Cvjetovi dobra

LJUBIČICE

moje neuslišane želje

slažeš u kutiju od prhkih kolačića bože

pa si njima kratiš duge nebeske večeri

poklopac odložiš na koljena

i istresaš me po zvijezdama

kad se vrate pročišćene i s mirisom svemira

onda ih uredno razdvajaš

na plastične staklene i organske

recikliraš i rekomponiraš

eto odakle ova čežnja

odakle ljubičice

***

Trinaestoga

Na proljeće

Marija skuplja metke i bodove po Europi

(Twelvepointsgo/es to --)

Ljeti će odavati tajne

Prvu drugu i

-- treću

(Tko ima uši, neka čuje)

A sjeseni zaplesati sa Suncem

(But the God whoknowsonly 4 words

Andkeepsrepeatingthem, saying:

„Come Dance with Me.“

Come

Dance.)

Čuješ li

9 mm na Trgu sv. Petra

Komarac u praznoj boci

Optička refrakcija u poljima Cova da Iria

(Kapi zvone

Dingdong

Kap po kap)

To Marija ušiva

Trinaestoga

(Padnemo li

Ne možemo dalje od njegova dlana)

PIETÀ

nedjeljom popodne

među zabiokovskim polama i cvrčcima

Marija igra na buće sa smrću

koja pobijedi

na crvenici ispisuje Riječ

kojoj pobijedi

položit će se u krilo

Ljubav isklesana od

najljepšeg toskanskog mramora

igra se

ti znaš

samo jedna od početka je osuđena na poraz

ovoj drugoj buće su ojačane čavlima

***

A prvoga dana hoda

U gunguli i komešanju usana

Koračala je njena mala tišina

Odmjereno i uspravno sasvim

Bio je to prvi put da je Bat Joakimovoj

Dijagnosticirana disocijacija

Koja se manifestira u vidu zamrzavanja emocija

Pronicljiva

Odlučila je udovoljiti socijalnim konvencijama

Zapanji se i

Žalosno ga počne tražiti

– Jer kako bi oni razumjeli da ga je

Jasnije nego

U hramu gdje sjedi pored učiteljla, sluša ih i pita

Vidjela

U milijardama malih ogledala

Kako blješti

Kako titra

U suputnicima

CUATLAXUPEH

Ni zbog tilme od agave

Koja odolijeva bombi i dušikovoj kiselini

Ni zbog 120 mikrometara širokog otiska remenčića na sandalama čučećega Indijanca

u tvojoj zjenici

Ni zbog datuma kojim si me obdarila

Nego zato što ljubičice i zimus miriše

Pod polom

Pod sivom

Pod –

Sretan mi rođendan

***

mjesec prije rođenja

(sveta Kata snijeg na vrata)

Marija je bojom krvi nalakirala nokte

(nonomnismoriar)

i smrti šapnula

(i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze)

toliko je igličastih prosinaca

(happy X-mas)

toliko

(parenteza ili grčki „umetak“)

Svjetla

***

Marija je ime

Kružnica

Suhozid

Ono okolo

Što daje oblik

Olakšava predodžbu

Marija je kimanje glave

Potvrdna čestica

Dvoslovna povijest nebozemlja

– Od jabuke do trnja i masline

Sve je stalo u

Da

LJETO U AIN KARIMU (MADONNA LUDENS)

Marija skače bungee s Masleničkog mosta

More je sad boje njezina plašta

I bove se primiču u obliku ružarija

Prije nego otkopča remenje oko gležnjeva već se domišlja

Koju li će smionu ludoriju izvesti popodne

Možda sjesti na magarca i za pet dana u

AinKarimu izrecitirati Magnificat

Sunčati se s nekad nerotkinjom

Pa se vratiti kući prije jesenjih kiša

Snatreći o novom putovanju

I staji u kojoj će domalo

Roditi Boga.

VELIKA GOSPA

Dan prije no što će umrijeti

Marija je legla na mul

Stopala okrenutih prema zalazu

Nožnim je prstima škakljala sunce dok nije i ono

Umrlo za horizontom

Ljeskav i slan

Svijet se činio divnim

Umalo da bi poželjela preskočiti petnaesti

Istrgnuti ga iz kalendara

– Svijet je mušula grčevito priljubljena i oštra

Znatiželjni pogled prolaznika vapaj osmijeha —

Ponavljala je do ponoći

A onda oporučno nanizala blagoslove

Njih pedeset

Složila ručnik

I zaplivala u nebo

GOSPA SNJEŽNA
(DRUGI ROĐENDAN)

