mjesta na razini europske izvršne vlasti također popuniti novim imenima. No za uzbudljive političke vijesti nije bilo potrebno pričekati lipanjske izbore za Europski parlament. Već u prvom radnom tjednu ove godine Emmanuel Macron, najmlađi francuski predsjednik svih vremena, na čelo vlade postavio je 34-godišnjeg Gabriela Attala — najmlađeg premijera u povijesti Francuske. Ako je suditi prema prvim naslovnicama europskih novina, u 2024. uistinu neće nedostajati zanimljivih vijesti.

Wolfgang Schäuble u posjetu Hrvatskoj 2019. godine / Snimio Patrik Macek / Pixsell

Smjena generacija neizbježan je proces u svim područjima javnog djelovanja, ali je rijetko tako jasno vidljiva kao na prijelazu stare 2023. u novu 2024. godinu. Potkraj prosinca napustila su nas dvojica čelnih europskih političara koja su svojim djelovanjem ne samo obilježila posljednjih pedesetak godina nego u velikoj mjeri oblikovala europski prostor kakav poznajemo danas. Njihova su imena Jacques Delors i Wolfgang Schäuble.

Detaljnija analiza pokazala bi da između Delorsa i Schäublea i nema previše sličnosti. Jedan je bio francuski socijalist, drugi njemački demokršćanin. Jedan je bio upamćen kao desetogodišnji predsjednik Europske komisije, drugi je obnašao niz dužnosti u Njemačkoj i nije nadilazio nacionalnu razinu. Ipak, obojicu se smatra arhitektima — Delors slovi kao arhitekt Europske Unije, a Schäuble kao arhitekt ujedinjene Njemačke. Uostalom, da nije bilo njemačkog ujedinjenja, ne bi došlo ni do onog europskog.

Za razliku od Delorsa, koji se u političke vode upustio tek potkraj svojih četrdesetih, Wolfgang Schäuble bio je politički dugoprugaš kakav se rijetko susreće i na svjetskoj razini. U njegovoj je biografiji upisano da je zastupnik Bundestaga bez prekida bio od 1972. do smrti — više od pedeset godina, srušivši rekord u njemačkoj parlamentarnoj povijesti koji vjerojatno još dugo nitko neće ugroziti. Put do zastupnika Bundestaga s najduljim stažem započeo je još ranih šezdesetih, a nastavio se 1965, kada je Schäuble i formalno postao član CDU-a. Prvi dio njegove karijere obilježila je suradnja s kancelarom Helmutom Kohlom, u čijoj je vladi djelovao isprva kao ministar bez portfelja, a zatim kao ministar unutarnjih poslova. Upravo je u toj ulozi bio jedna od ključnih osoba za pregovore o fuziji dviju njemačkih republika, zbog čega je i dobio titulu arhitekta ujedinjene Njemačke.

U svojoj višedesetljetnoj karijeri Wolfgang Schäuble posebno se posvetio borbi protiv terorizma, i to još i prije no što je i sam postao žrtva terorističkog napada. Naime, u tijeku predizborne kampanje 1990. godine, neki ga je muškarac pomračena uma napao vatrenim oružjem, pogodivši ga dvaput. Wolfgang Schäuble je preživio, ali je sljedećih tridesetak godina bio prikovan za invalidska kolica. Ipak, snažnoj ličnosti kao što je bio Schäuble iznenadna invalidnost nije tako lako poremetila planove. U ključnim vremenima za njemačku povijest ranih devedesetih nastavio je sudjelovati u donošenju važnih odluka. Posebno je upamćen njegov govor na sjednici Bundestaga iz lipnja 1991, kada je parlament odlučivao hoće li novi glavni grad ujedinjene Njemačke biti Bonn ili Berlin. Iako iz današnje perspektive djeluje neupitno da jedini grad ujedinjene Savezne Republike Njemačke može biti samo Berlin, prije tridesetak godina bio je popriličan broj skeptika koji su u premještanju Savezne vlade i Bundestaga iz Bonna u Berlin vidjeli povlađivanje tradiciji DDR-a, udaljavanje od zapadnih središta moći i konačno odlazak na daleki istok. Wolfgang Schäuble, rođen i odrastao na jugozapadu Njemačke, u Baden-Württembergu, nije imao nedoumica da simbol ujedinjene zemlje može biti samo Berlin. Savezna vlada i Bundestag preselili su se u Berlin, ali tek 1999.

Nakon isprva tijesne suradnje, a zatim razlaza s Helmutom Kohlom vratio se u zastupničke klupe. Afera oko donacija s kraja 1990-ih samo mu je nakratko naštetila, kako bi uskoro postao jedan od glavnih suradnika kancelarke Angele Merkel. Slovio je kao njezin najmoćniji ministar, držeći najprije u rukama resor unutarnjih poslova, a zatim financija. Europske stupce punio je uglavnom zbog prilično strogih pogleda na rješenje grčke financijske krize. Wolfgang Schäuble nije se pokolebao ni nakon što mu je glavni sugovornik postao grčki ministar financija Yanis Varoufakis, mačistički lider ljevice koji na javnost nije mogao djelovati različitije od dugovječnog ministra u invalidskim kolicima. Schäuble je završio dugogodišnju političku karijeru na mjestu predsjednika Bundestaga, položaju koji je u njemačkoj hijerarhiji iznad kancelara, pretekavši tako — barem na protokolarnoj razini — dvojicu moćnih kancelara u vladama kojih je služio, Helmuta Kohla i Angelu Merkel.

Wolfgang Schäuble i Jacques Delors preminuli su na izmaku 2023, u nevjerojatnom razmaku od nepuna 24 sata. Gotovo istovremeni odlazak dvojice važnih ličnosti njemačke i francuske političke scene, koje je povezivala snažna proeuropska orijentacija, zazvonio je u dijelu europskih medija kao simboličan kraj Europe kakvu poznajemo. Ne ulazeći dublje u mračne diskurse, dovoljno je zaključiti da nekim novim Delorsima i Schäubleima — kao što je mladi francuski premijer s početka priče — neće biti nimalo lako.