Soneti u plamenu ili dramatski zov pjesme

„Mnogo toga smo zajedno voljeli, / ali na tvojem prozoru nije zasjalo / svjetlo kada je moja osamljenost / dodirnula tvoju.“

(Ljubav Tereze di Mon)

Čuvena izraelska pjesnikinja Lea Goldberg (1911–1970) napisala je ovu dramatski intoniranu pjesmu u kojoj je žudnja za ljubavlju sudbonosna. Legendarna je to storija o Terezi di Mon, francuskoj aristokratkinji koja je potkraj 17. stoljeća živjela u okolici Avignona u Provansi. Psihički habitus i afektivni prostori te nadasve ljubavne pjesme govore nam o egzistencijalnoj katarzi koja je nadahnula pjesnikinju Leu Goldberg. Ljubav Tereze di Mon osmišljava sintezu žaljenja prizivajući dramu promašenoga života. Naime, Tereza di Mon zaljubila se kao četrdesetogodišnjakinja u mladoga Talijana, učitelja svojih sinova, i kad je on otišao svojim putem, Tereza di Mon spalila je 41 sonet posvećen mladiću i odabrala samotnički život u samostanu. Ti soneti u plamenu obuzeli su stvaralačku imaginaciju Lee Goldberg učinivši tu pjesmu najpoznatijom u opusu pjesnikinje. Simbolika naslova zbirke Riječi kao pepeo promišljena je poetika riječi koje su nestale u plamenu. To je sjećanje i priziv nestalih, pokopanih emocija koje nisu zaboravljene. Pjesme skupljene u spomenutoj knjizi iznad su svakodnevnog života te izriču diskretnu patnju i strah od zaborava.

Izraelska pjesnikinja
Lea Goldberg,
1946.  / Izvor Wikimedia

U pjesmama Lee Goldberg zbiva se čudo iznenadnih asocijacija: „Kazaljke poput podignutih i / začuđenih obrva pitaju: Tko si ti? Ti? Zar nisi htjela tupim zubima / grickati sutrašnju tugu?“ (Dimni koluti).

Lea Goldberg rođena je u ruskom Kalinjingradu (nekadašnje područje istočne Pruske). Odrastala je u Litvi, a 1935. odlazi s majkom u Palestinu. Njezino djetinjstvo i mladost prožeti su teškoćama. Poznato je da piše pjesme od dvanaeste godine. Njezin se suosjećajni senzibilitet priklanja židovskoj tradiciji. U teško vrijeme Drugoga svjetskog rata duboko osjeća tragediju svoga židovskog naroda. Stvarnost u svijetu bez milosrđa budi strah i tragičnost obiteljskih trauma: „U suznim sjećanjima / sja gubitak koji se ne može nadoknaditi. / Otišla sam u drugu zemlju, / vjetrovi su izbrisali moje tragove.“ (Završetak).

Pjesnikinja Lea Goldberg najsamotnija je poetska ličnost. Njezina žudnja za ljubavlju i kreativna opsesija tišinom esencijalne su teme njezine poetike. Stvaralačka imaginacija otvara nove poetske prostore, promiče produženu snagu sjećanja koje fascinira: „Moja ranjena i nijema ljubav. / Kako jedna jedina ptica / može nositi čitavo nebo.“ (Na jeruzalemskim brdima).

Posebnost ovoga dobrodošlog izbora pjesama izraelske pjesnikinje Lee Goldberg, koji je sačinila urednica i pjesnikinja Jasminka Domaš, paralelne su pjesme otisnute na hebrejskom jeziku. Naravno, s dužnim poštovanjem treba spomenuti i prevoditeljicu s hebrejskog Sanju Makek.

Nadahnuti uvod u knjizi pjesama Riječi kao pepeo, pod naslovom Lea Goldberg – pjesnikinja koja je utjecala na tijek izraelske moderne poezije, potpisao je Ilan Mor, veleposlanik Države Izrael u Hrvatskoj u razdoblju od 2019. do 2022. godine.