Boris Dogan i oprema knjiga Matice hrvatske

Povijest nakladništva Matice hrvatske može se pratiti na različitim razinama, pa tako i preko vizualne komponente knjige — oblikovanja naslovnica i ovitaka ili biblioteka — odnosno onih aspekata izdanja koje potencijalni čitatelj prve primijeti. Osim inicijalnog interesa za pojedino književno i publicističko djelo, ili opus autora u cjelini, čitatelja će nerijetko upravo uspješno riješena likovna oprema vizualno zaintrigirati i potaknuti da za knjigom posegne na policama knjižara, antikvarijata ili knjižnica. Brojni urednici Matičinih izdanja tijekom 20. stoljeća itekako su bili svjesni važnosti knjižne opreme i za taj su posao redovito angažirali vodeće umjetnike svoga vremena koji su autorskim doprinosom pridonijeli visokoj kvaliteti, raznolikosti i bogatstvu vizualne prezentacije Matice hrvatske u domeni oblikovanja knjiga.

Prijateljica gospođe Maigret
Georgesa Simenona, 1966.

Bijela mačka Miriam Delly, 1971.

Dok su razdoblje do Drugoga svjetskog rata obilježili autorski doprinosi Tomislava Krizmana, Ljube Babića i Vladimira Kirina, nakon rata uz Babića s Maticom postupno i povremeno počinju surađivati i ostali protagonisti likovne scene, pripadnici nekoliko generacija i predstavnici različitih stilskih inklinacija koji će tijekom sljedećih desetljeća oblikovati brojna izdanja — od Otona Glihe, Frane Baće, Fedora Vaića, Mladena Veže do Aleksandra Srneca, Milana Vulpea, Mihajla Arsovskog, Alfreda Pala i niza drugih autora. Među umjetnicima mlađe i srednje generacije koji su periodički surađivali s Maticom hrvatskom, odnosno Nakladnim zavodom Matice hrvatske, bio je i slikar, grafičar, ilustrator, grafički dizajner i scenograf Boris Dogan (1923–1992), koji je od kraja 1950-ih oblikovao niz prepoznatljivih Matičinih naslova.

O Doganu i opremi knjiga

Boris Dogan itekako je obilježio hrvatsku umjetnost druge polovice 20. stoljeća, a iako je prvenstveno bio poznat kao slikar intenzivno se bavio i grafičkim dizajnom te tijekom plodne i duge karijere za različite naručitelje oblikovao stotinjak plakata i oko tisuću knjiga. Umjetnošću se počeo baviti tijekom Drugoga svjetskog rata te je u partizanima portretirao suborce, ali i ispisivao parole, zidne i džepne novine. Godine 1946. upisao je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti te već tijekom studija i specijalke kod Ljube Babića započeo intenzivno participirati na likovnoj sceni, izlagati na studentskim izložbama, objavljivati radove u tisku, izrađivati plakate i opremati knjige. Među prvim knjigama koje je oblikovao bila je Bajka o zlatnom pjetliću Aleksandra Sergejeviča Puškina, objavljena 1948. u izdanju Novog pokoljenja (Zagreb — Beograd), a od 1950-ih je intenzivno surađivao s brojnim nakladnicima (Zora, Epoha, Školska knjiga, Naprijed, Prosvjeta...) za koje je tijekom narednih desetljeća opremio različita pojedinačna izdanja i prepoznatljive biblioteke. Pritom je u oblikovanju ovitaka i korica knjiga simultano posezao za širokom lepezom postupaka, a nerijetko i transferom motiva iz jednog medija u drugi — od slikarstva i crteža do ilustracije i opreme knjiga. Njegovo polimorfno oblikovanje knjiga osciliralo je od uporabe pročišćenoga vizualnog leksika i fotomontaža bliskih avangardnim tendencijama do korištenja razigranim, ponekad karikaturalnim ili cifrastim crtežom koji je dobro zahvaćao karakter lika ili atmosferu ocrtanu u tekstu. Nerijetko je geometrijske oblike naglašena kolorita kombinirao s ekspresivno ili materički tretiranom površinom na način blizak nadrealističkoj i enformelističkoj poetici, a posezao je i za stiliziranim ili minucioznim, realističkim crtežom te nizom drugih rješenja.

Zeleni dječak Josipa Barkovića, 1960.

Herzog Saula Bellowa, 1966.

Boris Dogan suradnju s Maticom hrvatskom započeo je potkraj 1950-ih, a knjige koje je oblikovao u novim, ponovljenim ili proširenim izdanjima izlazile su do 1980-ih. Tijekom toga dugog razdoblja za Maticu je opremio više od pedeset knjiga hrvatskih i inozemnih autora — od publicistike, leksikona i antologija do zbirki poezije, djela kanonske književnosti, ali i nizova kriminalističkih i ljubavnih romana koji su izlazili u popularnim bibliotekama kojima je Matica nastojala proširiti krug čitatelja. Njegov angažman bio je posebno aktivan od sredine 1960-ih do ranih 1970-ih, odnosno u vrijeme kada je glavni urednik Matičinih izdanja bio Vlatko Pavletić.

