Prophet Song kao upozorenje na sve čega se treba čuvati

Irski pisac Paul Lynch (1977) ostaje neraskidivo povezan s londonskim Old Billingsgateom nakon što je 26. studenog, u preuređenom prostoru viktorijanske tržnice ribom, njegovom petom romanu, Prophet Song, dodijeljeno jedno od najuglednijih književnih priznanja, nagrada Booker.

Pobjeda distopijskog romana o društvu u raspadu koje malo kome više znači dom i svoje članove tjera u izbjeglištvo, smještena u Irsku neposredne budućnosti, dolazi istovremeno s masovnim dablinskim prosvjedima nakon što je stanovnike irske prijestolnice ranije tog tjedna potresao krvavi napad nožem. Stoga i autorovu izjavu kako „s iznimnim zadovoljstvom nagradu odnosi kući u Irsku“ valja lišiti uobičajene formalne uljuđenosti i promatrati u duhu vremena.

Pisan bez političke motivacije, nagrađeni roman odašilje snažnu, aktualnu i bezvremensku poruku / Snimio David Parry / Booker Prize

Autor će, nakon ceremonije, izjaviti i da su ga tragični događaji zapanjili i podsjetili da „takva vrsta energije uvijek kola ispod površine“, no i da to djelo – priču o obitelji Stack, gdje glava obitelji, majka Eilish, pokušava spasiti i unatoč vladajućoj totalitarističkoj desničarskoj stranci na ispravan put izvesti četvero djece – nije pisao s namjerom da bude upozorenje. „Htio sam prenijeti poruku o bezvremenosti događaja koje ovdje opisujem, oni se, neovisno o mjestu i vremenu, ponavljaju otkad je čovječanstva i možda bismo trebali produbiti i proširiti spektar vlastitih odgovora na takvu vrstu ideja.“ Premda se uporno odbija odrediti kao „politički pisac“, Lynch ne poriče da mu je, kao stvarnosno utemeljenje fikcije, poslužio građanski rat u Siriji, a britanski kritičari ne propuštaju napomenuti da „romanom odzvanja nasilje iz Palestine, Ukrajine i Sirije kao i iskustva svih koji bježe iz ratom razorenih zemalja.“

Na autorovo bavljenje nekima od najvećih problema suvremenog trenutka osvrnula se i predsjednica ovogodišnjega sudačkog odbora, kanadska književnica Esi Edguyan, kazavši kako su se suci, u nekom trenutku šestosatne rasprave o pobjedničkom naslovu, bavili i Lynchovom aktualnošću. „Kako bilo, aktualnost nije razlog što smo Bookerom nagradili Prophet Song. Suci su jednostavno osjetili da je riječ o majstorskom djelu istinski izvrsne fikcije jer kao suci i tražimo nešto što ćemo u dubini bića prepoznati kao dobru književnost. A Paul Lynch pokazao nam je da su različiti svjetovi koje pisci stvaraju nužni za stjecanje osjećaja cjeline u našem svijetu. Tražili smo pobjednika koji će nam prikazati aktualan trenutak, ali i vještinu i sposobnost da ga nadvlada. Tražili smo roman koji će nas podsjetiti da smo više od sebe samih, da nam pokaže što vrijedi spasiti.“

Peti je to put da žiri nagrađuje irskog autora i drugi zaredom, nakon prošlogodišnjeg trijumfa The Seven Moons of Maali Almeida šrilankanskog pisca Shehana Karunatilake, da nagradu odnosi djelo distopijske fikcije obojeno političkim. Uz Lyncha, bivšeg filmskog kritičara irskih novina Sunday Tribune, u finalu ovogodišnjeg Bookera našli su se i Paul Murray (The Bee String), Sarah Bernstein (Study for Obedience), Jonathan Escoffery (If I Survive You), Chetna Maroo (Western Lane) i Paul Harding (The Other Eden).

Kao čitatelji, možemo se samo nadati da će Bookerov utjecaj biti dovoljan da se za bar nekog od finalista pronađe mjesto u izdavačkim planovima domaćih nakladnika.