Saborska većina i dio oporbe podržali  Zakon o hrvatskom jeziku

Nakon osmosatne rasprave Hrvatski sabor je 16. studenoga prihvatio Prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku koji je izradila i Saboru na usvajanje predložila Vlada RH na inicijativu Matice hrvatske, a s ciljem skrbi o hrvatskom jeziku i dužnosti države i državnih ustanova u njegovu očuvanju, njegovanju i budućem razvoju kao o temeljnoj sastavnici hrvatskog identiteta i hrvatske kulture, koji su dijelovi europskog identiteta i europske kulture.

Po okončanju saborske rasprave ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs osvrnuo se na sve izrečene primjedbe, ističući da su neke nažalost bile u sferi iznošenja neistina i svojevrsnih manipulacija koje će se truditi i dalje demantirati, dok će do drugog saborskog čitanja razmotriti sve one koje mogu pridonijeti poboljšanju i jasnoći predloženih odredaba te ih uvrstiti u konačni prijedlog zakona.

Ministar Radovan Fuchs predstavio je prijedlog zakona

Furio Radin: Nacionalne manjine prihvaćaju Zakon

Kao i u javnoj raspravi o predloženom zakonskom tekstu tako su se i u saborskoj raspravi zrcalila oprečna mišljenja i stavovi – od zastupnika iz redova predlagatelja i dijela oporbe koji su ga podržali kao nužnost, do onog dijela oporbenih zastupnika lijevoga političkoga spektra – Možemo, SDP-a i Radničke fronte. Naime, donošenje Zakona o hrvatskom jeziku kritizirale su uglavnom (osim Socijaldemokrata) stranke lijevoga političkog spektra, dok su nasuprot njima zastupnici HDZ-a, Mosta, Domovinskoga pokreta, Hrvatskih suverenista, IDS-a i manjina podržali njegovo donošenje uz prijedloge za poboljšanje zakonskog teksta do drugog saborskog čitanja.

Regulacija javne uporabe hrvatskoga jezika

Prije saborske rasprave predloženi zakonski tekst podržala su i tri nadležna saborska odbora – Odbor za zakonodavstvo, Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu te Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske sa zaključkom da će primjedbe, prijedloge i mišljenja dostaviti predlagatelju kako bi ih razmotrio prilikom utvrđivanja teksta konačnoga zakonskog teksta.

A u tekstu Prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku kao najvažnije stoji da je hrvatski jezik materinski jezik pripadnika hrvatskoga naroda i najvećega broja stanovnika u Republici Hrvatskoj. Njime se služe i Hrvati u Bosni i Hercegovini, kao i pripadnici hrvatske nacionalne manjine i jezične zajednice npr. u Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Rumunjskoj, Češkoj, Slovačkoj, Italiji te u drugim državama u kojima žive pripadnici hrvatske jezične zajednice.

Hrvatski jezik obuhvaća hrvatski standardni jezik, jezik cjelokupne književne baštine, kao i hrvatska narječja (čakavsko, kajkavsko i štokavsko) i njihove idiome te idiome kojima se služi dio Hrvata u inozemstvu (bunjevački i bokeljski, moliškohrvatski, gradišćanskohrvatski ili karaševskohrvatski).

S obzirom na navedeno, kao i na činjenicu da mnoge države članice Europske Unije, sukladno potrebama i vlastitim posebnostima, uporabu svojeg službenog jezika određuju posebnim zakonom o jeziku ili zakonskim propisima, na odborima je, a poslije i u saborskoj raspravi pozitivnim ocijenjeno donošenje Zakona o hrvatskom jeziku (uz osnivanje Vijeća za hrvatski jezik i donošenje Nacionalnog plana hrvatske jezične politike), kojim će se urediti službena i javna uporaba hrvatskoga standardnog jezika te osigurati sustavna i stručna skrb o hrvatskom jeziku, a sve s ciljem zaštite i poticanja razvoja te slobode uporabe hrvatskog jezika.

