Volontiranjem do boljeg društva

Katarina je profesorica hrvatskoga jezika u srednjoj školi u gradu prosječne veličine. Uz nastavu, bavi se izučavanjem zavičajne prošlosti i podupire pjesnike svoga kraja. Slobodno vrijeme provodi stvarajući projekte i okupljajući rodoljubnu zajednicu. Sve to radi iz uvjerenja. Katarina je gorda matičarka i ulaže svoje kvalitete, znanje, vještine i volju u razvoj svog ogranka Matice hrvatske.

Rečena Katarina osmišljen je lik, ali ne i izmišljen. Mnoštvo matičara su volonteri koji svoje slobodno vrijeme daju nečemu što smatraju vrijednim za svoj osobni rast, ali i za razvitak domovine. Oni su volonteri – dobrovoljci koji „dobrom voljom“ pridonose Matici hrvatskoj da ostane vodeća hrvatska kulturna ustanova. Koja je snaga volonterstva, pokazuje i prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku. Njega je predložila Matica hrvatska, a stručni odbor koji je radio na Zakonu potrošio je mnoge sate i energiju kako bi taj prijedlog izašao na svjetlo dana. Svi su to odradili bez novčane naknade. A takav, ponekad i samozatajan rad, odlika je mnogih matičara u ograncima i odjelima Matice hrvatske.

Gdje ljudi najviše volontiraju? / Izradio Marko Picek / PIXSELL

Dobrobiti volontiranja

Mnoštvo je nedoumica o tome što su zapravo volonteri i kako se doživljavaju. Volontiranjem se smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge i aktivnosti za dobrobit druge osobe ili zajednice, a obavljaju ih osobe na način predviđen Zakonom o volonterstvu, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi. Jedna od poznatijih dobrobiti volontiranja jest utjecaj na zajednicu. Neplaćeni volonteri često su ljepilo koje drži zajednicu na okupu. Volontiranje omogućuje povezivanje sa zajednicom i unapređivanje životne okoline. Čak i pomoć u najmanjim zadacima može stvarno promijeniti živote ljudi, životinja i organizacija u potrebi. A volontiranje je dvosmjerna ulica: može koristiti vama i vašoj obitelji jednako kao i cilju kojem ste odlučili pomoći. Posvećivanje vremena kao volontera pomaže vam da steknete nove prijatelje, proširite mrežu i poboljšate društvene vještine.

Uostalom, volontiranje je izvrstan način za upoznavanje novih ljudi. Volontiranje također jača veze sa zajednicom i širi mrežu podrške, približava ljude sa zajedničkim interesima, aktivira resurse iz susjedstva te ispunjava zabavnim djelatnostima. Volontiranje povećava društvene vještine i kvalitetu međuljudskih odnosa. Dok su neki ljudi prirodno otvoreni, drugi su sramežljivi i teško im je upoznati nove ljude. Volontiranje vam daje priliku da vježbate i razvijate svoje društvene vještine u redovitim susretima s grupom ljudi zajedničkih interesa. Njima u čast postoji Međunarodni dan volontera, koji se obilježava 5. prosinca svake godine. Započeo je kao međunarodno obilježavanje koje je odredila Opća skupština Ujedinjenih naroda 1985. To je dan kada se odaje priznanje volonterima i promiče duh volonterstva na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Tijekom godina taj se dan razvio i postao veći događaj nego prije. Volonteri sve više pronalaze nove načine za promišljanje svoga rada u prigodi Međunarodnog dana volontera. Kombiniranjem potpore Ujedinjenih naroda s mandatom na lokalnoj razini, dana je jedinstvena prilika za ljude i organizacije koje uključuju volontere da rade s vladinim agencijama, neprofitnim institucijama, grupama u zajednici, akademskom zajednicom i privatnim sektorom – kako bi se što dalje utkale vrijednosti suosjećanje i solidarnost.

Više volontera u manjim sredinama

Prema podacima koje prikuplja Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, u Hrvatskoj je u 2022. zabilježen porast broja prijavljenih volontera za sedam posto, pri čemu je 63.725 volontera odradilo 3.236.883,5 volonterskih sati za ukupno 1720 organizatora volontiranja, čime se broj volontera gotovo vratio na razinu iz pretpandemijske 2019, kada je zabilježen najveći broj volontera otkako se vode službene statistike (64.280). Unatoč tom porastu udio građana uključenih u formalne i neformalne oblike volontiranja u Hrvatskoj (9,7%), naša zemlja dosta zaostaje za europskim prosjekom (19,3%), pri čemu je Hrvatska slična drugim državama europskog juga (npr. Španjolska: 10,7%) i većini bivših socijalističkih država (npr. Slovačka: 8,3%), dok se znatno razlikuje u odnosu na nordijske zemlje (npr. Finska: 34,1%).

