Povijesni pogled na Herceg-Bosnu

Hrvatska Republika Herceg-Bosna proglašena je 1993, a prethodno su 1991. formirane Hrvatska zajednica bosanske Posavine i Hrvatska zajednica Herceg-Bosne, kao političke, kulturne, gospodarske i područne cjeline. Herceg-Bosna je politički okvir koji je obilježio djelovanje većine Hrvata u Bosni i Hercegovini tijekom rata 1991–1995. Njezin koncentrirani izraz bilo je Hrvatsko vijeće obrane, kao vojna organizacija i kao privremeni okvir uprave koja se trudila zamijeniti raspadnute institucije Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. Uz pomoć Republike Hrvatske, bosanskohercegovački Hrvati su kroz Herceg-Bosnu odigrali ključnu ulogu u svojoj i opstojnosti Bosne i Hercegovine, što je posebice došlo do izražaja u prvim mjesecima eskaliranog rata i srpskih ofenzivnih operacija.

Znanstveni skup dao je niz pogleda
na povijest Herceg-Bosne

Namjera znanstvenog skupa Herceg-Bosna iz povijesne perspektive jest dati odgovore na niz pitanja o Herceg-Bosni, poput okolnosti i pobuda za njezino osnivanje, o odnosu Hrvata prema drugim dvama narodima u BiH i o njezinu tretmanu od predstavnika međunarodne zajednice. Skup je nastojao rasvijetliti odnos između Republike Hrvatske i Herceg-Bosne, kao i političke, vojne i društvene aspekte razdoblja u kojem se formirala i postojala Herceg-Bosna. Također, namjera je rasvijetliti i pobude njezina sustavnog demoniziranja, posebice u dijelu medijske scene u Hrvatskoj. Organizatori, Hrvatski institut za povijest, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH iz Mostara i Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru smatraju da je trideset godina nakon osnivanja Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB) pravo vrijeme da se, s povijesne distance, a zasnovano na znanstvenim istraživanjima, pokuša dati odgovore na naznačena povijesna pitanja.

Prvi panel, Osnivanje, retrospektiva i perspektiva, dao je povijesni presjek Herceg-Bosne. O razlozima osnivanja i obnove HRHB govorili su Ivica Lučić i Ivica Šarac, koji su naveli domaće i međunarodne okolnosti presudne za osnutak Herceg-Bosne. Davor Marijan je prikazao odnos HRHB i BiH, ulogu u opstojnosti Hrvata i odnos s Republikom Hrvatskom te odnos s muslimanskim političkim rukovodstvom u Sarajevu. Dražen Barbarić u HRHB vidi konačno formiranje pograničnoga i hajdučijskoga mentaliteta u modernu institucionaliziranu naciju, koju stavlja u odnos sa strukturom političke i vojne vlasti s područjima izvan HRHB, gdje su Hrvati postali marginalni. Unatoč tome, HRHB je sustavno opisana kao fašistoidna tvorevina, a Hrvati svedeni na folklorni privjesak BiH. Mladen Ančić ne vidi opstojnost BiH kao države jer je pedeset posto njezinih građana lojalno susjednim zemljama.

Na drugom panelu, Hrvatska i Herceg-Bosna, pobliže je proučen politički odnos Zagreba i Mostara. Ante Nazor je na temelju državnih izvora i javnih govora Franje Tuđmana izdvojio glavne značajke odnosa hrvatske politike prema BiH između 1990. i 1996, a pobliže je odnos prvoga hrvatskoga predsjednika i BiH opisao Nikica Barić. Jakša Raguž se osvrnuo na obrambenu politiku dviju hrvatskih strana u okvirima zemljopisne uvjetovanosti, Hrvata kao konstitutivnog naroda, potrebe za obranom Bosanske krajine i hrvatsko-bošnjačkog međuodnosa. Domagoj Knežević osvrnuo se na oporbu „lošoj hrvatskoj politici“ prema BiH koju su predvodili dotad najbliži suradnici Franje Tuđmana, Josip Manolić i Stjepan Mesić.

Identitet, diplomacija, rat i medijske slike bio je naslov trećeg panela skupa. Mario Jareb predstavio je grb i zastavu Herceg-Bosne, znakovlje Hrvatskog vijeća obrane i općenito hrvatskoga naroda u BiH. Ilija Vučur približio je pripreme vojnog organiziranja Hrvata u BiH kroz političke strukture lokalnoga HDZ-a do početka velikosrpske agresije na tu zemlju u travnju 1992. Jedno od područja HRHB jest i udaljeno Jajce, a o ulozi i značenju hrvatske zajednice u obrani Jajca 1992. govorio je Anto Brtan, ukazujući na lažnu optužbu Bošnjaka da je HVO surađivao sa Srbima i prodao Jajce srpskoj strani. Mijo Beljo upoznao je prisutne s utjecajem Owen-Stoltenbergova mirovnoga plana na vojne aktivnosti Armije BiH u dolini rijeke Neretva i središnje Bosne, čime se utjecalo na područja pod kontrolom BiH Hrvata. Najzad, Hrvoje Mandić analizirao je pisanje stranih medija o muslimansko-hrvatskom ratu 1993. i 1994.