Obrazlažući predloženi tekst u ime predlagatelja Vlade RH, ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs istaknuo je da se Prijedlogom Zakona o hrvatskom jeziku utvrđuju osnovna pravila u službenoj i javnoj uporabi hrvatskog jezika te o njemu osigurava sustavna i stručna skrb.

„Cilj ovog zakona nije kažnjavati, već zaštititi, poučiti i istaknuti dragocjenu vrijednost jezika kao instrumenta kojim se izražava identitet, povijest i kultura“, rekao je ministar Fuchs predstavljajući prijedlog zakona. Podsjetivši da osim ustavne odredbe, u našem zakonodavstvu ne postoji propis koji na jedinstven način određuje ili detaljnije utvrđuje uporabu hrvatskoga standardnog jezika. Dodao je da je skrb o hrvatskom jeziku i njegovim idiomima dužnost države i državnih ustanova, što je važno za njegovo očuvanje i budući razvoj. Naveo je da se njime uređuje pitanje službene i javne uporabe hrvatskog jezika te propisuje da su u zemlji u službenoj uporabi hrvatski standardni jezik i latinično pismo te da se na njima odvijaju pismena i usmena komunikacija tijela državne vlasti, uprave i tijela lokalne i područne samouprave, kao i svih javno-pravnih tijela.

No od službene uporabe hrvatskog jezika izuzimaju se specifične situacije kada je moguće korištenje i lokalnih idioma. Uz to, u medijskim sadržajima mogu se uporabiti i hrvatski narječni idiomi, posebno kada za to ima umjetničkih razloga, u sinkronizaciji stranih filmova i slično. Uz to, zakonom se zaštićuju hrvatski toponimi kao dio hrvatske jezične baštine, a pripadnici nacionalnih manjina mogu se obrazovati na materinskom jeziku na svim stupnjevima obrazovanja. Zakonom se obvezuje Vlada RH da u roku od dvije godine od dana stupanja Zakona na snagu donese Nacionalni plan hrvatske jezične politike, a u roku od šest mjeseci imenuje Vijeće za hrvatski jezik koje bi imalo predsjednika i 14 članova, a bilo bi koordinacijsko savjetodavno tijelo koje će se skrbiti o hrvatskom jeziku i promicati kulturu tog jezika u službenoj i javnoj uporabi. U svezi s tim naglasio je da je u današnjem užurbanom digitalnom dobu izuzetno važno zaštititi materinski jezik jer veliki jezici svakodnevno snažno prodiru u hrvatsku jezičnu zajednicu, a radikalno se mijenja i komunikacijski obrazac.

„U nacionalnom je interesu da se hrvatski jezik štiti i čuva te razvija u okvirima struke, što se pokušava postići i ovim zakonom, i što je bio i povod donošenja zakona“, zaključio je ministar Fuchs podsjetivši da je Vlada predloženi tekst u saborsku proceduru uputila na inicijativu Matice hrvatske, na čemu joj je javno zahvalio. Podsjetio je i na reakcije javnosti koje su, kako je kazao, bile različite. Neki su inicijativu za donošenje i sam tekst predloženog zakona iskoristili za ideološka prepucavanja i strašili nekakvom „jezičnom policijom“ za nepridržavanje zakonskih odredaba, za što ni u čemu nema utemeljenja.

„Cilj ovog zakonskog prijedloga nije kažnjavanje, već zaštita i daljnje razvijanje hrvatskog jezika kao bitne sastavnice hrvatske nematerijalne baštine i dužnosti države i njezinih ustanova o očuvanju hrvatskog jezika“, poručio je ministar Fuchs.

Zakon štiti i dijalekte
hrvatskog jezika

Prije početka obraćanja ministra Fuchsa predsjednik Kluba zastupnika IDS-a Emil Daus pozdravio je činjenicu što je tijekom javnog savjetovanja prihvaćen prijedlog Kluba mladih IDS-a da se u predloženi zakonski tekst unese mogućnost uporabe dijalekta u odgojno-obrazovnim ustanovama, dakle vrtićima i školama.

„Koje je to bogatstvo jezika, kada samo u Istri za glagole ‘pričati’ ili ‘govoriti’ možete čuti: ćakulan, predikan, gonan, parlo, dijen, kušeljan… i svi se kapimo“, posebno je naglasio Daus.

