Brendiranje Hrvatske u Maroku

Dugotrajan pljesak odzvanjao je svečanom dvoranom Marokanske kraljevske akademije u Rabatu nakon što su Iva Ljubičić Lukić i Kosjenka Turkulin izvele koncert na klaviru za četiri ruke. Djela Končića, Paraća, Sorkočevića, Seletkovića i Kabilja plijenila su pažnju probrane publike, jednako kao i prigodni repertoar mladih glazbenica sutradan na božićnom koncertu u rabatskoj katedrali Svetog Petra. Tim više jer je riječ o tradiciji na kraju godine još od 2017, kada je inicijativu pokrenula sadašnja hrvatska veleposlanica u Maroku Jasna Mileta, u dogovoru s kardinalom Lópezom (Hrvatsko veleposlanstvo u Rabatu jedino od svih stranih diplomatskih predstavništava organizira takav koncert u Maroku). Izvedba u Marokanskoj kraljevskoj akademiji bila je dio trosatne večeri hrvatske poezije i glazbe, još jednog medijski zapažena kulturnog brendiranja Lijepe Naše u najmodernijoj i najstabilnijoj afričkoj monarhiji. U uvodnom govoru veleposlanica Jasna Mileta napravila je kratak presjek razvoja hrvatske književnosti od Baščanske ploče do danas, citirajući i stihove Gundulićeve Himne slobodi. A potom je na scenu stupilo troje hrvatskih pjesnika, Vanda Mikšić, Branko Čegec i Brankica Radić, pa su Marokanci na hrvatskom i francuskom jeziku slušali i Šimićeve stihove o pjesnicima koji su čuđenje u svijetu ili one o Cesarićevoj voćki poslije kiše…

Medina u sjevernom lučkom gradu Tangeru / Snimio Dragan Nikolić

Agilno hrvatsko
veleposlanstvo u Maroku

„Ideja o večeri čitanja hrvatske poezije rodila se u razgovoru s pjesnikinjom i prevoditeljicom Vandom Mikšić, tim više jer sam sličan događaj organizirala tijekom prijašnje službe u veleposlanstvu u Parizu. Htjela sam promociju Hrvatske u Maroku proširiti s glazbe i povijesti i na književnost. Riječ je o drugom zajedničkom projektu s Marokanskom kraljevskom akademijom, i tu sam suradnju osobno inicirala. U prvome su Rabat pohodili hrvatski povjesničari umjetnosti i arheolozi, a hrvatsku glazbu predstavila je Lidija Bajuk sa svojim ansamblom. Naše veleposlanstvo godišnje u prosjeku organizira četiri kulturna događaja u Maroku, cilj je predstaviti hrvatski kulturni identitet. Riječ je uglavnom o projektima javne diplomacije koji imaju novčanu potporu države, nakon što su prošli na natječaju Ministarstva vanjskih i europskih poslova“, pojašnjava veleposlanica Mileta, naglašavajući da nemaju sve države mogućnost suradnje s Marokanskom kraljevskom akademijom, pod okriljem koje djeluje i Kraljevski koledž, a u kojemu se školuju članovi kraljevske obitelji i sam doživotni tajnik Akademije.

Čitanje hrvatske poezije u Marokanskoj kraljevskoj akademiji u Rabatu / Snimio Abdelilah El Youseffi

„Jako smo zadovoljni s čitanjem u Maroku jer nam je nakon njega prišlo mnogo ljudi te iskazalo zadovoljstvo što su mogli čuti hrvatsku poeziju. Javili su se i marokanski pjesnici, kojima je žao što nema više hrvatske poezije u prijevodu na arapski i više književnih veza između dviju zemalja. Iskazali su želju da se uzajamno prevodimo, ne nužno preko francuskog jezika. Jer većina stvari iz Maroka u hrvatsku književnost dolazi na taj način. A Marokanci pišu i na arapskom i na francuskom“, govori Vanda Mikšić, nadovezujući se na činjenicu da je u nedavnoj reorganizaciji Marokanske kraljevske akademije osnovan poseban odjel za prevođenje.

Hrvatski pjesnici na francuskom

Vanda Mikšić jedna je od četiri urednice biblioteke izdavačke kuće L’Ollave, čiji je pokretač Jean De Breyne, francuski pjesnik oženjen hrvatskom likovnom umjetnicom i prevoditeljicom Martinom Kramer. Biblioteka postoji od 2012, cilj joj je sustavno praćenje hrvatskoga pjesničkog stvaralaštva. Izdavačka kuća sa sjedištem na jugu Francuske godišnje objavljuje prijevod na francuski jezik dvoje hrvatskih pjesnika, u pravilu jednog klasika iz 20. stoljeća i jednog suvremenog pjesnika. De Breyne biblioteku uređuje u suradnji s trolistom Kramer/Radić/Mikšić, a one su ujedno i prevoditeljice svih dosad objavljenih knjiga. Nakon što se naslovi objave, promoviraju se na raznim književnim sajmovima i ostalim kulturnim događanjima.

