Ljubavno pismo Hrvatskoj

„I reče Bog: ‘Neka bude potkova za nemaštovite, ili ptica u letu za ornitologe, ili zmaj za vječnu djecu i obožavatelje fantasy serijala. Može i bumerang za one down under.’ I bi tako. I vidje Bog da je dobro utrošio šest dana. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini.“ Taj, nipošto umjeren, igoovski grandiozan pogled, ovog puta doslovce Boga, neki drugi put možda Usuda ili Sudbine, umjesto da bacimo u prožimajući ambis, ili potopimo biblijskom poplavom, ili pak zaboravimo poput grešnika u paklenim crijevima Gehenne, zamijenimo prikladnim citatom iz Jadnika Victora Hugoa, „U ljubavnim romanima toliko se mnogo govorilo o pogledu da se već počeo omalovažavati. Jedva tko sada smije reći da su se dva bića zavoljela jer su se pogledala. A ipak, tako se zavoli i jedino tako.“

Izd. Naklada Ljevak, 2023.

Ovdje nije riječ o ljubavnom romanu, a ipak, tako se čita, kao svojevrsno ljubavno pismo Hrvatskoj autora Bože Skoke i Zvonimira Frka-Petešića, uz sjajne ilustracije Vedrana Klemensa. Kao nastavak uspješnih izdanja Večernjeg lista kojima je cilj promovirati hrvatsku baštinu i kulturu, dolazi nam njihova knjiga – Hrvatska u 30 priča.

Europa u malom

„Nigdje Mediteran nije tako srednjoeuropski i nigdje srednja Europa nije tako mediteranska kao u Hrvatskoj.“ Tim citatom započinje djelo predstavljajući Hrvatsku definiranu prostorom koji se tijekom povijesti često nalazio na sjecištu kultura, ili onoga što bismo od 1996. nazvali hantingtonovskim civilizacijama. No autorima nije na umu geopolitika toliko koliko specifičan turistički vodič s istaknutim patriotskim obilježjima. Stoga su povijesni, često ratoborni, ilirski, rimski, bizantski, mletački, njemački, mađarski, turski i francuski elementi tek pozadinska kulisa. Tek onaj začin identiteta koji se uglavnom očituje u arhitekturi, jeziku, gastronomiji… U ovoj priči glavni junaci su purica s mlincima, štrukli, kulen, paški sir, lička janjetina, Mikado, znanstvenici, izumitelji, humanisti – a tko je koga probo nožem, koji vladar je kada vladao kojim prostorom, ili tko je koga otrovao je manje bitno. Izvrnuće, doista.

Ovaj zmaj kojeg jaše ban Jelačić, kako Hrvatsku prikazuje ilustracija Vedrana Klemensa, krije brojne prirodne ljepote i specifičnosti. Od zaštićenih nacionalnih parkova, primjerice slapova sedrenih Plitvičkih jezera čije kapi teku i teku, preko rezervata u kojima zimske sne snuju medvjedi, do razvedene morske obale koja straši oštrinom siromašna tla, ali i izranja iz kristalnog mora, jednog od najčišćih na svijetu i najčišćeg na Mediteranu, ono što se ističe jest upravo to bogatstvo raznolikosti – kako autori kažu „Europa u malom“. Stoga i ne čudi da je Hrvatska izrazito turistička zemlja, još od doba Austro-Ugarske, kada je hrvatska obala služila kao luksuzni hospicij za austrijske i ugarske plemiće.

Ilustracija Vedrana Klemensa, Ban Jelačić

Zemlja fjake i Apoksiomena

Takvo bogatstvo raznolikosti, u sprezi sa specifičnim povijesnim razvojem naše Trojednice, uvjetovali su da se ovdje može pronaći čitav spektar mentaliteta, od srednjoeuropske užurbanosti i poslovnosti, do mediteranske fjake. „Prvo se prepusti, onda se opusti!“ Sve to pridonosi dojmu o Hrvatskoj kao o zemlji po mjeri čovjeka. Kada biste upitali strance što im se najviše sviđa u Hrvatskoj, odgovorili bi vam, sigurnost i ležerni stil života. I zato je dugo ispijanje kave obaveza svakog Hrvata koji drži do sebe, samo pazite da se „s kave“ ne vratite rumenih obraza i nestabilna koraka.