Upitao je kako bi izgledale nove generacije Istrijana i Primoraca da ne znaju kega su to Gervaisove „tri nonice stare kritikale“ ili koliko su miće „pod Učkun kućice bele“ ili zač „daleki cesar austrijski i veliki car od Jermanije nisu ni slutiti mogli ča misli jedan mali čovik, ki cilu božju noć proplače za kozon“, kako je napisao Balota.

Arsen Bauk : Od koga štitimo jezik sad kad imamo samostalnu državu?

Stihovima Zvane Črnje „Hrvacka zemlja ni lepčeh čula glasi, od glasa ki h njie z Istriji je dopira i istrijanskega puka srce otpira. To glas je čakavskeh drageh kanti, glas šperanci, žulji i dela“, zahvalio je svima koji su se na različite načine uključili da sačuvamo dijalekte hrvatskog jezika u ovom Prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku te dodao da je naše najveće bogatstvo upravo u našoj različitosti.

No tako pozitivan uvod u raspravu o predloženom Zakonu o hrvatskom jeziku nažalost nije pridonio suglasju, već je naprotiv, kao i što je to i uobičajeno, podijelio saborske zastupnike na vladajuće i oporbene, a onda i oporbene na lijeve i desne.

Od koga danas treba štititi hrvatski jezik?

Pozivajući se na članak 12 Ustava RH u kojem stoji da je u Hrvatskoj u službenoj upotrebi hrvatski jezik i latinično pismo, Sabina Glasovac (Klub SDP-a) i Anka Mrak Taritaš (Klub Centra, GLAS-a i Stranke s imenom i prezimenom) istaknule su da ne vide smisao u donošenju zakona o hrvatskom jeziku, za koji kažu da je bez sadržaja i deklarativan. Pridružio im se i Arsen Bauk (SDP), koji propituje od koga danas treba štititi hrvatski jezik. „Od 1102, od kad je Hrvatska pod stranim vladarima, nismo imali ni samostalnu državu, ni zakon, a preživjeli su i jezik i narod. Sad kad imamo samostalnu državu, on je u opasnosti i treba ga štititi, od koga?“, zapitao se i dodao: „Jedini od koga ga treba štiti je HDZ, pa neće nam valjda i jezik ukrasti?“ U neformalnijem tonu otkrio je i gdje se vidi ako jednog dana ne bude u politici i kako će tada govoriti. „Ako mi iz nekog čudnog razloga prestane politička karijera, idem djeci predavati matematiku na Braču, pokušat ću im govoriti da me razumiju, a hoće li biti kut ili kantun, to ćemo vidjeti“, rekao je Bauk.

U ime Radničke fronte Katarina Peović ocijenila je da je predloženi zakon „izuzetno loš, nepotreban i opasan“. Nastojala je uvjeriti prisutne da će za posljedicu imati kako je rekla „zlostavljanje nastavnika, koji više neće smjeti koristiti dijalekt i nesigurnost običnih govornika u javnom prostoru pred ‘jezičnom policijom’. To su odredbe prikladne za totalitarne režime“, ustvrdila je.

Urša Raukar-Gamulin (Možemo) zapitala je od koga se hrvatski jezik štiti i zašto se sumnja u njegovu snagu. Vijeće za hrvatski jezik nazvala je političkim tijelom i upitala gdje će se naći toliki lektori za jezik. „To je prilika za nova uhljebljivanja i da se vladajući busaju u domoljubna prsa pred izbore“, izjavila je. Inače u raspravi se više puta spomenuo njezin predak Ivan Kukuljević Sakcinski, koji je prije 180 godina kao tadašnji narodni zastupnik prvi put u Hrvatskom saboru održao govor na hrvatskom jeziku.

Urša Raukar-Gamulin: Gdje će se naći toliki lektori za jezik?