Koncert Kosjenke Turkulin i Ive Ljubičić Lukić u Marokanskoj kraljevskoj akademiji / Snimio Abdelilah El Youseffi

„Dosad smo objavili 25 knjiga. Bili smo već na pjesničkom festivalu u Sèteu, u više navrata u Parizu i Briselu, a ovo je bila prilika da ta izdanja promoviramo i u Rabatu. U prvobitnom projektu čitanja hrvatske poezije u marokanskoj prijestolnici uz Brankicu Radić, Branka Čegeca i mene trebao je biti i Miroslav Mićanović. S obzirom na to da je događaj kalendarski pomaknut za kraj godine, u konačnici ipak nije mogao biti s nama. Uz poeziju nas četvero, odlučili smo se za čitanje djela pisaca koji čine svojevrsni presjek između klasika tj. kanonskih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća, poput A. B. Šimića, Dobriše Cesarića, Jure Kaštelana, Slavka Mihalića, Anke Žagar, Andrijane Škunca, i najmlađih glasova, kao što su Ana Brnardić i Alen Brlek.

Ovaj put u izbor nisu ušli, ali ih svakako nastojimo promovirati, Sibila Petlevski, Monika Herceg, Dražen Katunarić, Igor Zidić, Nikola Šop, Zvonimir Mrkonjić…Specifičan je slučaj Vlade Kristla, koji je klasa u likovnoj umjetnosti, ali je i pisao poeziju. On je zapravo jedini nepjesnik među pjesnicima, sa sjajnom poezijom i stoga je jedini koji ima dvojezično izdanje, i na hrvatskom i na francuskom jeziku“, objašnjava Vanda Mikšić, profesorica na Zadarskom sveučilištu, ali i osobna izaslanica predsjednika Republike Hrvatske za Međunarodnu organizaciju Frankofonije.

Susret dviju kultura

Glavni tajnik Marokanske kraljevske akademije Abdeljalil Lahjomri u govoru na početku hrvatske umjetničke večeri u Rabatu napomenuo je da se ona gotovo podudara s uvrštavanjem na UNESCO-ovu liste zaštićene kulturne baštine malhuna, vrste pjevane poezije koja potječe isključivo iz muških obrtničkih krugova radničke klase u Maroku. Dodao je i da se suvremena poezija dviju zemalja odlikuje simboličnim jezikom koji je blizak nadrealizmu.

„Duboko vjerujem da će ovakvi događaji pobuditi interes mladih marokanskih doktoranda, od kojih će se neki posvetiti izučavanju Hrvatske, zemlje koja graniči i sa Zapadom i s Istokom. Zemlje katedrala, džamija i mauzoleja. Otkrit će da je poezija neizostavan dio hrvatske povijesti, još od vremena vjerskog epa Judita oca hrvatske književnosti, velikog pjesnika Marka Marulića. I da je potkraj 19. stoljeća krenulo buđenje hrvatske nacije i potraga za političkim i kulturnim identitetom.

Povijesni dio sveučilišta Al-Karaouine / Snimio Dragan Nikolić

Primjer tog buđenja bio je poslije i Miroslav Krleža, a hrvatska književnost baštini i nobelovca Ivu Andrića, koji je s pisanjem proze počeo tijekom studentskih dana u Zagrebu. Ne smijemo zaboraviti niti da je puno prije osvješćivanja značaja i snage žena i njihova položaja u društvu jedan od globalno najglasnijih književnih glasova u prošlom stoljeću bio onaj Vesne Parun, nekonformističke i neovisne u pisanju“, kazao je Abdeljalil Lahjomri i dodao da će komparativna studija književnih pokreta omogućiti zainteresiranim marokanskim znanstvenicima da otkriju i kako su u Hrvatskoj, gotovo istodobno s Marokom, književni časopisi zagovarali važnu ulogu intelektualaca unutar naših društava, kao i njihovu predanost u obnovi političkog života, umjetnosti, kulture, lingvistike ili filozofije. „Šezdesetih godina prošlog stoljeća u Maroku je to bio časopis Dahovi, koji je osnovao pjesnik Abdellatif Laâbi. U Hrvatskoj su to bili Krugovi na čelu sa Slavkom Mihalićem, ili poslije časopisi Razlog, Off ili Quorum“, nadahnuto je i zapanjujuće iscrpno dao svoj obol večeri glavni tajnik Marokanske kraljevske akademije.

Panorama Rabata, marokanske prijestolnice / Snimio Dragan Nikolić

Još početkom 2020. ta je institucija u suradnji s Veleposlanstvom RH u Rabatu organizirala studijski dan koji je pozicionirao Hrvatsku u sklopu Akademijina programa osnaživanja znanja o pojedinim zemljama, njihovoj povijesti i kulturi, kao i suvremenom društvu. Sve u svrhu produbljivanja bilateralnih veza dviju zemalja.

