Pola stoljeća ostvarenih glazbenih želja

„Željno očekivana koncertna dvorana koja je svoje ime dobila po utemeljitelju nacionalne hrvatske glazbe Vatroslavu Lisinskom predana je 29. prosinca (1973.) zagrebačkoj javnosti kao dragocjeni novogodišnji poklon radnih ljudi Zagreba svome gradu. Zanimanje koje je pobudio događaj otvaranja tako dugo građenog objekta i znatiželja koja je potakla tisuće građana da dođu i vide tu građevinu o kojoj se tako mnogo govorilo i pisalo, ubrzo su se pretvorili u ushit i divljenje. Arhitektonski atraktivna, lijepa, moderna, funkcionalna i što je za publiku posebno važno, ugodna i udobna, zgrada s novom koncertnom dvoranom smještena je na veoma povoljnom mjestu. Spajajući stari i novi dio Zagreba, ona će postati još jedan od mostova koji grad čine cjelinom. Dvije prekrasne dvorane, velika s 1951 sjedištem i mala koja može primiti nekoliko stotina posjetitelja, pružaju mogućnost izvođenja svih vrsta djela, od velikih vokalno-instrumentalnih formi za koje do sada nije bilo prikladnog prostora u Zagrebu, do manjih komornih oblika. Svim tim karakteristikama obećava nova koncertna dvorana ‘Vatroslav Lisinski’ mnogo i pokazuje da je njenom izgradnjom neopisivo mnogo učinjeno za glazbeni život Zagreba i njegov još jači i snažniji razvoj.“ (Zdenka Weber, U novi svijet, OKO, 16. siječnja 1974.)

U sklopu programa proslave 50 godina dvorane Lisinski održana je
ekskluzivna tura njezinim tajnim odajama / Snimio Davor Puklavec / PIXSELL

Tada, na početku glazbeno-publicističkog javljanja ovim sam riječima uvela u opis svečanog koncerta kojim je Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem maestra Milana Horvata i uz sudjelovanje solistica Pavice Gvozdić i Ruže Pospiš Baldani 29. prosinca 1973. otvorila vrata novoizgrađene KD Vatroslava Lisinskog. Od tada je prošlo pola stoljeća muziciranja, susretanja i druženja u prostorima koji su postali vlasništvo mnogih generacija umjetnika i njihovih štovatelja. Obilježavanje polustoljetnog jubileja ispunila su trodnevna događanja. Od 28. do 30. prosinca vrata Lisinskog bila su otvorena ljubiteljima glazbe, a na podijima koncertnih dvorana i u foajeima izmjenjivali su se solisti, komorni sastavi, orkestri i zborovi, glazbenici raznih generacija i predstavnici različitih žanrova željnih tisućama posjetitelja pokazati svoje umijeće. Nemoguće je svakomu uputiti riječi pohvale, jer bilo je toga doista mnogo.

Aktualno je na čelu KD Lisinski osoba od nje mlađa, ravnateljica Nina Čalopek, ali njezini su istupi u medijima, te posebno govor prije svečanog koncerta na Dan dvorane 29. prosinca, vrlo osmišljeno isticali važnost dvorane za procvat glazbenog života Zagreba.

Izbor Devete simfonije u d-molu, op. 125 Ludwiga van Beethovena za svečani koncert proslave 50. obljetnice KDVL bio je osobito simboličan. Uz snagu sadržajne strane tog antologijskog djela bilo je omogućeno i okupljanje velikog broja izvođača, što je pridonijelo velebnosti izvedbe. Na podiju Velike dvorane okupljeni Simfonijski orkestar HRT-a, Zagrebačka filharmonija, Zbor HRT-a, Zbor Opere HNK u Zagrebu i AZ Ivan Goran Kovačić te solisti Darija Auguštan, Emilia Rukavina, Filip Filipović i Matija Meić već su vizualno pobuđivali posebni ushit. Ali kada je pod ravnanjem šefa dirigenta ZF Dawida Runtza započela i u dugom trajanju plemenite misaonosti zazvučala simfonija u kojoj je skladateljski genij glazbi dodao i riječi ne bi li još jasnije izrazio čežnju za ljudskom slogom, prolomio se pljesak i dakako trajao. U potpunosti zasluženo, jer izvedba je bila na svjetskoj razini.

Završna večer trodnevnoga slavlja pripala je tradicionalnom Filharmonijskom balu na kojem je maestro Dawid Runtz sa Zagrebačkom filharmonijom nanizao pregršt bečkih valcera, polki i pokojeg marša. Činjenica da je Dawid Runtz obje večeri dirigirao zadivljujućom koncentracijom različite programe, govori o njegovoj iznimnoj memoriji, ali i muzikalnosti te daru za prepoznavanje svih potankosti u odabranim partiturama.

Naknadne će statistike dati podatke o broju sudionika, broju izvedenih djela, i o broju posjetitelja koji su do kasnih večernjih sati boravili u prostorima KDVL. Dio kulturne povijesti dvorane svakako su i imenovani počasni članovi, primadona Ruža Pospiš-Baldani, pijanistica Pavica Gvozdić te osobito važne osobe koje su radile u Lisinskom profesionalizirajući djelatnost dvorane u načinu organizacije koncerata, promišljanju trendova i plasiranju programa, Dubravko Majnarić i Miroslav Poljanec. Doda li se da je nagrada Mladi glazbenik 2023. godine dodijeljena mladom tenoru Filipu Filipoviću, imenovani su najistaknutiji glazbenici, ali ostaju doista brojni neimenovani, a itekako važni. Jer tek svi zajedno čine ono čime se možemo ponositi, a to je glazbena kultura Zagreba i Hrvatske.