Zlatko Hasanbegović: Podupirem sve što oživotvoruje hrvatsku državnu i jezičnu samobitnost

Gospođu Uršu Raukar-Gamulin pitali smo obvezuje li ju osobno na bilo koji način na skrb o hrvatskom jeziku u javnom prostoru činjenica da se njezin predak Ivan Kukuljević Sakcinski zauzimao za uvođenje hrvatskog jezika u Saboru. Saborska zastupnica odgovorila je:

“Podrijetlo me ne obvezuje ni više ni manje nego svakoga građanina Hrvatske, no ono sigurno utječe na moje stavove o propisima i zakonima o hrvatskom jeziku. Osobni doprinos skrbi za hrvatski jezik vidim u višegodišnjem velikom trudu da, kao glumica, svladam akcente hrvatskoga standardnog jezika, da shvatim i naučim ljepotu hrvatske književne i poetske riječi i da je nastojim dostojno prenijeti na sceni. Ivan Kukuljević Sakcinski, zajedno sa svima iz ilirskog pokreta, izborio se politički da hrvatski jezik postane službeni jezik u Hrvatskoj. Danas je to činjenica. Hrvatski jezik odredbom Ustava RH službeni je jezik i za njega se više ne treba politički boriti. Tužno mi je svjedočiti nagloj potrebi zaštite (od koga? od čega?) hrvatskog jezika baš pred izbore. U saborskoj smo raspravi svjedočili toliko ostrašćenim i revolucionarnim govorima u obranu hrvatskog jezika da sam se upitala – ima li Hrvatska neku tuđinsku vlast? Koji je službeni jezik u Hrvatskoj?

Sada, kada su izbori pred vratima, nastoji se skupiti što više domoljubnih poena. Tužno. Na moje višekratno postavljeno pitanje zašto baš sada, zašto ne prije, mislim da je najjasniji odgovor dala ministrica Obuljen Koržinek: ‘To nije bio prioritet.’ Zakon o hrvatskom jeziku nije bio prioritet. Sada jest. Pred izbore.

Ostaje nada, koja uvijek umire posljednja, da će do drugog čitanja Zakona o hrvatskom jeziku, istinska skrb nadvladati politikantstvo i da će se preispitati sporne odredbe koje omogućavaju nedopustiv i neodrživ politički utjecaj na jezik, kao i da će se uključiti književnike i novinare, kako u rad na poboljšanju tog prijedloga, tako i u sam tekst zakona.

No najvažnija je skrb za hrvatski jezik u nastojanjima da se poveća čitanost, da se osluškuju potrebe mladih generacija, da se osuvremeni lektira, da se slijede promjene u načinu pismenosti i komunikacije, da se što više podrže prijevodi naše književnosti. Jedino ćemo tako na pravi način u ovom trenutku nastaviti borbu Ivana Kukuljevića Sakcinskog i iliraca za hrvatski jezik.”

I njezin stranački kolega Damir Bakić iz Možemo smatra da hrvatski jezik nije ugrožen i da ga nije potrebno štititi. „Hrvatski jezik je živ i zdrav, u dobroj formi i kondiciji i ne treba mu ‘life coach’ ni ovaj zakon“, ustvrdio je.

„Ukloniti sjenu s ovog zakona“

U ime Kluba zastupnika nacionalnih manjina Furio Radin istaknuo je da nacionalne manjine prihvaćaju Zakon ako se odvija sukladno Ustavu koji kaže da je Republika Hrvata država i pripadnika nacionalnih manjina. No upozorio je da određene odredbe nisu dokraja jasne, što, rekao je, izaziva svojevrsnu strepnju kod nacionalnih manjina.

Šteta je da su u Zakonu izostale kaznene mjere, no čak i u sadašnjem obliku on je korak naprijed u očuvanju hrvatskog identiteta, kazao je Marko Milanović Litre (Hrvatski suverenisti). Nadalje je ocijenio da ga protivnici predloženog zakona podsjećaju na prizore iz Šume Striborove u kojima snaha Guja otkriva svoj zmijski jezik čim pogleda na novoizlegle ptičice.

Ministar znanosti Radovan Fuchs odgovorio je da predloženi zakon nije jedini bez kazni, odnosno da ih ne poznaje većina zakona iz područja kulture.

