Matičarski duh posebnoga sjaja

O poštovanoj Dubravki Oraić Tolić na ovom simpoziju govorit će se kao o važnoj teoretičarki književnosti i kulture, omiljenoj sveučilišnoj profesorici, vrsnoj esejistici, prevoditeljici, pjesnikinji, prozaistici, akademkinji i urednici. Njezina su postignuća i njezin prinos hrvatskoj kulturi na svim tim poljima djelovanja neupitna. A meni dopustite da o Dubravki Oraić Tolić progovorim kao o istaknutoj matičarki. Volio bih da i vi koji je dobro poznajete, a i naša znanstvena i kulturna javnost, osvijestite da je ona prva žena potpredsjednica Matice hrvatske u 181 godini dugoj povijesti naše najstarije kulturne ustanove.

Njezin višegodišnji rad u Matici hrvatskoj, u Odjelu za književnost, dragocjen je. Bila je ona i zamjenica glavne urednice Matičine Hrvatske revije, organizirala je brojne tribine i promocije, a na mnogima je i sudjelovala. Održala je desetke promocija i predavanja po našim ograncima diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Organizirala je ona u Matici hrvatskoj u lipnju ove godine sjajan simpozij o njezinu omiljenom književniku Antunu Gustavu Matošu, svojedobno je sudjelovala i u organizaciji kolokvija u povodu 90. obljetnice Viktora Žmegača i objavila nekoliko knjiga u Matici koje su čitatelji zavoljeli. Posebno moram istaknuti da je pripremila i uredila dragocjenu knjigu – zbornik Hrvatsko proljeće u sjećanjima suvremenika 1971. – 2021., a upravo je posvećena pripremi kolokvija o Zvonimiru Mrkonjiću, koji će se također održati u Središnjici Matice hrvatske.

Nesebično je ta lucidna intelektualka svoje vrijeme i svoju kreativnost darivala drugim autorima nikada ne stavljajući u prvi plan sebe, nego uvijek dobrobit hrvatske književnosti. Ljubav i poštovanje prema našim ograncima posvjedočila je time što se, gostujući u njima, za te promocije i za ta predavanja uvijek ozbiljno pripremala kao da je u pitanju nastup u Parizu, Beču ili Rimu. Nikada nije podjecnjivalani takozvanu provinciju ni najmanji grad ili naselje. Osobno mogu posvjedočiti njezinom velikom angažmanu u organizaciji prvih dvaju Festivala knjige u Matici hrvatskoj te zauzimanje da se svakoj knjizi objavljenoj i u najmanjem ogranku podari naša pozornost. Istinsku zahvalnost dugujem joj i u proteklim mjesecima, kada smo se susreli s brojnim preprekama u našem zauzimanju za donošenje Zakona o hrvatskom jeziku, koji je Matica inicirala. Kada su u pitanju hrvatski jezik, hrvatska književnost i hrvatska kultura, u njoj je uvijek bilo srčanosti i mudrosti u izobilju i ništa joj nikada nije bilo teško učiniti za afirmaciju hrvatskoga identiteta.

Dopustite mi ustvrditi da je naša potpredsjednica, moja desna ruka, nježna kao cvijet, a zapravo jaka kao stijena. Uporno i dosljedno slijedila je svoje ideale tijekom cijeloga života i profesionalnoga puta, a ti ideali bili su usmjereni na hrvatski jezik i književnost, na domoljublje i na Hrvatsku, čak i kada je sa svojim voljenim Benjaminom morala napustiti ovu zemlju nakon glasovite Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine.

Prošla je Dubravka u posljednje vrijeme i teške osobne trenutke, prolazili smo ih i mi s njom, no izdigla se iznad patnje i u radu ponovno pronašla utjehu, a pored njezine predivne obitelji i prijatelja, od kojih su danas neki ovdje i nazočni, Matica hrvatska postala joj je proširenom obitelji u kojoj je dobrodošla i omiljena i kao osoba i kao potpredsjednica. Čestitam ti, draga naša Dubravka, ovu obljetnicu i zahvaljujem ti na svemu što činiš i poduzimaš kao potpredsjednica Matice hrvatske. Svojim pozitivnim duhom daješ nemjerljiv doprinos sjaju najstarije hrvatske kulturne ustanove. Neka ti dragi Bog dade zdravlja i snage da nas u godinama koje dolaze i nadalje darivaš novim knjigama, svojim prijateljstvom i svojom blizinom.