„Tog dana očarala su nas dokumentirana predavanja stručnjaka o arheološkom bogatstvu Dalmacije, koja su zorno dokazala bogatstvo i raznolikost hrvatske kulturne baštine. Želim naglasiti da povijesne veze Hrvatske i Maroka sežu još u 18. stoljeće i da su vezane upravo uz područje današnje Dalmacije. Predavanje profesorice sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Tatjane Paić-Vukić o rukopisima Kurana i prepisci između Dubrovačke Republike i Sultanata Maroka izazvalo je tada veliki interes, a dan je završio s koncertom Lidije Bajuk“,  dodao je Lahjomri.

Glavni tajnik Marokanske kraljevske akademije Abdeljalil Lahjomri i hrvatska veleposlanica u Maroku Jasna Mileta / Snimio Dragan Nikolić

U Državnom arhivu u Dubrovniku čuva se 28 arapskih dokumenata koji govore o odnosima Dubrovačke Republike i Sultanata Maroka. Većinom je riječ o pismima i poveljama koje su dubrovačkom Senatu, knezu i pojedinim brodskim kapetanima slali marokanski sultani, prinčevi i ministri.

„Povod za uspostavu diplomatskih odnosa dviju zemalja bila je nesigurnost plovidbe uz marokansku obalu gdje su gusari često otimali brodove, a posadu prodavali u roblje.

Dubrovačka Republika prvo se 1762. obraća osmanskom sultanu moleći ga da se kod marokanskog vladara zauzme za njezine brodove. Visoka Porta piše marokanskom sultanu da je Republika najvjerniji osmanski tributar i da se treba dobro odnositi prema njezinim brodovima. Godine 1763, nakon zapljene jednog dubrovačkog broda, Senat je u Maroko poslao dragomana Curića s darovima ne bi li ishodio vraćanje broda“, pojasnit će Tatjana Paić-Vukić prvi diplomatski kontakt Dubrovčana i alauitske dinastije, koja i danas vlada Marokom.

Povijesni zapisi svjedoče o tome da su 1765. izaslanici Dubrovačke Republike prvi put pregovarali s marokanskim sultanom o otvaranju konzulata u Maroku. No Carigrad je za to doznao i Dubrovniku, kao svom vazalu, zabranio da uspostavlja izravne odnose s nekom islamskom kraljevinom.

Duga pomorska tradicija

„Dubrovčani su se u zaštiti svojih interesa u sjevernoj Africi nerijetko oslanjali na konzule drugih država. Jedan od njih bio je mletački konzul u Maroku sa sjedištem u Tangeru, Girolamo Chiappe, kojega Senat 1790. moli da zaštiti dubrovačku trgovinu i brodove.

Sljedeće godine on kao zaštitnik brodova koji plove pod dubrovačkom zastavom dobiva darove i ovlasti da ubire pristojbe od svih brodova u vlasništvu Republike koji dolaze u Tanger radi utovara ili istovara. Pet godina poslije Senat mu daje isto pravo na teritoriju cijelog Maroka. Chiappe je imao status dubrovačkog povjerenika i otpravnika poslova. To potvrđuju i upute što ih je Senat 1794. dao Petru Bratiću, koji se spremao otputovati u Maroko kako bi sultanu odnio darove. Naloženo mu je da na bilo kakav sultanov zahtjev za otvaranjem dubrovačkog konzulata u Maroku odgovori da se Dubrovačka Republika drži starih običaja da u zemljama sjeverne Afrike nema svoje konzule, nego je zastupaju konzuli stranih zemalja, te da napomene da Dubrovčani već imaju Girolama Chiappea kao svog otpravnika poslova u Maroku.

Medina u Fezu najveća je pješačka zona na svijetu / Snimio Dragan Nikolić

U takvoj su politici i financije imale važnu ulogu. Naime, Republika je u zemljama u kojima je imala službeno imenovane konzule morala bogato darivati tamošnje vladare i činovnike“, zaključuje Tatjana Paić-Vukić, uz dodatak kako Dubrovačka Republika uz vrlo odlučan stav Senata nije Maroku plaćala godišnji tribut i da su se Dubrovčani uspješno opirali i povremenim nastojanjima marokanskih vladara da im nametnu obvezu stavljanja na raspolaganje svojih brodova.