U ime Domovinskog pokreta predloženi Zakon o hrvatskom jeziku podupro je Zlatko Hasanbegović kazavši da podupire sve što oživotvoruje hrvatsku državnu, narodnu, kulturnu i jezičnu samobitnost.

„Ovaj Zakon stao je nasuprot trajnim pansrpskim presizanjima kao i djelovanju i utjecaju hrvatskih neojugoslavenskih i neovukovskih zagovornika tzv. jednog policentričnog zajedničkog jezika koji se preko medija, politike i akademskog utjecaja već gotovo dva desetljeća obaraju na svaki pokušaj oblikovanja hrvatske državne jezične politike utemeljene na konceptu hrvatske jezične samobitnosti“, rekao je na početku Hasanbegović i dodao kako unaprijed zna da će ljevica Zakon obarati „ispraznicama o navodnom pokušaju državne represije“ nad jezikom, čega nema ni u tragovima, a s druge strane desnica će Zakon braniti „nazdravičarskim domoljubnim dosjetkama“.

Budući da je predviđeno da ključnu ulogu u provođenju Zakona ima Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, na čelu s ravnateljem Željkom Jozićem koji je prvotno bio protiv donošenja zakona o hrvatskom jeziku, Hasanbegović je upozorio na „konačni učinak prepuštanja ključne buduće poluge hrvatske državne jezične politike u ruke koterije koja je proteklih deset godina predstavljala najgorljivije protivnike donošenja tog istog Zakona o hrvatskom jeziku“, kazao je.

„Ovaj zakonski prijedlog treba gledati tek kao jednu, ne nužno i posljednju etapu dugogodišnjih jalovih pokušaja oblikovanja suvisle hrvatske državne jezične politike, s obilježjem jezikoslovnog rata, poznatog i kao pravopisni rat“, poručio je Hasanbegović podsjetivši na ključne činjenice bez kojih se ne može razumjeti ni pozadina nastanka ovog zakonskog prijedloga koji, rekao je, „nije u bitnim elementima podudaran s prijedlogom Matice hrvatske“.

„To treba jasno istaknuti. Pričekat ćemo konačni prijedlog, a poštovani predsjedniče Matice hrvatske, gosp. Gavran, siguran sam da ćete svojim autoritetom učiniti sve da predlagatelj u konačnom tekstu ukloni sjenu s ovog zakona, koji će ako do toga ne dođe ostati neprovediv i mrtvo slovo na papiru ili u slučaju buduće koalicije tzv. ideološkog moratorija instrument novog vukovskog nasrtaja na hrvatski jezik“, poručio je Hasanbegović.

„Bogu hvala da ćemo ga dobiti, manjkav je i nedorečen, ali sve se to može popraviti“, kazao je Nino Raspudić (Klub Mosta) istaknuvši da je jezik potrebno čuvati i njegovati. „Kako će se sporazumjeti čovjek s Hvara i iz Bednje, na hrvatskom standardnom jeziku koji će učiti u školi i to je bit“, poručio je. Osim toga, naglasio je i da nitko u Hrvatskoj ne smije biti diskriminiran zato što zna samo hrvatski jezik. „A hoće li HDZ ovime dobiti koji politički poen, možda i hoće, ali nama je puno važnije da se konačno zakon donese“, poručio je Raspudić. Njegov stranački kolega Marin Miletić (Most) dodaje da se može problematizirati vrijeme u kojem se zakon donosi, pred izbore, no neovisno o tome drži da ga treba podržati.

„Nekima smeta zaštita hrvatskog jezika, a onda odu u Sarajevo i potpišu deklaraciju o zaštiti jugoslavenske kulture“, kazao je i precizirao kako se radi o zastupnici Sandri Benčić (Možemo).

U ime Kluba zastupnika Socijaldemokrati Ivana Posavec Krivec istaknula je da će predloženi zakon ostati za buduće generacije te pozvala kolege da upravo zbog toga treba raspravljati hladne glave i bez politikanstva. Vrijednost predloženog teksta je u tome što prepoznaje narječja i dijalekte, naš govorni i standardni jezik. S hrvatskim se jezikom svakodnevno susrećemo, a ne znamo da ni na koji način nije regulirana njegova uporaba, a sada je i službeni jezik EU-a, istaknula je i ocijenila kako joj je žao što se u raspravi iščitava i ono što u predloženom tekstu ne stoji.

