Rekordna posjećenost ZFF-a

Nakon prošlogodišnjeg jubilarnog i prvog postpandemijskog izdanja, Zagreb Film Festival i ove se godine suočio s novim izazovima. Trajao je dan kraće, a kao nova središnja festivalska pozornica predstavljen je jedan kat multipleksa Branimir Mingle Mall. Iako se to činilo rizičnim izborom, jer su se organizatori pribojavali izostanka publike koja ambiciozne art-filmove ne može povezati sa šarenilom i gužvama naglašeno komercijalnih multipleksa, ti strahovi pokazali su se neopravdanima. Festival je zabilježio rekordnu posjećenost, četrdesetak posto veću u odnosu i na najbolje pretpandemijske godine, pa se može pretpostaviti da će multipleks i sljedećih godina biti njegova pozornica. Među filmovima prikazanim u konkurenciji za glavnu festivalsku nagradu Zlatna kolica mogao se uočiti trend: prikazano je nekoliko drama o senzibilnim mladićima i djevojkama, još u tinejdžerskoj dobi, koji prolaze kroz različite ozbiljne pa i prijelomne životne situacije. Jedan od tih filmova je i pobijedio u dugometražnoj konkurenciji, a riječ je o britanskoj drami Kako se poseksati scenaristice i redateljice Molly Manning Walker.

Snimio Samir Cerić Kovačević / ZFF

Slojevito predočena
intimna stanja

Nije nimalo čudno što je to djelo u Cannesu pobijedilo u tradicionalno jaku programu Izvjestan pogled, što je nominirano za tri Europske filmske nagrade i što je nagrađeno na festivalima u Valladolidu, Ateni i Hamburgu. Posrijedi je debitantski dugometražni film tridesetogodišnje autorice koja je prethodno režirala tri ne osobito zapažena filma kratkog metra, a afirmirala se kao direktorica fotografije. Ove godine snimila je hvaljenu humornu dramu Buntovnica redateljice Charlotte Regan, a taj je film na festivalu Sundance osvojio Veliku nagradu žirija. Iako naslov Kako se poseksati sugerira neambicioznu i trivijalnu moronsku ili tinejdžersku komediju, stvari stoje dijametralno suprotno jer je riječ o zanimljivom i intrigantnom ostvarenju. Pratimo tri britanske gimnazijalke koje, dok čekaju rezultate maturalnog ispita, odluče u gradu Maliji na Kreti doživjeti zabavu života. Među njima se postupno profilira senzibilna Tara zvana Taz, koju sjajno tumači Mia McKenna-Bruce, glumačko otkriće za koje će se zacijelo još dosta čuti. Djevojke planiraju vrijeme maksimalno iskoristiti za ples, opijanje, upoznavanje novih mladića i, dakako, seks iz naslova, a Taz se izdvaja ne samo time što je pomalo plaha, tiha i povučena, nego što je za razliku od dviju prijateljica još djevica.

Zlatna kolica / Snimio Samir Cerić Kovačević

Od društva u susjednoj hotelskoj sobi svidjet će joj se mladić nadimkom Jazavac, s kojim će otprve kliknuti, no spletom okolnosti nevinost će u pijanom stanju izgubiti s njegovim prijateljem Paddyjem. Tada film od vrlo dobra postaje odličan, dijelom i psihološka drama, jer se autorica u nastavku fokusira na Tazina intimna stanja. Ona su predočena slojevito, neposredno i autentično, a tomu pridonosi i kontekst zbivanja, s plesnim podijima i bučnom glazbom, s mnogo alkohola, teturanja i povraćanja, što redateljica prikazuje realistično i uvjerljivo. I redateljica Molly Manning Walker pravo je otkriće.

Kadar iz pobjedničkog filma

Egzistencijalne drame
i već viđene priče

U trend tinejdžerskih egzistencijalnih drama uklapaju se i politizirana drama Izgubljena zemlja srbijanskog redatelja Vladimira Perišića te drama Ekskurzija bosanskohercegovačke redateljice Une Gunjak. Perišić je autor koji je još 2009. zabljesnuo dugometražnim prvijencem Obični ljudi, dokumentaristički uvjerljivom storijom o mladiću, gotovo tinejdžeru, koji spletom okolnosti tijekom jednog ljetnog dana postane ratni zločinac. U tom filmu netom unovačeni protagonist sa skupinom srbijanskih vojnika dospije na napušteno seosko imanje negdje u provinciji, da bi do kraja dana najprije bez vlastite volje kao pripadnik streljačkog stroja postao ubojica, a nakon toga kad preuzme inicijativu i sam počne ubijati i ratni zločinac. U Obećanoj zemlji autor se nastavlja baviti mračnim i problematičnim detaljima iz prošlosti Srbije u 90-im godinama prošlog stoljeća. Protagonist je mladi Stefan (odlični debitant Jovan Ginić, nagrađen na festivalima u Cannesu i Sarajevu), tinejdžer kojeg tijekom jeseni 1996. isprva vidimo u idiličnoj seoskoj okolini uz baku i djeda. Tu je i majka, znakovita imena Marklena, koje je nastalo kombinacijom imena Marxa i Lenjina, a tumači ju sjajna karakterna glumica Jasna Đuričić (Quo vadis, Aida?). I Marklena je ispočetka predstavljena kao brižna majka, tako da je idilični kontekst potpun. Ali tada doznajemo da je ona glasnogovornica Miloševićeva SPS-a, i da svjesno i dobrovoljno sudjeluje u laži režima o krađi izbora od strane oporbe. Kad se ulicama pa i hodnicima Stefanove škole počne širiti bunt prosvjednika, mladić će se naći najprije u teškoj, a kasnije i u bezizlaznoj situaciji, te će malo-pomalo doći u sukob sa svima. Redatelj situaciju iz onog vremena prikazuje kao da je praktički čitav Beograd bio protiv Miloševića i SPS-a. Svi su bili oporbenjaci, svi su prosvjedovali protiv režima i borili se protiv njega. Takav je kontekst nerealan i neuvjerljiv, a angažman dobro režirana i atmosferičnog filma tezičan je i plakatan.

Napokon, Ekskurzija Une Gunjak, autorice nagrađivanoga kratkog filma Kokoška, priča je o tinejdžerici Iman koja prijateljima otkrije da je spavala s razrednim kolegom, i ne sluteći do čega će to dovesti. Većinu filma ostaje nejasno je li to istina, no među njezinim vršnjacima, njihovim roditeljima i na društvenim mrežama zakotrljat će lavinu koja će dovesti i do provale nasilja. Ekskurzija je solidan film koji se bavi važnom temom na angažiran način, no ostaje dojam da smo slične priče sa srodnim likovima i dramama vidjeli već više puta.