Zemlja je to Apoksiomena, jednog od njih osam na čitavome svijetu, koji se čuva u muzeju na Malome Lošinju, jednom od preko tisuću i dvjesto hrvatskih otoka koji su od antičkih vremena služili kao pristaništa za brodove, grčke i rimske galije, poslije i dubrovačke i venecijanske karake i trabakule. Ljepoti hrvatskih otoka nisu odoljeli ni junaci poput Odiseja, ili svetog Pavla. No zov jedne sirene bio je prejak za Odiseja, jer „mladost ide gdje je radost, na svetkovine, na jarku svjetlost, u naručje ljubavi“. Na prekrasnim Brijunima, još jednom zaštićenom nacionalnom parku, Josip Broz Tito produbljivao je svoj kult ličnosti gosteći se s holivudskim zvijezdama i nesvrstanim predsjednicima. „A starost ide kraju.“

Puratić, Penkala, Vrančić, Tesla…

Važnija kategorija od diktatora i političara svakako su izumitelji pa se tako u knjizi našlo mnogo više prostora za primjerice Marija Puratića, koji je izumio Puratićevo vitlo i time omogućio veći izlov ribe diljem svjetskih mora. Ili recimo Slavoljuba Eduarda Penkalu, koji je izumio, jel’, penkalu, kojom možete primjerice potpisati podizanje kredita u švicarcima. U knjizi možete pronaći i Fausta Vrančića, koji je izveo prvi uspješni skok padobranom, njegovim izumom, 1617. godine – iako je, vrlo sumnjivo, ta godina upravo i godina njegove smrti. Skok je bio uspješan, slet? Tko zna. Naravno, i neizbježni Nikola Tesla krasi stranice knjige. „Čovjek koji je izumio 20. stoljeće“ i zbog kojega vaš dizelaš ubrzano postaje zabranjena roba.

No Hrvati nisu samo izumitelji. Kako i priliči zemlji koja ima oblik zmaja, Hrvati su stereotipno okarakterizirani kao ratnici. „Čuvaj nas, Bože, kuge, rata i Hrvata!“ Ta uzrečica ima izvorište u Tridesetogodišnjem ratu, njegovim užasima, i ustima malo osjetljivijih protestanata, no nije teško dokučiti zašto Hrvati imaju takvu reputaciju. Naime, u velikom dijelu svoje povijesti Hrvati su bili izloženi ratovanju, najčešće protiv Turaka. Čak i u razdobljima mira i primirja rat je bio konstanta u obliku tzv. malog rata, odnosno stalnih čarki, sukoba, upada na pograničnim područjima. Poslije je ta reputacija pojačana hrvatskom pobjedom nad srpskim snagama u prvom suvremenom ratu na području felix-Europe. Možda je upravo taj ratnički duh, taj U boj! U boj! mentalitet, zaslužan i za veličanstvene hrvatske uspjehe u sportu. Eklatantan su primjer toga hrvatski nogometaši koji su srebro i broncu 2018. i 2022. izborili u brojnim produžecima. Kad drugi posustanu, Hrvati još guraju. Poput čuvena Epaminondina „još jedan korak“, i poput čuvene tebanske Svete garde, Hrvati lome protivnika. Ovdje se ujedno nalazi i najveća zamjerka knjizi, Cristiano Ronaldo nikada neće biti Christiano.

Sve ove teme, i još mnoge nedotaknute, možete pronaći u knjizi Hrvatska u 30 priča, autora Bože Skoke i Zvonimira Frka-Petešića, objavljenoj usporedno u hrvatskom i proširenom engleskom izdanju.