Trostrana proslava

 Zagrebu djeluju kulturni instituti četrnaest zemalja, od kojih neki imaju stogodišnju tradiciju, dok je Institut Liszt – Mađarski kulturni centar otvoren 3. siječnja 2014. Glavni je cilj tog centra predstaviti Mađarsku hrvatskoj publici organiziranjem koncerata, izložaba, književnih večeri, promocijama knjiga, znanstvenih konferencija ne samo u Zagrebu nego diljem Hrvatske, a djeluje i kao posrednik između mađarskih i hrvatskih kulturnih te znanstvenih institucija.Trinaestog studenog – na Dan mađarskog jezika – u Institutu Liszt održano je predstavljanje Zbornika radova o mađarskoj kulturi i jeziku u čast Franciske Ćurković-Major pod naslovom Glazba cvrčaka, u izdanju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Katedre za hungarologiju, odnosno FF pressa. Datum je izabran zato što je 13. studenog 1844. mađarski postao službeni jezik, dok se dotad upotrebljavao latinski, a proglašen je u parlamentu 2011.

Zbornik posvećen Franciski Ćurković-Major

Zbornik Glazba cvrčaka uredile su Kristina Katalinić i Orsolya Žagar-Szentesi, profesorice Katedre za hungarologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Katedra je osnovana 1994. u okviru Odsjeka za opću lingvistiku i orijentalne studije pa će sljedeće godine, 2024, proslaviti 30. obljetnicu postojanja. No već prije devedeset godina, 1904, u Hrvatskoj je bila organizirana nastava mađarskog jezika, književnosti i kulture na Sveučilištu u Zagrebu, prvi je profesor bio Kazmer Grekša iz Pečuha, a izabrao ga je Senat Sveučilišta u Zagrebu. Bio je vrsni komparatist svoga vremena i jedan od najistaknutijih prosvjetitelja dualističkog doba. Njegov rad nastavnika i istraživača sastojao se u proučavanju poveznica između dviju kultura, ali – nakon šesnaest godina djelovanja – potkraj 1918. zbog politizirane atmosfere Grekša je napustio voljeni Zagreb i posao na Sveučilištu. Između dva svjetska rata, kao i u desetljećima socijalizma, mađarski jezik i književnost mogli su se učiti u Srbiji u okviru jugoslavenske države, na temelju međudržavnih sporazuma i zahvaljujući postojanju tamošnje zainteresirane mađarske manjine. Postupci mađarske vlade u potpori neovisnosti Hrvatske izazvali su simpatije u javnom mnijenju pa se Sveučilište u Zagrebu vratilo vlastitoj tradiciji poduprijevši inicijativu mađarske strane za otvaranje mađarske katedre na Filozofskom fakultetu, spomenute 1994. Od osnutka Katedre za hungarologiju nastavu na lingvističkim kolegijima organizira profesorica Orsolya Žagar-Szentesi. Njezina se istraživanja također uklapaju u širi okvir kontrastivno-funkcionalne i kontaktne lingvistike uz jake veze s mađarskom znanstvenom zajednicom koja slijedi sličan smjer, a ima i važnu ulogu u formiranju novih naraštaja „domaćih“ hungarologa. U početku su nastavu izvodili gostujući nastavnici i lektori iz Mađarske unutar hrvatsko-mađarskog međunarodnog sporazuma, što je jamčilo visoku stručnu kvalitetu i pridonosilo integraciji Katedre u hrvatsku akademsku zajednicu. Ključnu ulogu u toj integraciji odigrala je profesorica Franciska Ćurković-Major, koja je 1997. počela raditi kao stalna lektorica pri Katedri za hungarologiju te je, uz predavanje jezika, posebnu važnost pridavala organizaciji prevoditeljske radionice za studente hungarologije. Postupno se uključuje u nastavu klasične mađarske književnosti, a 2013. odlazi u mirovinu u zvanju docentice mađarske književnosti.

Zbornik u njezinu čast, a u povodu 75. rođendana, naslovljen je Glazba cvrčaka prema istoimenom lirskom ciklusu Lorinca Szaba, koji je nastajao u desetljeću nakon Drugoga svjetskog rata (od 1947. do njegove smrti 1857), kad je taj istaknuti pjesnik i novinar često boravio na istočnom Jadranu, što je opisivao u filozofskim i metafizičkim promišljanjima o ljudskom biću i vlastitom životu.

Zbornik Glazba cvrčaka obuhvaća 270 stranica i na početku donosi životopis Franciske Ćurković-Major te opsežnu – na četrdeset stranica – bibliografiju njezinih objavljenih radova koju je priredila Jolan Mann, a zatim je podijeljen u četiri zasebna dijela. U prvom dijelu Jezikoslovlje, obrazovanje radove su objavili Marta H. Varga, Csaba G. Kiss, Orsolya Nador, Kristina Katalinić i Eszter Tamasko, Orsolya Žagar-Szemesi i Gabriella Kiss. U drugom dijelu, naslovljenu Translatologija, autori radova su Sandor Bene, Peter Durst te Lea Kovacs. Treći dio, Književnost, najopsežniji je, s prilozima kojima su autori Istvan Lokos, Istvan Lukacs, Jolan Mann, Lilla Anna Trubics, Eva Toldi, Istvan Ladanyi, Zoltan Virag, Zoltan Medve i Neven Ušumović. U zadnjem dijelu, Povijest, kulturna povijest, radove su objavili Denes Sokcsevits, Marija Karbić, Ana Sekso Milković, Boris Dundović i Martin Sukalić.

Naslovnicu je oblikovao Boris Dundović.

U odsutnosti Anne Erzsebet Milardovics, ravnateljice Instituta Liszt – Mađarskog kulturnog centra, program je vodio njezin zamjenik Zoltan Thuroczy, savjetnik za kulturu Veleposlanstva Republike Mađarske, a Zbornik su predstavili Sandor Benes, predstojnik Katedre za hungarologiju i Orsolya Žagar-Szentesi, urednica. Glavna dvorana Instituta bila je prepuna, ponajviše je bilo bivših studenata i kolega profesorice Ćurković-Major, kojoj su neki odali počast govorima, poput sadašnje lektorice Ane Seksto-Milković.

Proslava je bila prva u nizu, nove nas očekuju u sljedećoj godini, kad se nastavljaju kulturna i znanstvena događanja u povodu 30. obljetnice Katedre za hungarologiju, kao i 10. obljetnice Instituta Liszt – Mađarskog kulturnog centra u Zagrebu.