Antiphonus i Palestrina in da Cage

„Za bis bismo mogli 4’33’’“, poručio je kroz šalu maestro Tomislav Fačini na završetku koncerta održana 22. studenog, izazvavši smijeh publike, jer je u crkvi već bilo prilično hladno i tih nekoliko minuta kejdžovske tišine iz takve bi se perspektive činilo kao vječnost. S obzirom na glazbu jednoga psa, čiji je lavež uporno, ali životno nadopunjavao glazbenike u crkvi, koncertna večer mogla je završiti i tako, jer se glazba 4’33’’ Johna Cagea ne događa u notama, nego u svim mogućim zvukovima koji dolaze sa strane, dok su izvođači zamoljeni za tišinu. Umjesto kultne kompozicije američkoga vizionara članovi Antiphonusa ponovili su završni stavak Palestrinine mise, također tek nekoliko minuta, no prave glazbene čarolije.

Župnik je u zahvali, koje redovito čini, apostrofirao da je koncert održan na dan važan koliko za Crkvu toliko i za glazbu, posvećen zaštitnici glazbe, svetoj Ceciliji. U crkvi sv. Nikole Tavelića doista jest bilo hladno, zbog mjera štednje i besparice koje su trenutačno na snazi, no nas je dočekala toplina gostoprimstva koju, zajedno s članovima Antiphonusa, osjećamo sada već redovito na koncertima u tome ugodnome crkvenom prostoru, pomalo skrivenu u zagrebačkoj Kustošiji.

Snimio Marin Fulgosi

Program priređen na dan sv. Cecilije bio je posvećen dvama Ivanima – Giovanniju i Johnu, iako je povezao skladatelje koje dijeli i vrijeme, i milje, pa čak i ocean. S jedne strane bijaše glazba Palestrine, čiju ostavštinu i danas smatramo nedostižnim idealom glazbeno čista sloga. S druge pak ona glazbenoga filozofa Johna Cagea, koji je glazbu i misao o njoj odveo tamo gdje je malo tko, do toga trenutka, to mogao i zamisliti.

Koncert se poklopio s izložbom o Cageu, koji je za posjeta Zagrebu i Muzičkom biennalu 1985. završio na Črnomercu, gdje je tražio smrčke. Izložba koja prikazuje fotografije s toga gljivarskog pohoda, pronađene u arhivi Tomislava Javorčića, postavljena je u Ilici 110, u Živom ateljeu DK, u sklopu projekta Kvartovski objektiv, gdje otima sjećanja kvarta zaboravu.

Danima je trajala kampanja Antiphonusa, jedna od mnogo sličnih, koja se naslonila i na tu temu. Koncert je ponio naslov Palestrina in da Cage, nametnuvši unaprijed pitanje o tome tko će u tome „kavezu“ naposljetku ostati – da Palestrina ili „da“ Cage? Umjesto sukoba, međutim, izrodila se neka posve neočekivana simbioza, u programu u kojemu su tri Cageove kompozicije bile umetnute između stavaka mise Assumpta est Maria Giovannija Pierluigija da Palestrine. Dok su stavke Palestrinine mise glazbenici izvodili u skupini ispred oltara, za izvedbe Cageovih kompozicija raspoređivali su se u različite formacije po crkvi. Jedan je slušatelj poslije koncerta komentirao kako mu je Palestrina, zbog susreta s Cageom – s njegovim vokalizama (Litany for the Whale), monodijama (Experiences No. 2) i antifonama (Ear for Ear), sada još draži. Ima nešto u tome. Jedno je sigurno. Master John, da ga se pita, vjerojatno ne bi imao ništa protiv. Nešto je Palestrina, pritom, te večeri učinio i za Cagea, potvrđujući duhovnost njegovih glazbenih putova.

Doživjeli smo tako još jedan sasvim poseban program Antiphonusa i maestra Fačinija, čije programiranje već sezonama daleko nadilazi prosjek osmišljavanja i kreiranja koncertnih programa u Hrvatskoj. Jednostavnost koju je Cage ponudio u svojim jednopjevima, pozivajući slušatelje da se vrate tome glazbenom iskonu, bila je ona ista jednostavnost kojom je otišao u šume Črnomerca tražiti gljive. Jednostavnost u izražavanju, pa tako i u glazbi, i za skladatelje, kao i za izvođače, nerijetko je teška disciplina. Antiphonus to zna. Bilo je u publici te večeri i gljivara. I oni su to znali.

Cage je tvrdio da se mnogo može naučiti o glazbi ako se posvetite gljivama. Zato je mogao znati da će na Črnomercu, a ne u srcu velegrada, pronaći nešto posebno. I tako je 1985. na Črnomercu pronašao neokrunjenoga gljivarskog kralja, a na koncertu Antiphonusa jednoga drugog, glazbenog – Palestrinu. I svojom ga jednostavnošću pustio da poleti daleko iz cagea. Samo je valjda on u svojemu prezimenu s takvim dostojanstvom mogao nositi vlastitu suprotnost, još jasnije ukazavši na jednostavno savršenstvo višeglasnoga Palestrinina sloga.

Sljedeći susret Antiphonus je najavio za 17. prosinca, kada publici u lice baca novi glazbeni izazov: misu na znamenitu srednjovjekovnu temu L’homme armé istkanu od stavka do stavka djelima petorice autora, isprepletenu Da pacem „intermezzima“ od Schütza do Pärta. Objava lokacije dogodit će se u međuvremenu.

Isplati se s vremena na vrijeme završiti u toj Kustošiji i na Črnomercu, makar bilo hladno. Zbog Antiphonusa, naravno.

Zna li netko rastu li tamo negdje još smrčci?