U istraživanju o mladim volonterima koje su prošle godine proveli zadarski sociolozi Željka Tonković, Sven Marcelić i Krešimir Krolo, ustanovljeno je da mlade volontere ponajviše motiviraju intrinzični i altruistički motivi, dok su instrumentalni motivi poput razvoja profesionalnih vještina i napredovanja u karijeri od sporedne važnosti. Volonteri srednjoškolske dobi i mladi koji često pohađaju vjerske obrede češće se upuštaju u volontiranje radi uspostavljanja društvenih odnosa. Motiv razumijevanja i pomaganja zastupljeniji je kod osoba ženskog spola, ispitanika koji imaju zadovoljene materijalne potrebe te onih koji postižu više vrijednosti na skali europskih vrijednosti i skali solidarnosti s ranjivim društvenim skupinama.

Zanimljivo je da zadarski sociolozi upozoravaju na veličinu grada kao važan čimbenik motiva za volontiranje. Veliki su gradovi povezani sa zadovoljstvom mladih kulturnom ponudom, dok se volontiranje u tom slučaju može barem dijelom promatrati kao supstitut za jaču institucionalnu podršku. Manji gradovi znatno su aktivniji što se tiče volonterstva, a to se svakako odnosi i na Maticu hrvatsku. Pregledom stranica Vijenca posvećenim aktivnostima ogranaka Matice hrvatske primjetno je da se velik broj djelovanja odvija u gradovima srednje i male veličine, daleko više od rada u, primjerice, Rijeci, Splitu ili Osijeku. Zagreb, kao Središnjica, ima zasebne aktivnosti, ali to se ne odražava u drugim trima gradovima. Spomenuto sociološko istraživanje ukazuje da u manjim sredinama Crkva služi kao neposredni generator međusobne povezanosti i umrežavanja, kako na individualnoj, tako i na široj društvenoj razini, uključivanjem pojedinaca u volonterske aktivnosti usmjerene prema osnaživanju kohezije i solidarnosti unutar (vjerske) zajednice, no to podjednako čine i ogranci Matice hrvatske, kao i srodnih organizacija (npr. Čakavski sabor) ili amaterskih sportskih udruženja poput planinarskih klubova i lovačkih društava.

Autori istraživanja također naglašavaju da se ne može u istu kategoriju staviti „volonterski“ rad u političkim strankama jer njihov „aktivistički kapital“ nije razvijen te onda nema ni potencijalnu moć objašnjenja volonterske motivacije. Drugo, volonterska je motivacija usmjerena prema pomaganju u zajednici koje je lišeno političko-ideološkog naboja, dok je dio čestica u skali političke participacije usmjeren na različite oblike političke borbe.

Prava i obveze volontera

U Hrvatskoj djeluje niz volonterskih centara, kontaktnih točaka koje povezuju, podržavaju, osnažuju građane i organizacije koji žele volontiranjem izgrađivati sebe i svoje zajednice te pridonijeti rješavanju konkretnih problema i potreba u društvu. Primarni su korisnici volonterskih centara volonteri i organizatori volontiranja. Povezani su u Hrvatski centar za razvoj volonterstva, koji ima i velike akcije pozivanja na volonterstvo. Iz Centra poručuju: „Hrvatski centar za razvoj volonterstva javnu manifestaciju Hrvatska volontira provodi od 2011. godine, sa željom da ukažemo na značaj volontiranja za razvoj suvremenog društva u kojem svaki pojedinac ima pravo i odgovornost dati svoj doprinos i u kojem se takav doprinos cijeni. Kako bismo istaknuli potencijal za društveni razvoj koji se oslobađa volontiranjem kada se povežu građani i organizacije iz civilnog, javnog i poslovnog sektora, ovom manifestacijom nastojimo potaknuti što veći broj građana i organizacija iz cijele Hrvatske na uključivanje u različite društveno korisne aktivnosti i time promovirati vrijednost volontiranja kao građansku vrlinu i naviku srca.“ Ove godine manifestacija je provedena između 17. i 20. svibnja, u suradnji s nizom vladinih i nevladinih partnera.

Osim manjka volontera, mreže volonterskih centara upozoravaju i na manjak znanja o volonterskim pravima i obvezama. Malo tko ima volontersku knjižicu, iako odrađuje volonterski posao. „Volonterska knjižica je zbir potvrda o volontiranju. Omogućava bilježenje više raznolikih volonterskih iskustava u jedan dokument odnosno knjižicu. Sadrži sve podatke kao i potvrda, a ima predviđeno mjesto i za upis edukacija vezanih uz volontiranje“, poručuju iz udruge Institut, koja se bavi zaštitom beskućnika i integracijom nekadašnjih ovisnika. Osim toga, volonterstvo se određuje pravilnikom, ugovorom, kao i organizacijom obrazovnog tečaja za volontere. Sve to omogućuje skladan razvoj volonterstva, kao i dobrobit organizacijama i cjelokupnom društvu.