„Sve što nosi hrvatski predznak svima bi nam trebalo biti na srcu i zato bi voljela da zakonodavac do drugog čitanja razmotri sve prijedloge i primjedbe kako bi zakon bio provediv”, istaknula je. Pozitivnim je ocijenila što se u predloženom tekstu štiti i jezik hrvatskih manjina u drugim zemljama.

Kada se govori o hrvatskoj kulturi, jeziku, identitetu, grbu i zastavi to ne može pripadati samo nekima i u tim bi pitanjima, odnosno zaštiti i njegovanju hrvatskih vrijednosti odluke trebali donositi konsensualno, naglasila je i dodala da su Socijaldemkrati bili među prvima koji su podržali inicijativu za donošenje Zakona o hrvatskom jeziku. 

Zakon je moderan i uključiv, ne ulazi u privatnu komunikaciju, ne brani umjetnički izričaj, skrbi o budućnosti hrvatskog jezika, kazala je Vesna Bedeković (HDZ), a njezina kolegica Majda Burić da je uza sve i jasan izraz politike modernog suverenizma aktualne vlade.

Posebno nadahnutu raspravu o predloženom zakonu, koji ju je i na neki način sažeo, imao je HDZ-ov zastupnik Andro Krstulović Opara, koji je odmah na početku ustvrdio da je predloženi zakon uključiv, da nema nikakvih zabrana, kažnjavanja ni jezične policije. Donosi se jer smo zrelo i razvijeno društvo koje mora njegovati i imati normu standardnoga jezika s kojim se svi u Hrvatskoj razumiju, rekao je i odbacio tvrdnju da se donosi radi predizborne kampanje. Dodao je kako je nastao kao čin ljubavi, ali i iz osjećaja odgovornosti, koje kao narod gajimo prema hrvatskomu jeziku i Domovini. 

Inicijativa Matice hrvatske

„Hrvatski jezik je narodotvoran, i to kroz sva stoljeća te je prava potvrda slavne Humboldtove tvrdnje – ‘Prava domovina je zapravo jezik!’“, rekao je. Uz to je dodao i da je „sastavni dio i derivat cijele hrvatske povjesnice, od doseljenja do danas“.

Marin Miletić: Nekima smeta zaštita hrvatskog jezika, a onda odu u Sarajevo i potpišu deklaraciju o zajedičkom jeziku

Andro Krstulović Opara: Nema kažnjavanja ni jezične policije

Podsjetivši na 180. obljetnicu govora Ivana Kukuljevića Sakcinskoga ustvrdio je da Hrvatski sabor raspravlja o zakonu koji je on tako srčano želio. „Dovršavamo njegov posao, ali i ostvarujemo obvezu našega naraštaja. Onoga naraštaja koji će u povjesnici biti upamćen po zlatnoj epohi kada je hrvatska domovina ispunila sva svoja povijesna očekivanja i ciljeve zbog kojih se stoljećima krvarilo. Imamo u Domovinskom ratu obranjenu i ostvarenu samostalnu, demokratsku državu, u potpunosti sljubljenu, integriranu sa zapadno-kršćanskim svijetom, državu hrvatskoga naroda i onih koji je vole svim svojim srcem, u kojoj učimo od matere, govorimo i pišemo te umiremo s hrvatskim riječima na usnama“, rekao je.

Podsjetio je da je inicijativa za njegovo donošenje pokrenuta prije nekoliko godina od strane domoljuba okupljenih oko Matice hrvatske. Oni su podržali zakon, kao i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Društvo srednjoškolskih profesora hrvatskog jezika, Rektorski zbor i Crkva. Ističući da je Hrvatska suočena s umjetnom inteligencijom, stranim terminima dodao je da je najveća produkcija hrvatskog jezika danas u Bruxellesu jer hrvatski prevoditelji tjedno proizvedu tisuće stranica na hrvatskom jeziku, u čemu mu moraju prilagođavati strane termine. Također je rekao da se zakonskim prijedlogom ne umanjuju manjinska prava te da potiče korištenje dijalekata i narječja.

