Kosor ponovo u Beču

U Hrvatskom centru u Beču (Kroatisches Zentrum Wien) predstavljena je 29. studenoga dvojezična hrvatsko-njemačka knjiga nepoznatih pisama Josipa Kosora velikom austrijskom piscu Stefanu Zweigu Moj prijatelj Stefan Zweig / Mein Freund Stefan Zweig (Matica hrvatska, 2022). Knjigu su predstavili priređivač Ivica Matičević i prevoditelj s njemačkoga Tihomil Glowatzky. Matičević je vrlo zainteresiranoj publici predočio okolnosti pronalaska nepoznatih pisama u Zweigovoj rukopisnoj ostavštini u Državnom sveučilištu New Yorka u gradiću Fredonia. Stotinu i trinaest Kosorovih pisama nastajalo je od 1909. do 1938, a u SAD su stigla s ostalih više od 6000 svezaka korespondencije koje je veliki Austrijanac ponio sa sobom kada je u strahu pred nacizmom napuštao europski kontinent. Pohranjena kod rođaka Zweigove druge supruge Lotte Altmann konačno su 1968. završila kao donacija u Zweigovoj zbirci u sveučilišnoj biblioteci Reed. Predstavljačima knjige bilo je važno pokazati s jedne strane razlike u društvenim i književnim pozicijama Kosora i Zweiga, Kosorovu ovisnost o Zweigovu mecenatstvu koja se pojavila već nakon njihova prvog susreta u Zweigovu stanu u Kochgasse 8 i kavani Beethoven, ali također i ovisnost o materijalnoj i promotivnoj pomoći drugih austrijskih pisaca, napose Hermanna Bahra i Arthura Schnitzlera, kojima je Zweig osobno preporučio nepoznatog hrvatskog pisca.

Tihomir Glowatzky osvrnuo se na mnoge probleme kod čitanja Kosorova rukopisa uslijed vrlo nečitkog sloga i nepoznavanja njemačkog jezika. Također, kratko je opisao sadržaj pisama iz vizure samoga Kosora, njegovo sadržajno laviranje između rezignacije, mračnoga raspoloženja i zabrinutosti za vlastitu egzistenciju do iskaza oduševljenja i opijenosti mogućnostima vlastita uspjeha kod višenacionalne europske kazališne publike. Naposljetku je Matičević pokušao približiti narav njihove prijateljske veze koja je uglavnom počivala na Kosorovu divljenju Stefanu Zweigu te njegovim pozivima i vapaju za novčanom pomoći, dok je Zweig, kako se može sa sigurnošću vidjeti ili pretpostaviti na temelju pisama, pokušao „umiriti“ svoga hrvatskog štićenika, uvesti ga u elitno intelektualno društvo Beča i dati mu preporuke za druge kulturne sredine, napose minhensku i berlinsku.

Predstavljanje je završilo prigodnim govorom Petra Tyrana iz Hrvatskoga centra, koji je naglasio koliko su takve knjige vrijedne jer na konkretan i pouzdan način proširuju kulturološke obzore i veze između hrvatske i austrijske kulturne povijesti, a napose raduje kada sami hrvatski Bečani, u bilo kojem naraštaju, doznaju toliko toga novoga o jednom od najvećih austrijskih literarnih imena. Uza zahvalu predstavljačima, istaknuta je velika zasluga Matice hrvatske, koja je još jednom prepoznala vrijedan povijesni materijal i uspješno ga obradila i predstavila hrvatskoj, a sada i austrijskoj javnosti. Predstavljači su potom razgovarali s nazočnim novinarima za hrvatske i austrijske radioemisije (HR 1 i ORF).