Već su na naslovnici i u ilustracijama „pripovijetki za očeve i djecu“ Zeleni dječak Josipa Barkovića, koje su 1960. izašle u Omladinskoj knjižnici, uočljivi pojedini motivi i postupci koje je Dogan često primjenjivao u oblikovanju knjiga. Dok je u ilustracijama prikazao niz fantastičkih scena i pejzaža slikarskih kvaliteta, na dojmljivoj naslovnici s plošnim, stiliziranim zelenim likom i žutim mjesecom uklopljenima u materički tretiran ambijent koristio se motivom kruga/mjeseca koji je za Dogana imao posebno simboličko značenje i kontinuirano se pojavljivao u njegovu slikarstvu, ilustraciji, plakatima i na naslovnicama knjiga.

Oblikovanje izdanja Matice hrvatske

Posebno mjesto u Doganovoj suradnji s Maticom zauzima oblikovanje korica i ovitaka Integralne biblioteke poezije Arion koju je pokrenuo Pavletić, a izlazila je od sredine 1960-ih i u okviru koje su objavljene zbirke odabrane poezije istaknutih inozemnih i domaćih pjesnika popraćene različitim slikovnim prilozima i gramofonskom pločom koja je sadržavala zvučni zapis interpreta ili glas samih pjesnika. Dogan je tijekom 1960-ih i 1970-ih likovno opremio niz naslova u kojima je posegnuo za različitim pristupima — od nadrealno-fantastičkih ili asocijativnih ambijenata (Pjesma nad pjesmama, Sergej Jesenjin, Frederico García Lorca, Dobriša Cesarić), simplificiranih ili dinamiziranih naslovnica ispunjenih multipliciranim uzorcima geometrijske ili florealne provenijencije (Dragutin Domjanić, Dragutin Tadijanović) do prikaza motiva koji su geografski povezani s pjesnikom ili temom (Charles Baudelaire, Petar Preradović) ili sugeriraju vizualnu estetiku blisku autoru (Vladimir Majakovski).

Prsten Dragutina Tadijanovića, 1970.

Umro od ljubavi Federica Garcíje Lorce, 1971.

U oblikovanju naslovnica pojedinačnih romana uspostavljao je vizualne poveznice s narativnim okosnicama djela, prikazivao glavne likove ili na sebi svojstven način interpretirao temeljni ton ili atmosferu teksta te se pritom koristio fotografijom ili kolorističkim naglascima, kao primjerice u ovicima za romane Doživljaji dobrog vojaka Švejka za Svjetskog rata Jaroslava Hašeka (1965) ili Herzog Saula Bellowa (1966). Tijekom 1960-ih opremio je niz Matičinih publikacija različitog profila i izvanrednih izdanja — od različitih antologija i leksikona (npr. Filozofijski rječnik, 1965) do publicistike (Franjo Tuđman, Velike ideje i mali narodi, 1969, 1970).

U onodobnim popularnim bibliotekama koristio je oblikovanje koje je korespondiralo s tipom literature — od fotomontaže, pomaknutih raznobojnih kvadrata i kombinatorike vizualnih elemenata u seriji kriminalističkih romana Georgesa Simenona (Biblioteka Kiosk, 1966) do dopadljivih crteža unutar dekorativnih okvira u nizu ljubavnih romana Miriam Delly ili Hedwig Courths-Mahler (Knjižnica pučkih romana, 1971–1973). Varijacije u definiranoj strukturi pojedine biblioteke postizao je na različite načine — izmjenom slikovnih dijelova u četiri knjige Odabranih djela Mirka Božića (1970), odnosno kolorističkim pomacima u grafičkim elementima i tipografiji u nizu izdanja u sklopu biblioteke Suvremeni hrvatski pisci (od 1970). U suizdanju Nakladnog zavoda MH i Sveučilišne naklade Liber, odnosno SNL-a, od 1974. do 1981. kao divot-izdanja objavljena su djela trojice velikana talijanske književnosti (Petrarce, Dantea i Boccaccia), gdje je Dogan oblikovao naslovnice na kojima se umnožavanjem stiliziranih profilnih portreta književnika sugeriralo značenje publikacije.

Knjige koje su za Maticu hrvatsku oblikovali Boris Dogan, ali i njegovi brojni suvremenici, obilježile su svakodnevicu poslijeratnih desetljeća te pridonijele visokoj razini Matičinih izdanja odražavajući s jedne strane karakter institucije, a s druge duh vremena. Ostaje nada da će se Matica hrvatska u budućnosti češće vratiti na inicijalne postavke koje su tijekom 20. stoljeća bile utkane u izdavačku politiku te istaknute institucije te u oblikovanju budućih izdanja obnoviti provjerenu i uspješnu praksu angažmana suvremenih umjetnika i/ili grafičkih dizajnera. Oni bi sasvim sigurno suvremenim leksikom i poigravanjem s vizualnom komponentom izdanja Maticu vratili u krug nakladnika koji veliku pozornost posvećuju ne samo izboru naslova nego i njihovoj opremi, kao što je to uostalom i bilo kad su knjige i biblioteke Matice hrvatske oblikovali Boris Dogan i ostali istaknuti autori poput Tomislava Krizmana, Ljube Babića, Aleksandra Srneca, Alfreda Pala i mnogih drugih.