Marija je otprpalaeskvilinški snijeg i

Dok je otkucavao kolovoz

U džep kriomice tutnula tenk

Pa ga upitarila na parapetu

U međuvremenu prošle su katakombe geta i jame

Parni strojevi fejsliftinzi i mikročipovi

Tenk nije izrastao u ljubičice

Marija je učinila jedino zdravorazumsko

I s vrha Litostrotuma jače od mačkula

Zdjelicom jeknula

Ecce Ancilla Domini

Vrijeme je opet

Za tvoje titraje

***

A kad se spustila s Eskvilina

Prošetala je indijskim selom Kallikulam

I ugljanskim Kukljica

U zdjelicu za doručak pomiješala je

Slogove koji lome jezik, pregršt stoljeća

I jedno malo bijelo čudo

-- Popni mi se na dlan

Jutros mi prišapne

I ne plaši se velikih prošnji

Nježnim danima

Sve je paperjasto

I moguće

Kao snijeg u kolovozu

PORCIJUNKULA

Kad zagusti

Marija otkračuna crkvu u crkvi

Pomazi mramor

Otpuhne prašinu s freski

I počne brbljati

Onako kako je nisu učili

Gdje su vremena kontemplacije i kapitula

Treba krikom probuditi mrmljanjem isprovocirati

Onda se umotati u paperjasto i bijelo

-- Kad zagusti

Marija se razliježe preko Adrije

Sad je komadićak neba

Dugouzlazni akcenat

Gospe od Anđéla

GOSPA KARMELSKA

Šesnaestoga

Marija izlazi iz škapulara

Da bi smirila potres u Palmi i atomsku bombu u Alamogordu

Pokupila latice po asfaltu i vratila ih na platna impresionista

Šesnaestoga

Marija postaje Karmel

Haifski prirodni rezervat

Božji vinograd

Zagvoška oltarna freska

Boje zemlje i sunca

Tabani na uzavreloj poli

Toplina žuljeva

GOSPA OD PUTA

Popalila je svjetla na odmorištima

Dahom ugrijala nadvožnjake

U džepu joj antifriz i kleme

Oko nje reflektirajući plašt

Eno je glavu gazi mrklini

Bosonoga

Besana

Sva titrava

Čovjekoljubica

CVJETOVI DOBRA

Ustaje u pet završiti prepjev francuske poezije iz 19. stoljeća

U jedan mali jezik pretače

tamjan mošus i ambru

Bori se sa sinonimima i sintaksom

Sva priroda hramlje ili obratno

Iz pidžame izrezuje žute ruže

I lijepi ih po tipkovnici

– Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro

Pronicljiva podno planine podiže pećinu

I golih tabana ispravlja neizgovoreni toponim u naslovu

Lourdes

Vepric

Biblijski motivi u novom svjetlu

Piše Darija Žilić

Ivana Dizdar (Čagalj) rođena je 1987. u Zagvozdu. Po struci je magistra kroatistike i anglistike. Radila je kao učiteljica u Hrvatskoj nastavi u Švicarskoj, a više godina bila je zaposlena kao lektorica hrvatskog jezika na Šleskom sveučilištu u Katowicama te Sveučilištu u Vilniusu. Trenutno je u Katowicama i doktorandica. Od 2022. naslovna je asistentica koja održava seminare iz teorije književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Članica je uredništva časopisa Mogućnosti, autorica desetak znanstvenih radova. No Ivana Dizdar je i uspješna pjesnikinja, autorica tri pjesničke knjige (Paralaksa, Uho među dlanovima i Vrijeme prije sestre), dobitnica više pjesničkih nagrada, izdvojimo nagradu Anđelko Novaković 2016.

S pjesničkim radom tad Ivane Čagalj susrećem se prije više godina, kad sam bila u prilici da odaberem najbolji naslov za nagradu Jutra poezije Ružica Orešković. Njezin rukopis Ženske epifanije bio je tad najbolji, a Ivanin poetski glas autentičan i snažan, jer pjesnikinja je vrlo dojmljivo pisala o emotivnim stanjima svoje lirske junakinje, o žudnjama, tjeskobama i snatrenjima, o nemogućnosti postizanja cjeline. Za Ivanu je pisati poeziju značilo „pograbljivati riječi, prizivati buduće uspomene/apsorbirati vrijeme“. Proces pisanja neodvojiv je od tijela, autorica supostavlja mentalne i tjelesne procese, povezuje ih u cjelinu, duh i tijelo neodvojivi su. Topos tijela ostao je važan u razvoju poetike Ivane Dizdar. Posebnost je i eufonija, igre riječima, ritmovi grada te „šopanje zvukovima“, a poetski stil karakterizira i ekspresivnost i hiperboličnost, metafore koje dolaze iz svijeta tehnologije i antropologije. Već na poetskim počecima Dizdarova se bavi i biblijskim motivima, no njima pristupa postmodernistički. U novom ciklusu Cvjetovi dobra autorica Marijin lik stavlja u novo ruho, kontekste svagdana, i na taj način ne stvara desakralizaciju, već donosi neobično poimanje ženskosti kroz poetske komentare suvremenog svijeta obilježena nemirima i ratovima. Ivana Čagalj je i u nagrađenoj Paralaksi pokazala da se metatekstualnost i poetičnost itekako dobro povezuju: permutacije paralaksi postaju poezija o teoriji jezika i književnosti. Post­moderni pristup posebno je naglašen. U zbirci Uho među dlanovima također je riječ o postmodernom preslagivanju neposredne okoline i artefakata, posebno iz likovnosti, a to pak pridonosi ekstrastičnosti i naglašenoj slikovnosti.

Pišući o zbirci Vrijeme prije sestre književna kritičarka Marina Katinić Pleić ističe upravo posebnost rukopisa Ivane Dizdar u tematizaciji doma i svijeta kroz putovanja te odnos čitanja, pisanja i samorefleksije. Također naglašava lucidnost, epifaniju ideja u svakodnevnici, što i jest konstanta u opusu Ivane Dizdar. Također spominje sustavno i antisustavno, misaonost i tjelesnost u isto vrijeme. I ti su naizgled paradoksi važni. Novi ciklus pjesama nadovezuje se na prethodne zbirke. Upravo u knjizi Vrijeme prije sestre nalazimo ciklus pjesama pod nazivom Bog je postmodernist. Biblijski motivi dani su u novom svjetlu, povezani s metatekstom, s virtualnošću, s domom „među zabiokovskim školama i cvrčcima“.

U tom smislu Ivana Dizdar ima posebnu poetiku, drugačiju od generacijske, duhovnu, ali opet stavljenu u neke nove okvire, nova čitanja i novu osjećajnost.