Život u oblacima

U teškom, burnom i neizvjesnom vremenu u kojem živimo književnost i kultura postaju ključne, ne samo zbog očuvanja duhovnih, identitetskih i općenito civilizacijskih vrijednosti, niti samo u krajnjem smislu spašavanja ljudskosti i humanizma kao najveće vrijednosti za sebe. One su nužne i kao mogućnost bijega, kao eskapistički ventil koji nam omogućava otkrivanje nekih drugih, drukčijih, nepoznatih i izmaštanih svjetova u kojima se možemo barem na neko vrijeme skriti. Izdanja koja nas obogaćuju i oplemenjuju, bilo da je posrijedi neka proza, poezija, drama ili strip, tada postaju naši suputnici kroz život, naši smjerokazi i svjetionici, one dragocjene niti vodilje zahvaljujući kojima se ponekad doslovce možemo spasiti, sabrati i biti ljudi.

Svečano otvaranje 29. Sa(n)jma knjige u Istri / Snimila Matija Šćulac

Otprilike tim idejama vodila se Magdalena Vodopija, direktorica Sa(n)jma knjige u Istri, u osmišljavanju i koncipiranju njegova 29. izdanja, koje je u uobičajenom terminu potkraj studenog i početkom prosinca i ove godine održano u Puli. Kako je istaknula u svojevrsnoj programskoj knjižici festivala, upravo spomenuta mogućnost bijega i življenja paralelnih života bila je itekako važna ne samo za opstanak festivala koji će dogodine zaokružiti tri desetljeća postojanja nego i u pripremanju njegova ovogodišnjeg izdanja. Eskapizam koji nam je danas i ovdje iznimno dragocjen tako je bio zaslužan i za središnju temu festivala Život u oblacima. Ne samo u konvencionalno shvaćenim oblacima mašte, na koje se na festivalskom plakatu koji je izradio dizajner Matko Plovanić sanjarski pada, nego i u oblačićima koji su amblematski za medij i umjetnost stripa. Deveta umjetnost i oni koji je stvaraju tako su postali simbol i opredmećenje glavne teme.

U stripu se doslovce živi u oblacima, preciznije u oblačićima ili filakterima, kojima (anti)junakinje i (anti)junaci izražavaju svoje misli i osjećaje, pa se strip kao tema sa svim svojim osobinama i osobitostima jednostavno nametnuo sam od sebe. Najpoznatiji gost festivala bio je talijanski majstor stripa Milo Manara, veliki umjetnik iza kojeg je gotovo šest desetljeća stvaralaštva u kojem je surađivao i s Hugom Prattom, Federicom Fellinijem, Pedrom Almodóvarom i Alejandrom Jodorowskim. On je na Sa(n)jmu predstavio zasad samo talijansko izdanje svoga novog stripa, prvi nastavak dvodijelne adaptacije Ecova Imena ruže, a osim što je svečano otvorio festival, te što je u prepunom atriju Doma hrvatskih branitelja pred oduševljenim posjetiteljima nacrtao senzualnu djevojku kao jedan od svojih arhetipskih motiva, u prekrasnom ambijentu muzejsko-galerijskog prostora Sveta srca otvorena je izložba njegovih radova naslovljena Milo Manara: između stripa, literature i filma.

Velikan talijanskog stripa Milo Manara
u druženju s posjetiteljima / Snimila Matija Šćulac

Nepresušnim izvorom detalja iz života kultnoga čileanskog umjetnika Alejandra Jodorowskog, filmskog i stripovskog scenarista, redatelja, pisca, glazbenika i duhovnog učitelja, kao i anegdota o njemu, pokazao se još jedan festivalski gost, ugledni crtač stripova Zoran Janjetov. On za sebe kaže da su mu se ostvarili snovi, što je razumljivo jer je u radu na kultnom serijalu o Inkalu i Johnu Difoolu naslijedio velikoga Jeana Girauda Moebiusa, prema scenarijima Jodorowskog. Dok je Janjetov na festivalu predstavio integralno hrvatsko izdanje šestodijelnog serijala Prije Inkala, osebujni Danijel Žeželj promovirao je svoju novu grafičku novelu Kao pas. To ostvarenje najvećim je dijelom nadahnuto pripoviješću Umjetnik u gladovanju Franza Kafke, što je i naslov izložbe ciklusa Žeželjevih radova otvorene u Galeriji Makina, dok je sam autor s posjetiteljima razgovarao o Kafki kao uvijek intrigantnu autoru i trajnom izvoru inspiracije. Izuzetno posjećena bila su i festivalska druženja s Dubravkom Matakovićem, još jednim kultnim domaćim stripašem, koji je također otvorio izložbu svojih radova, te se i ovom prilikom pokazao kao vrlo duhovita osoba koja publiku ne nasmijava samo naglašeno pomaknutim junacima svojih stripova i njihovim šašavim dogodovštinama.

Iako je najavljeni gost Tariq Ali naposljetku zbog bolesti otkazao dolazak, koji se željno iščekivao i zbog jasnih i britkih stavova koje britansko-pakistanski filozof ima o svemu, pa tako i o aktualnom ratu Izraela i Hamasa, atraktivnih domaćih i stranih gostiju nije nedostajalo. Nova prozna izdanja domaćih i ponekog inozemnog autora i autorice i ovaj su put bila u žarištu. Kristian Novak predstavio je sjajni novi roman Slučaj vlastite pogibelji, u kojem se na angažiran način kombinacijom proze i scenarija za potencijalni film ponovo pozabavio neuralgičnim pitanjima društva, od korupcije i načina na koje se shvaćaju zakon i moral, preko spremnosti pojedinaca da se suprotstave sustavu kakav on već jest, do univerzalnih tema slobode, ljubavi i odanosti. Magdalena Blažević promovirala je svoj drugi roman, naslova Sezona berbe, u kojem donosi vremenski skokovitu priču o dvjema ženama, majci i kćeri formiranima i definiranim ratnim traumama. Tom storijom autorica se na superioran način, istovremeno kroz tragiku i romantiku, posvetila stalnim motivima osamljenosti, gubitka, sjećanja, sjete, prolaznosti, propadanja... na iznimno liričan način, toliko sugestivno da čitatelj biva obuzet bojama, mirisima i zvukovima.

Ozren Žunec velik je broj posjetitelja privukao predstavljajući knjigu Gutaljinščik, u kojoj je usporedbom fikcijskog škotskog kralja Macbetha iz Shakespeareove tragedije sa sovjetskim diktatorom Staljinom pokušao proniknuti u logiku najkrvavije svjetske diktature. Izvrsno posjećen i sjajno osmišljen bio je i program Histrokozmos, novi „sa(n)jam u sa(n)jmu“ s temom Saga o vinu, u kojem su sudionici uz osvrt na kultnu knjižicu Filozofija vina Béle Hamvasa nadahnuto i duhovito govorili o odnosu „božanskog nektara“ i književnosti, ali svakako ne i samo o tome. U tom smislu i ovaj osvrt na pulski književni festival možemo završiti podižući čašu i nazdravljajući njegovu sljedećem, jubilarnom 30. izdanju.