Odlazak kneza Schwarzenberga

Potkraj studenoga preminuo je Henry Kissinger, dugogodišnji šef američke diplomacije o kojem je u ovoj kolumni bilo riječi prije pola godine, u povodu njegova stotog rođendana. Kissingerov odlazak popratili su i hrvatski mediji. Uz nekoliko zanimljivih analiza s posebnim naglaskom na njegov utjecaj na naše susjedstvo, na domaći medijski prostor preslikale su se i kontroverze oko Kissingerova lika, što nije bilo neočekivano.

U našim novinama nije pak bilo odjeka o odlasku drugoga barda diplomacije, ali u srednjoeuropskim razmjerima. Dva tjedna prije Henryja Kissingera preminuo je Karel Schwarzenberg, političar i javni djelatnik koji je sebe nazivao „šumarom i gostioničarem“, a svoju nacionalnu pripadnost definirao kao „srednjoeuropsku s češkom i švicarskom putovnicom“.

Plakat filma Moj otac, knez

Ipak, unatoč vlastitu šarmantnom opisu, povijest će Karela Schwarzenberga upamtiti kao češkog ministra vanjskih poslova u dvama navratima, od 2007. do 2009. i od 2010. do 2013. – prvi put u mandatu premijera Mireka Topoláneka, a drugi put pod Petrom Nečasom. Iste godine kada je prestao biti šef diplomacije kandidirao se na češkim predsjedničkim izborima, na kojima je osvojio drugo mjesto. U trenutku kada nije postao češki predsjednik Karel Schwarzenberg bio je već u 76. godini života, pa je polagano napuštanje političke arene bio logičan potez. Ipak, do svoje 84. godine ostao je aktivan kao zastupnik u Donjem domu Češkog parlamenta.

Spoj visoke diplomacije i brige o šumama odaje da Schwarzenberg nije bio standardan političar koji se do ministarskog položaja uspeo višedesetljetnim radom u stranci ili u državnim administrativnim strukturama. Karel Schwarzenberg bio je potomak jedne od najmoćnijih europskih plemićkih loza, koja je stoljećima bila prisutna u samu vrhu Austrijskog Carstva. Njegov predak Karl Philipp vodio je 1813. ujedinjene savezničke trupe u Bitci naroda, u kojoj je kod Leipziga poražena francuska vojska, kako bi poslije postao austrijski veleposlanik u Petrogradu i Parizu. S vremenom je nastala izreka da uz svakog Habsburgovca stoji jedan Schwarzenberg. Kada je 1852. umro Felix von Schwarzenberg, ministar dvora s ovlastima današnjeg ministra unutarnjih poslova, mladi car Franjo Josip I. zapisao je da će od tada još više poslova morati osobno obavljati, jer se ni na koga ne može osloniti kao na pokojnog ministra. Karizmatični Karel Schwarzenberg upio je generacijsko iskustvo, pa ne iznenađuje da ga je posljednji čehoslovački i prvi češki predsjednik Václav Havel još 1990. odabrao za šefa kabineta. Bio je to kraj jednoga razdoblja u životu sredovječnog plemića i početak drugoga. Spomenimo i da je u jednoj od zgrada Schwarzenbergovih u Pragu danas smještena Knjižnica Václava Havela.

No davno prije nego što je dospio u vode visoke politike Karel Schwarzenberg morao je kao mladić nakon dolaska komunista na vlast 1948. napustiti rodni Prag. Svoje je sazrijevanje opisao riječima da se počeo baviti politikom kada se ona počela baviti njime. Studije prava i šumarstva u Austriji i Njemačkoj nije okončao jer se zarana uhvatio gospodarenja brojnim obiteljskim posjedima. Nakon uglavnom aktivističke faze, osobito od 1968. i gušenja Praškog proljeća, politikom se aktivnije počeo baviti poslije Baršunaste revolucije u Čehoslovačkoj 1989. Osim ministarskih mandata i iskustva u uredu premijera, bio je u više navrata na mjestu parlamentarnog zastupnika – posljednji mandat završio mu je samo dvije godine prije smrti. U pauzama od visokih funkcija i dalje se brinuo o imanjima, uglavnom šumama, i restoranima u obiteljskom vlasništvu. U maniri svojih predaka služio se isključivo nalivperom, a zaštitni znak postala mu je lula – otprilike kao što se njemački kancelar iz sedamdesetih i osamdesetih godina Helmut Schmidt često viđao s cigaretom, pa i u prostorima u kojima je pušenje bilo strogo zabranjeno.

Karel Schwarzenberg bio je demokršćanin prilično liberalnih pogleda, posebno u starijoj dobi. Kao mladić bio je član Austrijske narodne stranke, u češku vladu dospio je kao kandidat Zelenih, a na koncu je bio aktivan u stranci desnog centra Top 09, u osnivanju koje je 2009. i sam sudjelovao. Bio je zagovornik europske integracije, ali je pritom naglašavao da treba pripaziti na razinu do koje ona previše utječe na suverenost država članica.

Schwarzenberg je upamćen po prilično nerazgovijetnu govoru, što se očitovalo na svakom od nekoliko jezika kojima je, inače, odlično vladao. Jednom je prilikom u Europskom parlamentu održao govor na njemačkom jeziku, u kojem je stanje u jednoj afričkoj državi ocijenio kao „keine Katastrophe“, što je njemački tisak prenio kao – „eine Katastrophe“. Tek nakon sutrašnjeg demantija postalo je jasno da je Schwarzenberg stanje u zemlji nije ocijenio katastrofičnim. Ali vremešni političar govornu je manu vješto pretočio u svoju korist. Jedan od njegovih slogana glasio je: „Ponekad me se ne razumije, ali su moji stavovi jasni.“ Na sličan se način snašao i kada su mediji otkrili da je zadrijemao na mjestu na kojima se to od njega ne bi očekivalo. „Dok oni pričaju gluposti, ja spavam“, glasio je drugi Schwarzenbergov slogan, koji su češki mediji ocijenili kao najbolji u predizbornoj areni te godine.

Karel Schwarzenberg dva puta se ženio, i to oba puta istom ženom. Njegov privatni život dospio je u fokus javnosti na način na koji vjerojatno nije mogao ni zamisliti. Sluteći da se njezinu ocu polako približava kraj, njegova kći, filmska redateljica Lila Morgan, dala mu je za 85. rođendan neobičan dar. Tijekom pet godina snimala je njihove razgovore, koje je uobličila u dokumentarni film Moj otac, knez podnaslova Kćerina perspektiva. Film premijerno prikazan prošle godine trebao je biti portret Karela Schwarzenberga, ali se tijekom procesa snimanja nametnula malo drukčija tema – odnos oca i kćeri. Film je postao zanimljiva priča o susretu staroga i novoga svijeta, aristokratske loze u kojoj su upamćena uglavnom muška imena i umjetnice, visokog političara i redateljice s iskustvom konzumacije droge, oca koji u naponu snaga nije imao previše vremena za obitelj i kćeri koja je baš tada bila u osjetljivim godinama. Unatoč svemu, topao film odličan je uvod za sve koji žele doznati više o bivšem šefu češke diplomacije, ali i općenito o kćerima i očevima.