Dugu pomorsku tradiciju Maroka brojni turisti mogu osjetiti i na Cap Spartelu, mjestu susreta Atlantskog oceana i Mediterana, 12 kilometara udaljenu od Tangera. Od 1864, kada ga je izgradio sultan Muhamed IV, ondje stoji i 326 metara visok svjetionik. Njegovo svjetlo stoljećima su tražili i brodovi Dubrovačke Republike. Arhivski dokumenti svjedoče o tome da je marokanski vladar Sidi Muhamed nekoliko puta izdao zapovijed da se oni zaplijene, a njihove posade i putnici odvode u roblje (1763, 1779. i 1780). Najveći sporovi izbijali su zbog optužbi da su se dubrovački kapetani loše odnosili prema marokanskim hodočasnicima koje su prevozili na njihovu povratku iz Meke.

Najstarije sveučilište na svijetu
s kontinuitetom djelovanja

Malo je poznato da je u rješavanju sporova s Marokancima sudjelovao i Ruđer Bošković, koji je tada živio u Parizu, te aktivno sudjelovao u diplomatskim poslovima Dubrovačke Republike. Prisutnost njezinih ljudi bilježimo, pak, i dublje u marokanskoj unutrašnjosti. Još tijekom 16. stoljeća dubrovački trgovci imali su koloniju u Fezu, a u 17. stoljeću ondje je živio i stvarao dubrovački Židov Aaron Cohen de Ragusa. Danas je taj grad najveći biser u niski četiri marokanska kraljevska grada. Njegova medina, koja se kao i cjelokupni Stari grad nalazi pod zaštitom UNESCO-a, najveća je urbana pješačka zona na svijetu. Najstariji i najočuvaniji srednjovjekovni grad arapskoga svijeta izrasta u sve popularniju svjetsku sveučilišnu prijestolnicu za učenje arapskog jezika. Ništa čudno, budući da se u Fezu nalazi i najstarije sveučilište na svijetu s kontinuiranim obrazovnim djelovanjem, Al-Karaouine (u 10. stoljeću ondje je studirao i papa Silvestar II, koji je potom u Zapadnu Europu donio arapske brojke). Zanimljivo za arapski svijet u to doba, 859. godine osnovala ga je žena, Fatima al-Fihri, kao predstavnica džamije, koja je u Al-Karaouineu nastala iste godine. U nju stane dvadesetak tisuća vjernika. Jedna je od najstarijih i najposebnijih u Maroku, a u nju smiju ući samo muslimani. Vjera je i dalje bitna odrednica marokanskog identiteta. Tim više na vrijednosti dobivaju pozitivni povijesni trenuci iz perspektive Rabata, koji također definiraju i dugoročno usmjeravaju odnose između suvremenog Maroka i današnje Hrvatske.

„Hrvatski filozof i arabist Herman Dalmatinac još u 12. stoljeću prvi put preveo je Kuran na latinski. Hrvatski sabor 1916. bio je jedan od prvih parlamenata u Europi koji je priznao islam kao vjeru (2016. obilježena je stogodišnjica priznavanja islama kao jedne od službenih vjera u Hrvatskoj), nastavno na priznavanje braka među muslimanima kao službenog braka, te ozakonjivanje prava na poučavanje islamske vjere od vrtića do srednje škole. Sve to znamo i vrednujemo“, sumira glavni tajnik Marokanske kraljevske akademije Abdeljalil Lahjomri.

Velika prisutnost
Hrvatske

„Sa zadovoljstvom mogu zaključiti da jako uspješno brendiramo Hrvatsku u Maroku. Uzimajući u obzir veličinu naše zemlje, uz moje osobne napore kao veleposlanice, Hrvatska je iznadprosječno prisutna u marokanskim medijima kada je riječ o kulturnim događajima. Na njima je često gost i marokanski ministar kulture. Sve to ne prolazi nezapaženo ni u krugovima bliskima marokanskom kralju Muhamedu VI. Ove godine Hrvatska je kao poseban gost sudjelovala i na 28. izdanju međunarodnoga filmskog festivala autorskog filma u Rabatu. U konkurenciji filmova iz četrdesetak zemalja prikazano je nekoliko hrvatskih. Na samom otvaranju, nakon mog uvodnog govora, prikazan je i promotivni film o Hrvatskoj, a poslije održan i zapažen diplomatski prijam.

Naravno, kao i diljem svijeta, Hrvatska je u Maroku ponajprije prepoznata po sportu. Svi ovdje znaju za Modrića. Na posljednjem Svjetskom prvenstvu Marokanci su otvoreno navijali za Hrvatsku u svakoj utakmici, sve do one međusobne za svjetsku broncu. Hrvatska je Marokancima zanimljiva i kao turistička destinacija, broj zahtjeva za turističkim vizama sve je veći“, podvlači veleposlanica Mileta, koja je u Rabatu već sedmu godinu, a hrvatsku kulturu sa svojim suradnicima iz Veleposlanstva brendira toliko uspješno da će vam marokanski intelektualci u nevezanom razgovoru spomenuti i Ivana Meštrovića, i Doru Pejačević, i Filmski festival u Puli…