Hrvatski jezik je jedinstven i po tome jer su njegove tri ravnopravne sastavnice, čakavski, kajkavski i štokavski, snažno uzajamno prožete naslagama naše višestoljetne pismenosti „Zakon donosimo budući da smo zrelo, razvijeno društvo koje mora njegovati i imati normu standardnoga jezika s kojim se svi u Hrvatskoj razumiju. I čakavac na Jadranu, i kajkavac na našem sjeveru i štokavac u Srednjoj Bosni i na hrvatskom jugu“, rekao je istaknuvši da ga donosimo kako bismo mu osigurali budućnost promišljanjem i planiranjem, a ne da ga strogo propisujemo, jer jezik se ne propisuje, jezik se piše, govori, čita. Još jednom je opetovao da u predloženom zakonu ne postoji odredbe o bilo kakvom uredovanju, kažnjavanju te nepotrebnim nekorisnim i nedostojnim ocijenio u saborskoj raspravi svojevrsnu zluradost i sočne epitete izgovorene na stranom jeziku, a tužnim i jadnim navode profesora iz stranke Možemo koji je, kako je kazao, pokušao insinuirati s jezičnim redarima koji će uredovati po Zagrebu.

Kao najvrednije osobine predloženog zakonskog teksta ocijenio je osnivanje Vijeća i obvezu Vlade RH da donese Nacionalni plan hrvatske jezične politike s popisom prioritetnih ciljeva i mjera.

Podsjetio je kako je bio u sabornici kada se donosio Božićni ustav 1990, u kojemu je u članku 12. utkano da je u „Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo kojemu su toliko pjevali naši slavni preci. Pozivajući se na stihove Marka Marulića naveo je: „izražavali su svoj domoljubni žar, suprotiva Turkom“, ali i suprotiva silniku koji im je jezik, to jedino što im je preostalo, htio, ali nije uspio uništiti. I nije mogao, jer nam je hrvatski u genima, bio on čakavski, kajkavski ili štokavski, bilo koji iz tog zlatnog trojstva koje u jedinstvu, stoljetnim iskustvima i borbom impregniran, čini naš hrvatski jezik“, rekao je Krstulović Opara. U govoru se osvrnuo i na stav Arsena Bauka, obraćajući mu se na dalmatinskom dijalektu poručivši mu – „tamo iz livoga kantuna sabornice puno si otišao utreso, ovoga će Zakona biti, tili vi to ili ne“. Svoj govor završio je riječima iz hrvatske himne – dok nam živo srce bije.

Razvoj hrvatskoga jezika

Po završetku rasprave ministar Fuchs zahvalio je saborskim zastupnicima koji su sudjelovali u raspravi, čak i onima koji su se trudili inaugurirati jezične vratolomije koje, kako je rekao, baš i nemaju veze sa sadržajem prijedloga zakona.

Još je jednom naglasio da je povod donošenja zakona zaštita i promicanje hrvatskoga jezika te razvoj hrvatskoga jezika u okvirima struke. Odgovarajući na konstatacije u vezi s nepostojanjem sankcija za nepridržavanje zakona opetovao je da predloženi zakon to ne sadržava kao uostalom ni većina zakona u području kulture. Također je ponovio da ne ograničava primjenu prava nacionalnih manjina na uporabu svog jezika i pisma te da dopušta korištenje narječnih idioma i lokalnih govora hrvatskoga jezika.

Osvrnuo se i na izjave zastupnika da je predloženi zakonski tekst „izuzetno loš, nepotreban i opasan“, kazavši da to nije točno i da predstavlja grubo iskrivljivanje predloženog zakonskog sadržaja.

„Zakon je afirmativan i uključiv i osnovni mu je cilj skrb i promicanje hrvatskoga standardnoga jezika u službenoj i javnoj uporabi“, poručio je ministar Radovan Fuchs.