Laureati Josip Čekolj i Aleksandar Horvat

U Gradskoj knjižnici i čitaonici Metel Ožegović u Varaždinu tijekom Mjeseca hrvatske knjige 2023. priređene su dvije svečane književne tribine, na kojima su novim laureatima dodijeljene tradicionalne književne nagrade, Zvonko Milković i Katarina Patačić. Tako je, prema odlukama tročlanih stručnih povjerenstava, pjesničku nagradu Zvonko Milković (za najbolju knjigu pjesama s intimističkom i/ili zavičajnom tematikom) osvojio već nagrađivani mlađi pjesnik Josip Čekolj (rođ. 1999. u Zaboku) za pjesničku zbirku Dječak pred žetvu, a književnu nagradu Katarina Patačić (za najbolju kajkavsku knjigu objavljenu 2022) dobio je književnik i publicist Aleksandar Horvat iz Ludbrega, za zbirku kajkavskih novinskih kolumni i pjesama s naslovom Meni je v Ludbregu lepo.

Laureat Josip Čekolj (u sredini), uz utemeljitelje nagrade Zvonko Milković, E. Fišera i M. Šoštarića

Sa zbirkom Dječak pred žetvu (izd. Jesenski i Turk) ovogodišnji je laureat Josip Čekolj proglašen dobitnikom nacionalne pjesničke nagrade Zvonko Milković između 35 autorskih knjigâ pjesama pristiglih na javni natječaj, koji zajedno pet godina zaredom raspisuju Ogranak Matice hrvatske u Varaždinu i Gradska knjižnica i čitaonica Metel Ožegović u Varaždinu, kao njezini utemeljitelji. Valja spomenuti da su u najužem izboru za respektabilnu pjesničku nagradu ovaj put bili i vrlo poznati suvremeni hrvatski pjesnici (Dunja Detoni Dujmić, Lidija Dujić, Tatjana Gromača, Andrijana Kos-Lajtman i Luko Paljetak), pa se stoga nagrađivanje Čekoljeve nove zbirke može smatrati i stanovitim iznenađenjem.

Međutim, po ocjeni stručnog povjerenstva, novum je literarna premisa Josipa Čekolja u zbirci Dječak pred žetvu, u kojoj autor žanrovskom formom epistole odašilje (tj. pjesnički lucidno aranžira) mišljenja, osjećaje, stavove i uvide tri protagonista (Josip, Jožek, Joško) – s težnjom reakcije, odgovora, kontemplacije, pa i bunta recipijenta pisma/pjesničke poslanice, što je u biti svaki čitatelj ove knjige. Tako poručuje autor – nema bjegova, treba se suočiti s tvrdom, hladnom, malignom Zemljom (!) i tada zrno ljudskog truda i dobrote može procvasti, tada njiva jamči dječaku da je ljetina tu, blizu, da su budućnost, utopija, raj – dostižni, dohvatljivi, uskoro kušani kao topli kruh nakon žetve…

A na tradicionalni godišnji natječaj (već 23. po redu) koji zajedno raspisuju Ogranak Matice hrvatske u Varaždinu i Varaždinsko književno društvo za dodjelu književne nagrade Katarina Patačić – za najbolju kajkavsku knjigu objavljenu 2022, prispjelo je, razumljivo, tek pet naslovâ (autori: Nevenka Buković, Davor Grgurić, Aleksandar Horvat, Snežana Liber i Jasminka Mesarić). Među njima je stručno ocjenjivačko povjerenstvo jednoglasno izdvojilo knjigu Meni je v Ludbregu lepo, pa je njezin autor Aleksandar Horvat proglašen ovogodišnjim laureatom nagrade Katarina Patačić.

Riječ je o zbirci od 36 kajkavskih kolumni i pet pjesama koje je autor objavljivao u razdoblju od 2018. do 2020. u Ludbreškim novinama. Knjiga je prožeta sentimentom i znanim kerstenrovskim humorom, pogotovo u dobro posloženom ciklusu Gruntovečki horoskop. No ova je knjiga i važan doprinos očuvanju i promicanju ludbreškoga kajkavskoga govora, kao dijela bogatstva hrvatske jezične raznolikosti, u svom najboljem izdanju. A Aleksandar Horvat je i pjesnik, a ne samo komentator, prolaznik kroz grad; on nosi i pohranjuje sjećanja koja će ostati u toj njegovoj škrinjici za budućnost. Pojedini odlomci kolumni male su pjesme u prozi, u kojima autor vješto balansirajući stapa liričnost i stvarnost, a tom ugođaju odlično pridonose i primjerene fotografije Miroslava Vađunca. Ukratko, Meni je v Ludbregu lepo lucidno je, duhovito i s ljubavlju sročena pjesnička oda domicilnome gradu, kao mješavina memoarske proze, štikleca i poetskih refleksija Aleksandra Horvata, koja je autoru s pravom priskrbila ovogodišnju književnu nagradu Katarina Patačić.